(deda Aleksa) Prièaju ljudi da Pariz tako svetli da narod tamo ne zna kad je dan, kad je noè. Ljudima što tamo žive, doðe na isto dal' podne, il' ponoæ. (Vane siroèe) A kakav je kod nas mrak? Kad živiš u mraku, lakše tije i da umreš. Skoro da ne gubiš ništa. Mrakom zameniš mrak. A mi smo i zaslužili da živimo u mraku. Zašto, deda? - Zato... Ja ne znam koji narod više psuje sunce od nas. Te sunce žarko, sunce krvavo, sunce kalajisano... A uz sunce, psujemo još i Boga, i 'lebac i majku... Èemu može da se nada narod kome su obiène psovke sunce, Bog, 'lebac i majka? Au, sunce mu jebem! Nauèio sam te da pišeš, da èitaš, da raèunaš... Slaba vajda od toga, to zaboravi. A sad èu da te nauèim nešto bez èega se ne može. (Ðorðe žandar) Beži baksuze! Lš! Pièka ti materina, gavranska. Baksuze! Znaš ti nešto veselije? - Znam, gospodine narednièe. (Ðorðe žandar) Ova muzika za saranu... Ako prestaneš da sviraš, daèu ti da pomirišeš ono pismo što si me molio. (Ðorðe žandar) Turci pomeraju bateriju. (vojnici u dnu brda) Gospodine potporuènièe! Jedva vas naðoh. Stigli za ruèak. Ruèak i veèera za celu prošlu nedelju. Hvalim te Bože! Moramo da obavestimo komandu. - Posle doruèka, komšija. Ovo je nareðenje, narednièe. - Razumem, komšija. Ja sam zaboravio prase kako izgleda. Prase tije isto k'o guska, samo nema perje. Seèam se. (smeh) Aj' ljudi, ko je uzeo drugi batak, da ga odmah vrati! (smeh) 'Ajde. Prvo lepo pitam, a onda æete Turke da zovete u pomoè! Ljudi... (vojnik) Gospodine potporuènièe! Ovaj mi lièi na špijuna. (fotograf) Leonardo Spasiæ. - Ima nekakav mitraljez. Dozvolite da ga prežalim na licu mesta. Gospodo, ako se odluèite na hladnokrvno ubistvo, propustièete jedinstvenu priliku da se naðete na naslovnoj strani Srpskih novosti i to ovekoveèeni kao oslobodioci stare Srbije. Gospodo, ne dišite! (eksplozija) SVETI GEORGIJE UBIVA AŽDAHU (vojna muzika) Gavrilo! Vidi. Jel' bi poverovao da je gradska devojka uspela ovo da isplete svojim rukama? Šta ti je, Gavrilo? Kad crknem, onda ga donesi. Sad mi baš i ne treba. Snaæi æemo se. - Pusti! Ti èeš se snaæi. Gavilo! - Daj to Ðorðu. On je iz ovog rata izašao kao ceo èovek. Njemu èe lepše da stoji. Gavilo! Ne bojte se, gospoðice, Vratièe se on. Stalno je prièao o tome koliko vas voli. Oprostite, mislio sam... A vi se kao razumete u ljubav! Vas ne èeka niko? - Ne. Dobrodošao! (groktanje svinja) Vane! Èovek Žoja ljut! - 21, 22... sve su tu! Kuèe, laje! Ne kuèe! Žoja sa svinje lepo, ne laješ... Gavrilo, povedi i mene, molim te. Deda mije lepo rekao da od èitanja i pisanja nema vajde. Povedi me jednom. - A što da ga ne povedemo, Gavilo? OVo je èastan posao. (smeh) Šta mu fali? - Èastan... Da, brate. Ti, brzo kuæi. (žandar) Al' ste se navadili... Braæa Vukoviæ... Sad idu skoro svaku noè. - Gospodine narednièe, da ih presretnemo kad se budu vraèali? Pustièemo ih ovaj put. Nema grudva soli u èitaVom srezu, pocrkaèe stoka. A, i èiji bi duvan pušili? Jesam mnogo posedeo? - Niste, gospodine narednièe. Nemoj da lažeš, bre! (Jelena) Ja opet ne mogu ništa da ti kažem. A sve sam smislila šta æu da ti kažem, sve. Glupa žena! Ne mogu, nisam ja iz Varoši. Doèi èe Mira da me vodi kuèi. Kojoj kuèi? - Mojoj. Kod mojih. Tako me je stid! Je li mali, što ti ne posluživaš redom? Ako nismo svijednaki da menjam restauraciju. E, vala jes'. Mi normalni invalidi smo im bili najbolje mušterije pre ratoVa. E, sad smo mi tu zaslužni invalidi. Prvo Ninku. Služi prema težini rane. A gde to piše, oèiju ti? Molim te, nemoj meni ni da sipaš, preselo mi. DogoVorite se, pa me pozovite. Do tada, nema pièa! Moj ðak, moja škola! U svako doba, svakom u lice. Kao što je rekao Marks... - Jebo te on. Samo truješ dete tim belosvetskim govnarijama. - Koji èe mu ta škola? Sve što treba da zna je odavde do Šapca, 13 kilometara. To da nauèi, pa da živi k'o èovek. Kulaci! (Mile Vukoviæ) - Ljudi, marte se politike. Vidi èoveka... (uèitelj Mièun) - Žojo, šta radiš to? Kad èete da nosite to odavde, to èudo što lièi na kupleraj? Naruèila žena trgovca Spasièa, on ne da se unese u kuèu. Ima pravo èovek. 'Aj sklanjaj to! Baš smo mi za ogledalo. Kakvi smo, bolje da se i ne ogledamo! (uèitelj Mièun) Žandari... trojica. Juèe sam završila. - Ko je oVo? Ja, Ðorðe. Ja. Ne znate ni kako izgledam, kad to radimo samo po mraku. Pokrij se. Znaš kakvo je selo... Jesam li Vam lepša na platnu ili ovako? Moram da idem. Gos'n narednièe... (zapmaganje žena) Ðorðe, pomagaj! Baèa ubi Milanku! Žene, to su privatne stvari koje žandarmeriju ne zanimaju. Uèinite nešto da ženu u ovoj selendri poštuju bar malo više nego govedo! Jel' tako? (pop) Gospodi pomiluj... (vika u kuæi)... da mi tražiš u mehani. - Nemoj gazda... ...neèeš ni da saznaš... Stani! (i dalje psuje) (pop) Komšija, može li to malo tiše, pobogu? (žena i dalje vrišti) Dobro jutro, gos'n Ðorðe. Udarije još jednom, izvešæu te iz sela u bukagijama. Jesi èuo! Bolje da je ja ubijem, nego da me bruka po selu, k'o što neke rade. Pusti Ðorðe, pijan èovek. 'Ajde, sedi da popijemo. 'Aj snajka kuèi. Proèi æe te to. (groktanje svinje) Lš! Marš tamo! Sa nji' treba strogo. - Hvala. Gospoðo Katarina, jel' se nesto od toga jede? Ne. Alije lepo. I divno miriše. Hoæete da pomirišete? Priðite. (žandar) Jel' to znaèi da pucamo na komšije? Èuo si šta je rek'o major. Pucamo bez upozorenja. Razumem, gos'n narednièe! - Èekaj. Kaži onim šVercerima tamo da više ne prelaze reku. Dobro veèe. Nisam naoružan. Gospodine, mogu li s vama preko? Idi pitaj mog brata. On prodaje karte. Hajde ulazi! Ne boj se student! Nego, doði da pomogneš oko regularnih putnika. Ili ako imaš u posedu pola dinara. - Imam! Daæeš na drugoj obali. 'Ajde. Pošteni ste Vi naèitani. 'Ajde ulazi! Šta je Žojo? Baksuz! - Jes' vala. A taman nam je lepo krenulo. Jel' da, Gavro? 'Ajde. Baksuz! Ti u školu sutra! (Žojo studentu) Hajde radi! Duni! (neprijateljski brod se približava) Molim te Sveti Georgije da upucaš švapske monitore. Dobro je, Žojo. Èuvaj Gavrilo i Mile i èamac i svinje, i baksuz èuvaj... (Gavrilo se nasmeje) Odoše Švabe. (Gavilo) Šta je student, usr'o si se? (groktanje svinja) Znate li da je svinja jedina životinja koja ne zna da postoje mesec i zvezde? Vratovi im ne dozvoljavaju da pogledaju ka nebu, samo dole, u blato. - SVinja. Sreæna. Jedino to vide celog svog života. Mora da im nedostaju zvezde. (Gavrilo i Žoja se smeju) Baksuz, ima slike u knjiga? Baksuz! Kasne. Ovo ne sluti na dobro. Idem ja. - Èut' bre! Ideš, kad ti ja kažem da ideš! Pevaj Žoja. (Žoja imitira pticu) Èekaj! Ovoga puta nema na veresiju, Gavrilo. Uvek doðete pre nas. K'o da ste Vi iz Austriju, a ne mi. Jesi li doneo sve što sam tražio? Direktno iz Beè. 'Ajde brzo, istovaraj! Èekaj malo. S èim sije meš'o? Nisam. Života mi. Najbolje su u carevini. Vidi peèati na džakove, nema preVare. Proveri. - Nije loše. Ej... ej, kako loš? - Uzimamo. A vidi ogledalo. Car bi da se ogleda. Pazi! Razbiješ! Umreš! - TVoje. Šta ti je ovo za umetnost, Gavrilo? Nije valjda za tebe? - Ne seri. Požuri, Gavrilo. Jeb'o ovakvu trgovinu. (imitiranje ptice) PoštoVana gospodo, Cigani i Srbi. Izuzetno mije zadovoljstvo što mogu da primjetim da se suradnja izmeðu ove dvije naše države odvija i dalje nesmetano, unatoè nepremostiVim civilizacijskim razlikama. 'Ajde, plati zemljaku, pa da se razilazimo. Gavrilo tvoj je red, bojim se. Opet štetujemo. Vi Srbi postali galantni, skoro k'o Cigani. Dobro došli u monarhiju. Želimo vam ugodan boravak. I njih upucaj Sveti Georgije. Vidimo se, Gavrilo. 'Ajd sad ðak, idi! I da se vratiš kad završiš. Srbiji su potrebni školovani. - I knjige sa slike. Èovek, baksuz, kako tebi ime? - Princip. Gavrilo Princip. Èuvaj se, imenjaèe. - Eto ti imenjaka. Ode, a ne plati. Rešièemo. - Neka! Plati èovek Žoja. Ja èastim. - Sreæno, baksuz! Šta je to, Gavrilo? Ko je to naruèio? Kakva je ono kutija, Žoja? - Nije za èovek Žoja. Crèe! Zna èovek Žoja. Baksuz! (Gavrilo) Žabe æute... (grmljavina). Gavrilo, jel' ovo taj bioskop što si mi priè'o? Ovo ne sluti na dobro. Malo ogledalo, mali baksuz. A veliko ogledalo... (žagor, aplauzi) Izvinite. Samo malo. - Tata! Probisveti, što ne uzmete štap kao sav normalan svet? Ovo je moderan ribolov, Aleksa. Amerièki. Vane! Siroèe! 'Oèeš da nam pobegne ruèak? 'Lebac mu mali, kako se kurèi. Ako te mrzi, možemo da te vratimo gde smo te našli pa da opet prosiš po Vašarima. A tebi je baš naspelo, je li? Zar ti nije bilo milina gledati dete kako se igra? - Nije. Ljudi, opet se prevrro voz. - Okreni novine, pijanduro. Daj, Žojo! Žojo! Ako porasteš i postaneš aždaja, moraæu da te ubijem. Ako ostaneš samo žaba, bièemo prijatelji. (Rajko Pevac peva) "Celo selo na nogama, samo moja Smiljka spava. Neka spava... '' E neèeš, mamicu ti jebem kljakavu! U mojoj kuæi si naš'o da škripiš u to æemane! Pusti, bre bogalja da peva, kad ne zna da svira. Doði na pièe. Neka fala, žurim. U poslu sam nekom. Aja te neèu tuæi, k'o što su te drugi tukli. Ja imam da te šurim k'o prase, ðubre kljakavo! Doði u kafanu, za zdravlje. Pevaš èoveku ispred kuèe... Ne, možda sam pevušio, ali ja ovako, više za sebe... Ja po ceo dan pevam... - Nemoj da me trezniš! ...pa ispred èije kuèe proðem. Ako mijoš jednom zapevaš pred kuèom, majka æe ti zapevati, ðubre škartovsko! Dobar dan, gospoðo. Samo vas dvojica na èoveka sa štakom? Jeste dobro? - Gospoðo, kad sam vas ugledao, kao da me je anðeo pogledao. Pred kuæom mi peva. I to mojoj roðenoj ženi. Toliko verujete u snagu muzike? To je baš lepo. Svaki put kad im krava umre veruju da sam je ja ukrala i stavila u sliku. Kažu da sam donela nesreèu u selo. Da li ti tako misliš? Pre nego što sam te sreo, imao sam obe ruke. Deèak koji nije znao šta èe sa rukama kad je pored mene. Kad bi se Obiliæeva zvezda davala za šverc, ovi tvoji seljaci bi svi bili odlikovani. Invalidi, gospodine majore, neki su, èak odlikovani u ratu. To je lepo, ko voli da se dièi èelikom spolja. Kad ovaj put pretopimo sVe u granate, gvožða neèe preostati za te trice i kuèine. Pred nama je slavno doba, narednièe! - Razumem! (Krivi Luka) Ta èe mu èipkasta gospoja doèi glave... Pazi šta ti Luka kaže. Tu me pljuni kad si najbolesniji! Gavrilo. Sreæan. Èovek Žoja sreæan. Marš iz moje vodenice! Zadržavate me da radim! Kad ti se žena poraða? - Sledeèeg meseca, ako Bog da. Lepo. Imaèeš dvoje dece ove godine. Da nazdravimo! Lepo. Imaèeš dvoje dece ove godine. Da nazdravimo! (topot konja) Gaziš, žandare! (topot konja) Gaziš, žandare! Šta sad? - Ništa. Uradili smo sve što smo mogli. Jel' žandar zna? - Moj muž je moja briga. Jel' žandar zna? - Moj muž je moja briga. Moje brige ostavi meni, kao što si ih uvek ostavljao. Sledeæe nedelje, vraæam se u Beograd. Kuèi, mojima. Napustiæeš muža i kuèu? - Kog muža? Koju kuèu? Šta misliš, zašto sam iz Beograda došla u ovaj èemer i jad? - Stani malo! Stala sam. I šta sad? Hoèeš li ti reèi sVojoj ženi? Neèeš. Hoæu noèas sve da ti kažem! Nisi izbijao iz moje kuæe dok si služio kadar u Beogradu. Nisi izbijao iz moje kuæe dok si služio kadar u Beogradu. Molio si me da ne idem na studije u Pariz. U rat sam te odvezla oèevim fijakerom, skoro do fronta. Preklinjao si me da te èekam! - I? Kakvog si me saèekala? Je li? Kakvog si me saèekala? Æutiš? Kakvog si me saèekala? Jel' ovo onaj Gavrilo koga si èekala? Jel' ovo onaj Gavrilo koga si èekala? O kome, bre, ja mogu da brinem ovakav? O sVojoj ženi. - Ona nije kao ti. Sve radi kao muško. Izgubila je muža, tamo gde sam ja ruku. Izgubila je muža, tamo gde sam ja ruku. Idem. - Šta èeš sad? Gavrilo kog sam èekala pitao bi, šta èemo sad. (Ðorðe žandar) Katarina! Izgleda da je neko preduhitrio narednika, i sklonio mu gospoju na sigurno. (smeh) Gospodine narednièe, šta zapovedate? - Slobodni ste. Neæete da me pitate gde sam bila? Hoæu da te pitam, da li znaš gde si sad? Hoæu da te pitam, da li znaš gde si sad? U sobi moje žene. A Vi ste zaboravili da me išibate, gospodine žandare. Ja Vas nikada nisam volela. Niti Vas ikada mogu voleti. Ja sam... - Znam. SVe znam. Uhvatiæe nas zora. Ovaj moj brat nije normalan. Mile, ti znaš ljubav? Ljubav lepa, ja vid'o. Da mi nisi brat, sad bih te ovim veslom odalamio posred èela. Udri Žoja, bude ti lakše. (Rajko Pevac peva) "Celo selo na... '' Oklevetali me, oèiju mi. Gde tije unuk, Aleksa? Gde je Gavrilo? Ne znam. A i da znam, znaš da ti ne bi rek'o. Pa ti doðe na isto, dal' znam il' ne znam. Reci mu da ga tražim. - S pištoljem? Reci mu da ga tražim. - S pištoljem? Ko je otiš'o preko? - Ovi redovni. A Katarina? - Pobogu Ðorðe, šta æe ona s njima? Ljudi, nemojte da se igrate. Pucamo na sve koji prelaze reku, i mi i oni. Razumem što Vi pucate, ali zašto oni? Zar niste èuli da je neki naš ðak ubio Ferdinada? Zar niste èuli da je neki naš ðak ubio Ferdinada? Majku im jebem švapsku, decu èe mi pobiti! E, pa, da nazdravimo kraju carevine! (deda Aleksa vièe) Gavrilo! Mile! Molim ti se Sveti Georgije, saèuvaj mi decu. Gavrilo! Katarina! (Rajko Pevac) Što je tužno kad mator èovek poludi... Ja kad sam jeb'o neki red se znao. - Šta se udaraš! Ljubav lepa, mnogo lepa. Ja vid'o, Mile. Mnogo lepo. Šta je bilo, Žoja? - Žandar nije sreæan. Mislim, pobegla je. Šta je bilo, Žoja? - Žandar nije sreæan. Mislim, pobegla je. S Gavrilom. Gavrilo sreæan. Èovek Žoja sreæan. Baš smo se usreæili. Šta uradi to, nesreænièe? 'Ajde! (Žoja plaèe) Sve umiri ljude, konje, sve... Sveti Georgije... (Žoja plaèe) Sve umiri ljude, konje, sve... Sveti Georgije... Platismo li mi ovo unapred Gavrilo? (Žoja) Upucaj Sveti Georgije. Znao sam. Znao sam da æu na kraju zbog srebra da najebem. Znao sam. Znao sam da æu na kraju zbog srebra da najebem. (imitiranje ptice i pucnji) (Mile) Setio sam se, dao sam kaparu. Eno ih! Nemoj da je nekom žao, pa da džaba trošimo metke. Ne! Ne pucajte! Hoèu ih žive. Ne! Ne pucajte! Hoèu ih žive. (deda Aleksa i Vane vièu) Mile! Gavrilo! Izdrži Žoje! - Mrtav. Original žandarski. Izdrži Žoje! - Mrtav. Original žandarski. Da ti sviram, Žojo, bièe ti lakše. Gavrilo, gde mije žena? - Što mene pitaš gde tije žena? Gavrilo, gde mije žena? - Što mene pitaš gde tije žena? Dobro znaš gde sam noèas bio. - Znam. Zato te i pitam. Pa kad znaš, onda nema šta da me pitaš. Možeš samo da me hapsiš što sam prelazio granicu. Možeš samo da me hapsiš što sam prelazio granicu. 'Oèu da te zamolim. Nešto što se u našem selu nikad nije molilo. Okani se moje žene. Molim te. Okani se moje žene. Molim te. Samo æu te ubiti, neèu ti više ni reè reæi. Ovoga mi krsta. Mi Vukovièi smo udarali na vojske i na gradove i na careve, ali na tuðe žene nikad! I treba da te ubije! Uèinio bi uslugu svima, i tebi, i meni i onoj tVojoj nesreènoj ženi. I tebi, i meni i onoj tVojoj nesreènoj ženi. Jebem ti, u normalnim zemljama ratni invalidi služe za primer omladini. A ovde? Prošnja, šVerc, pijanèenje... A ovde? Prošnja, šVerc, pijanèenje... Al' u normalnim zemljama, sa normalnom vladom. Nisu ljudi krivi što se ubogaljiše u dva rata. Jesam im ja kriv? Ja sam dva puta u dve godine ratovao. Pa, sad treba da ispaštam što sam se vratio zdrav, a ne sakat, pa da mogu slobodno da jebem po kuèama. Zašto tolike pare, Ðorðe? Za prozor. Nema dana da se ne setim tvoje dobrote, i maloga... Nema dana da se ne setim tvoje dobrote, i maloga... Onda me rat spasio da ne poludim. Svetog Ðorða sam molio da poginem, da se odmorim. Umesto smrti, nju mi je poslao. Umesto smrti. Umesto smrti, nju mi je poslao. Umesto smrti. Oprosti. Austougarskog predstolonaslednika èekaju sledeèe titule: Car Austije, kralj Slovenije, BIH... (graja naroda)... vojvoda Dubrovnika i Zadra... Èitavih devet meseci nije bilo rata, uželela se deca ratovanja. Gospoðo Slavka! E, pa, izvol'te, prièajte... - Slavka, ja bih te molio, ako mogu sa svojom ženom da poprièam, al' nasamo. Nasamo? - Nije ti ovo žandarmerijska stanica da saslušavaš bez svedoka. - U redu je, tetka. Ako imate nešto da poprièate što nije za mene, onda nije ni za moju kuèu. Jel'jasno? Onda nije ni za moju kuèu. Jel'jasno? Ako jeste, izvolite, prièajte. Kao da mene nema. 'Ajmo kuèi. Molim te. - Šta æu Vam ja? Jutros sam dao otkaz na službu. Vratio sam uniformu. Ostavljao sam te samu, danima... Ceo život sam živeo bolje i mirnije od zemlje i od stolarije. Nešto sam mislio, da sve prodam i da preðem u grad. Nije selo za tebe. Nije. - A da li je grad za Vas? Prestanite, molim Vas, da gužvate taj stoljnjak. Užasno me nerVira. Ti si èitala te romane. Ne kažem, to postoji, možda kod mlaðeg sveta... ...jedno vreme. Al' posle, to proðe... Šta to proðe? Ljubav? A šta ostaje, kad to proðe? Brige. - Ništa više, samo brige? Ništa više. Samo brige. - I Vi to zoVete žiVotom? Gospoðo Katarina, dole je neko dete. Kaže da Vas zna. (Slavka) Katarina! Ovaj ovde, verovatno nije èovek kakvog zaslužuješ, alije sigurno bolji od onog za kim plaèeš. Tetka... Kao da je žena ikad volela muškarca zbog njegovih vrlina. Nisam ti sve rekla. Oèekujem dete. Ja te... volim. Tetka, mogu li da te zamolim da poðeš s nama? Na nekoliko dana. Èekaæu vas dole, kod èeza. (uèitelj Miæun vièe)... Za jedan dan ustrelio 53 jarca ...ubio preko 6000 jelena. (sirena automobila) E, dete moje, lepo je meni moj pokojni muž govorio sa seljacima se sreèi samo na pijaci, i to što kraæe. Dajte ratnom heroju... Ti si reakcionarni element. Tebi nije mesto ovde. Poštovani gospodine Pašiæu, ovaj zahtev za hitnu pomoæ ratnim invalidima, hteli smo uputiti odmah posle prvog rata s Turcima, ali uvidevši opasnost od noVog rata s Bugarima, odluèismo da saèekamo. Rat... Žoje. - Èuti, Žoja! To je za odrasle. Proðe i taj rat... Znamo da preti opasnost od rata sa Austo-Ugarskom, ali, poštovani gospodine Pašiæu, molio bih za razumevanje... Jer i mi moramo malo da živimo izmeðu ratova. OVo tije, Miæune, da prostiš, kurac. Zar zbog ovog da se krijemo po budžacima, k'o zaverenici! Zahtev mora poèeti reèima: Sram vas bilo! Srbija stalno dobija ratove, a narod ih gubi! Ova zemlja, iz rata u rat izlazi sa sve manjim narodom i sve veæom vladom! Sram vas bilo! Ta ista vlada, dobila je dva rata za dve godine i tako širila srpsku teritoriju... Nije vlada! Mi smo dobili! - Ko preživi, piše zahtev. Ko je iz te usrane vlade postao škart? Ko? Nema! Zabole me za èetvrtinu velike Srbije, bez èetvrtine mene. Izdajnièe! - Neæeš ðubre æoravo jedno! Posluži žandara. - Dao sam otkaz na službu, sad prièajte slobodno protiv vlade. (Vojo) Šta znamo mi, Ðorðe, zaboraviæeš se, dojavièeš po navici. Ja vas da uhodim, je li? Ja dojavljujem? Ovo su vaša doušnièka pisma koja ste pisali meni lièno. Imamo uhodu u kafani. Evo, vidite. Sad èitajte. Ima za svakog ponešto. Ja neæu. Poštovani gospodine Ðorðe, savest mi nalaže da Vas obavestim da sam pre dve noæi sedeo u meani kod Alekse i prièao takve svinjarije, da bi me trebalo odmah streljati. A sve sam to radio da oni progovore, jer su prièali samo o tuðim ženama, gde je ko, koga i koliko puta. Kad sam ih oko ponoæi naveo da prolaju, lajali su celu noè. Ko li je ovo pis'o, ruka mu se osušila! Posebno protiv vlasti laje onaj debeli... Vojo. Ljudi, ja ne umem ovako lepo da pišem, al' znam jednog koji ume. Tišina! Da èujemo. Jebaèu nekom majku za ovo! Žandari iz drugih sela su mi zavideli, njihovi seljaci nisu priznavali ni pod batinama. Ja sam u policiji radio za platu. Vi radite iz ljubavi. 'Ajde sad slobodno o politici. (Rajko Pevac) Jel' zna ovaj što je pis'o na šta lièi popina žena? (deda Aleksa) Vane, sine... Ðorðe! Ovo tije od deda Alekse, i od svih nas, za poštenu službu u našem selu. Kako te služi ovaj moj dorat? - Služi. Nego... Aleksa mi je rek'o da si ovog konja napravio za svog sina. IzVini. Bio bi, tako kao ti. Toliki. Hvala za sat. Kasni taèno dva sata. Kad se privikneš, radi bez greške. (muzika na vašaru) (Rajko Pevac peva) "Neka spava, neka spava... ###' Katarina. - Hvala. Ðorðe! Hajdemo odavde! Nesnosno je vruèe. Idemo! 'Ajte vi, doèi èu ja. Moram nešto da obavim. (Vane siroèe) Ðorðe! Kako te služi sat? Koja me je ruka vodila, kad sam mu u ratu spasio žiVot? Pomozi, da mu ga opet spasim, da ga ne ubijem. Udelite ratnom veteranu, dobri ljudi. Udeli. Tebe èuva Sveti Georgije. http://www.divx-titlovi.com (avion) Eno èovek, maše. - Ej, Švabo, sleti na piva! Aeroplan! - Kur' moj maše. Preti! Gavrilo, èovek leti, na aždaji! On meni preti. E, vala, neèeš! Stvarno preti gad švapski! - Gad! Gavrilo, èastim te jednim. - E, sad smo ga najebali. Ljudi, ubismo avion... (muzika se nastavlja) Živ si?! - Živ sam. Odlukom srpske Vrhovne komande koju je potpisao lièno general Radomir Putnik, objavljuje se hitna mobilizacija. Treæa zvona za tri godine... Bojim se da èetvrta neæe imati ko da èuje. Neka ih èuje moje praunuèe, mi ne moramo. - Ne sekiraj se, deda. Naša se majka dva dana poraðala sa Gavrilom. Bože me oprosti, neki put pomislim bolje da ga nije ni rodila. 'Ajmo ljudi, da se razilazimo. Dok je rat, mehana neæe raditi. Nije red. Aleksa, jel' to znaèi da ja ne smem ni da pevam? Brzo æe to, samo da poène. Ljudi, mene opet zvali ovako èoraVog. - A mene opet isto nisu. Šta je bilo? - Jelena je dobro, bièe dobro. A dete? Šta je sa detetom? (vojnici vièu) Aleksa, radièe ti kafana posle rata bolje nego ikad. - Ko æe da 'rani ona dva deteta... "Neæe Švaba preko Save, dok je jedne srpske glave". (pop) Vjeèna ja pamjat... Sada i ti smrdiš, kao svi mi. Gospodine majore, Gavilo Vukoviæ, potporuènik konjièki. Od Nemaca, jedino više mrzim doktore. Recite. Došao sam da se prijavim u moju jedinicu. (smeh) Prelazio sam na njihovu obalu stotinama puta, dobro je poznajem. - Švercer? Odlikovani... Pre nego što ste postali švercer, bili ste vojnik, gospodine potporuènièe. Pravila službe nismo doneli vi ija. Ja bih vas lièno uzeo, èak i takvi nam trebaju. Žao mije. (pop èita molitvu) (Vojnici pevaju) Idete da poginete, a derete se k'o magarci. Udelite ratnom veteranu, dobri ljudi. (grmljavina i kiša) Deda, nemoj da budeš takav. Obeèao si da æeš me voditi u Beograd. Sve æe biti u redu, nek' ti Gavrilo kaže. Deda, znam da me èuješ. Znaš da nije lepo od tebe. Aleksa! - Leg'o i rešio da umre. Hajde, nasmeši se, bar jednom. - Ne ide mi ova smrt nekako. Mile, spusti me dole na zemlju, da budem biže. - Deda! E, sad je veè bolje. Deda! Dedice! Živeo si kako si hteo. I otiš'o si kad si hteo. (Žoja) Uspešan èovek. (Vane siroèe vièe) Gavrilo! Gavrilo! Slavka, ako rat krene, ne daj Bože kako ne treba, imaš u vajatu bure gasa, popali sve ovo da mi Švabe ne pogane kuæu. Gledaj sebe, Ðorðe. Barem se u ratoVe razumem. Slavka, ako se ne vratim, sVe što imam, njeno je. A dete koje nosi, ako bude muško, neka ostane u ovoj kuèi i na ovoj zemlji, da mi se ime ne zatre. Ako bude žensko, neka beži iz ovog jada i èemera, što dalje. Ðorðe, otkad mije muž umro, nisam srela tako dobrog èoveka kao što si ti. Lako mi je biti dobar, kad mi ništa drugo ne preostaje. Zbogom, Slavka. Ima u radionici nešto za tebe. Rekla si mu èije je dete? - Sam je znao. (tiho) Neka te Sveti Georgije èuva. (seljak) Èuvaj glavu, žandare! Da ih biješ, k'o da sam ja tu. Ðorðe! Kud žuriš, èekaæe nas Švabe. Sveti Georgije voli Aleksu kao Gavrilo, Mile, kao što voli Žoja. Ona dva dinara što nisam hteo da ti platim. Hajde Mile, odmori malo, ja æu. Vojska! Bojim se da æemo uskoro svi zavideti Aleksi, pa æemo reæi, blago tebi Aleksa. Moj deda je stalno govorio, bolje da umrem, nego da mi se nešto desi. Neka im je na èast kada mogu da biju èoveka koji nosi vojnikovo pismo. To mogu samo ovi smrdljivi Babiæi. E, 'tica im nije kuèu preletela 200 godina. A bio si i kod Vojine Darinke? Nosio sam pismo od vojske. Pismo vojnika je svetinja! Dobro si proš'o. Iz moje avlije ne bi izaš'o... Živ. Pa ti, ako si sakat, nisi gluv, lepo ti kažem da sam nosio pisma s fronta. - Mrš! Doði Rajko do moje kuæe. Donesi pismo mojoj ženi. (tiho) http://www.divx-titlovi.com Veæ sam joj donosio... Trudnica ne ulazi u kuæu pokojnika. Zbog uroka. - Ne kudi. Kad se vratim, neèu više da vas vidim ovde. Ni tebe, ni nju. Veštica! 'Ajmo odavde! 'Oæe li veè jednom Sveti Ðorðe da ubije aždaju, da nas spase zla. Pomozi, Sveti Georgije! - Veštica! Zašto si došla? http://www.divx-titlovi.com Putujem sutra. Neæemo se više videti. Èovek Žoja... Dok je Evropa igrala, pevala i krala, mi smo vekove proveli po rovovima, na njihovim graniènim položajima kao njihovi psi èuvari! I gde je sad ta Evropa?! Jebo je Sveti Jeronim na nebu! Srbija danas ima èetiri miliona duša, Austro-Ugarska pedeset i pet miliona. Godinama prete, godinama seru, kako Srbija mora doživeti èelièno kupanje. Ja nikada u životu ništa smrdljivije i poganije nisam èuo od pretnje da jedan narod bude okupan èelikom! E, daèemo im kurac tvrd! I to tvrd za mnogo godina! Ako preðu granicu i krenu prema našim selima, jebaèemo im... Šta?! - Majku, gospodine kapetane! (eksplozija) Kad ih odbijemo, goniæemo ih do sve do Beèa... To je samo moje dete, i biæe onako kako ja odluèim. Da mu se ime ne zatre... Veliko ime! Zbog tog imena ratuju, prave decu, ginu... A ti raðaj i raduj se kad ti dete pozovu u vojsku. Ako bude muško, ovo dete neæe ratovati. Lud èovek! Obio baraku, uzeo dinamit da ubije monitor. Da ubije Gavrila! Lud èovek! 'Oæe sam... Šta? Hoèeš da se ubiješ? http://www.divx-titlovi.com Došla sam još jednom da vidim kakav si to èovek. Da se ubiješ? Veliko znanje! Velika hrabrost! I pamet! Dobro, šta hoæeš od mene? - Samo da ostaneš živ. Rat je, Katarina. - Ima li za tebe još nešto sveto, osim rata? Ima li, da budete oèevi, da nekog volite, to niste nauèili! Pljujem ja na tu tvoju svetinju! Pljujem! Nije lako bez muške ruke, jel' da snajka? Jel' može nekako da se pomogne? A kako èeš ti da mi pomogneš? Pa da jurim piliæe po avliji, to baš ne mogu, ali... mogu da budem od koristi. Možeš? - Veži kera, snajka... Vojsko! Dobri ste bili! A sad, kad smo najdalje stigli, sledeèi put probijamo, ja vam to obeèavam. Narednièe, daj ljudima voljno. - Voljno! Ðorðe, što mu nisi rekao za škartove? (eksplozije) Kad, ljudi? Kad? Da je neko nasrnuo na kapetanovu ženu, k'o što je škart na moju, trèali bi da je branimo. Evo šta mi pis'o iz sela. Kur' moj bi trèali Doleteli bi! Jebu i kradu kokoške... Jel' èuješ šta te pitam, nesposobni za rat jebu žene i kradu kokoške? Gospodine kapetane, isto je raspoloženje i u drugim èetama. Moja je dužnost bila da Vas izvestim. Aja majora? Major pukovnika, pukovnik generala, ðeneral Vrhovnu komandu koja èe odmah pobacat' sve ratne planove, izdati nareðenje da se vojnici šalju kuæama... A? I da pred svojim kuèama iskopaju rovove, nameste puškarnice, saèekaju i pobiju jebaèe... Mrš! (detonacije) Narednièe, jesi li ti oženjen? Jesam, gospodine kapetane. - Jel' imaš decu? Imao sam. Nemam. Daèe Bog, imaèu opet. - Jel' i ti sumnjaš da ti neko uznemirava kuæu i napada ženu... Ne, gospodine kapetane. Kad ja nisam kod kuèe, tamo je drugi èovek. Drugi èovek? - On mi èuva i ženu i kuèu. Da nema njega, briro bih se. Šta bulazniš narednièe? O kakvom èoveku govoriš? O njenom. - O èoveku tVoje žene? - Da. Jel' ti to venèana žena? - Jeste, gospodine kapetane. Ružna je to prièa, nije Vreme za to, oprostite. Stani, bre! Kako taj zlikovac nije ovde? Izgubio ruku u turskom ratu. Zajedno smo ratovali. Svi smo mi zajedno ratovali, narednièe. Jel' tebi uopšte stalo do tvoje žene? Ja sam ovde došao da poginem, kao i Vi. Ja sam ovde došao da pobedim! Ali, vojnici su došli da prežive. (eksplozija) Nije mi žao. Meni je lako, ja sam iz veæeg zla došao u manje. Šta me gledate?! Sigurno ste sve èuli! Jeb'o diplomatiju, hoèe neko sa mnom? Èekaj, Baæo, spremili smo peticiju. Baæo, ako te uhvate, ne gine ti preki sud! Idem ja sam sebi da ulovim pevca. 'Ajde, daj tu peticiju, da potpisujemo. Ja neæu. - 'Oæeš, oèeš! http://www.divx-titlovi.com (eksplozije) Mikane, pazi tamo na žandara. Je li, Ðorðe, kako to da kapetan nije obavestio majora, a major Vrhovnu komandu? Vrhovna komanda ima preèa posla, nego da se bavi ovim škartovima i švalerima! I drugo, nije reè o vojsci! - O kome je reè, ako nije o nama. Dobijamo pisma da nam se škartovi motaju oko kuèa. Poslednje pismo od komšije nisam smeo ni da otvorim. Dosta! Dosta prièe! (eksplozija) Uradio sam sve što sam mog'o. Slušaj vojsko! - Možda imam paket od majke. Pisma za Treæu èetu! Neko se i Vas setio, prašinari. 'Ajde, spremite neku èast. (vojnik vièe) Vojo Milovanoviè! - Vojo, tebe traže. Milovanoviè! (Vojo tiho) -Poginuo. Milovanoviè! - Poginuo! Mikan Babiæ! Nek' mu je laka crna zemlja. Baæa Dragojeviè! SVi su mrtVi! OVo je popuna. Nikakve koristi od vas živih. Baæo! Jesi li bar pobio škartove? Uhvatila me patrola baš ispred sela. Šteta. Narednièe, odredi petoricu! Može li ikako bez ovoga, gospodine kapetane? Nemojte ljudi! - Ðorðe! - Nemojte ljudi! Za zemlju ste uvek imali razumevanja, za moju kuèu nikad! Ja sam Vam verovao na reè da zemlja postoji, da je ima, da za nju vredi da se gine. A sve što sam od te zemlje video su moja familija i duvari moje kuæe. Jebala vas zemlja! - Nišani! Sreèna ti Veèna kuèa, vojnièe! Jebala vas zemlja! - Pali! Bato! Bato! Rat... Bum, bum... Mile, što ne otvoriš kafanu? Jel' treba do kraja rata da pijemo savsku vodu? Vidi! Vidi! (Ninko) -Odo' ja... Znaju šta gaðaju... Mi smo striktno civilni objekat, nas neæe. Neæe braæa Rusi, saveznici ostaviti Srbiju na cedilu! ...Nepobedivi... (eksplozija) - Ja predlažem da se ipak ne opuštamo do dolaska saveznika. Dodaj, Ninko. - E, moj Aleksa, na vreme si otiš'o... Pu, jebem te, sakata! (vojnici) -Ovamo, brže! Šta je ovo, Mile? - Tu ste, golubovi! U ime komande drinske divizije i generalštaba srpske vojske Nisu došli zbog naše peticije, da nam daju penzije. - Ne Verujem, uèo. Jebaèemo vam nanu naninu! Kad ste kadri da vojnicima da jebete žene, moèi æete i Švabi na frontu da jebete majku... - Neèe Žoja. Kad veè jebete, da država ima neke koristi. Ja sam za vojni orkestar... Ljudi, jesu li naši il' njihovi? Ja sam ispravan! - Vidim! Teraj na put! Šta je ovo? Šta radite ljudi, pobogu? Gde tije brat? Jel' opet kod one kurve? Ljudi ginu na frontu, on koristi priliku... - Kuš! Bièe Vas za diviziju pendžeraši! Sam æu! - Ljudi, nemojte... Brže! Požuri dete! Stani! Molim te. - Gde æeš, dete? Èim ovo proðe, dolazim u Beograd. Obeæavam. - Šta ima da proðe? To što èekaš da proðe, nikad ne prolazi. Neæu da nekakav rat odluèuje umesto mene. 'Ajde! Brže! - Žoja neæe puca. - Hoæeš, hoèeš, pucaèeš! 'Ajde deda! Teraj to! Hajde, škartu! Veštica! Brže, bre! 'Ajde! Nova mobilizacija za tebe ne važi. Ti si odlikovan, ratni heroj. Mada bi, što se mene tièe, ti trebalo da budeš na èelu ovih nakaza, kao glavnijebaè. Teraj stoku! Idemo. Gavrilo! Gavro! Kuda ti ideš, idem i ja. - Ne ideš ti nigde! Nigde! Idem, Gavrilo! Molim te! Neèeš me oterati! Kuèi, bre! Kuèi! Gavrilo, ne možeš mi ništa! Kuæi! - Crk'o dabogda! Crk'o! Jel' èuješ, Gavilo?! Crk'o! ...Neprijatelj i dalje nastupa. Na bajonet! Kad ispadne bajonet, na ruke! Kad ti slome ruke, na zube! Kad te smrtno pogode, gledaj da im padneš na sred puta, da te zaobilaze, da te preskaèu! Da im mrtaV smetaš! Da i mrtav budeš otadžbini od koristi! Jel' jasno?! (eksplozija) Gospodine, majore! Jel' me èujete? Dopustite da pokušamo juriš ponovo! Gospodine, majore, jel' me èujete? Brojno stanje je zadovoljavajuæe. Ne treba nam pojaèanje! Molim vas, gospodine majore... Molim vas, evo, na kolenima vas molim! Razumem, gospodine majore! Mater mu jebem! Bolje da sam pogiro. - Nemamo sreèe! Naredba je da èekamo noè i popunu jedinica! StVarno gre'ota, gospodine kapetane... Meðutim, prvi put u sVom žiVotu, moraæu da se oglušim o nareðenje... Ode èovek... Hvala ti, Sveti Georgije. Kakav je on bio junak i ludak... Dižem za deset. Plaèeno. Kad bi svi taki poginuli ima i mi da postanemo junaci, neæemo ni da primetimo... Pokaži ti karte. Nek' mu je laka crna zemlja. Nek' mu je laka. Šta radiš to, stoko! E, vala neèeš! Èekaj, bre, pusti jadnika! Junaku više ne trebaju. Hvala, gospodine majore! Popuna stiže. - Spaseni smo. Popuna stiže. 'Ajmo, pojaèanje! 'Ajte ljudi, popuna! 'Ajmo! Još ova bitka, ako Bog da, pa svi kuèi. Živi! Vojo, popuna. - Fala tijoš jednom. Ljudi! Popuna stiže! - Hvala Bogu da su nas se setili. Junaci, da vas ovekoveèim, skoro džabe... Ðorðe, da se slikamo zajedno? ...Za unuke, praunuke. Junaci! - Hajde. Baksuze! - Ja 'oæu da se slikam. I ja 'oèu. Al' da paziš da ispadnemo k'o junaci. Ðorðe, 'ajde da se slikamo jednom, za uspomenu. Skupi se, skupi se! Još! Skupi! Tako! Obilièi! Skupi se, skupi se! Još! Skupi! Tako! Obilièi! I nemoj da se neko smej'o! Da ne pokvari situaciju. Ovde gledaj! Ptièica! U šta bre blenete? Junaci! (žamor grupe koja dolazi) 'Ajde, 'ajde! Brže, brže! Proradila peticija! - Pendžeraši! - Svi su potpisali. Ðorðe, tebe nismo pitali, jer... jebi ga... Kakvi ste, bre, to ljudi? - Gospodine, narednièe! Stani mirno, ti! - Kako? Da bi se spreèili nemiri meðu vojnicima, po kazni su prekomadovani ovi. - Po kazni?! Nisam znao da je kazna biti ovde! Potpišite tu i Vaši su. - Jebem ti budalu! Ja sam na mesto njihove kazne, išao pevajuæi. Osveti brata, Dane! Neko nas je oklevetao. Pogani, zlijezici. Zar ste u laži poverovali, braæo? Hajde, pucaj! Sad smo braæa?! Gde su nam žene, braèo?! Gde su nam sestre, jebem li vam... Dosta! Dosta mije vaših govana! OVaj put, pa kako ste zaslužili. Ti si sve ovo smislio, bedo od èoveka! Pobunio si vojsku, naredio joj da traže mobilizaciju ovih nesreænika, zato što nisi imao hrabrosti da doðeš u selo i ubiješ me k'o èovek. Gavrilo... I opet si se zajeb'o, žandare. Mene nisu mobilisali, ja sam ratni škart. Sam sam ovde došao! Jel' zbog nje? - Zbog nje. Nju nemoj da pominješ. Ne mrdaj! - Jesam ti rek'o! Veštica! Ovo smo mogli sami da rešimo. Gospodine, narednièe! Sprema se neprijateljski napad! Izgleda da na ovom svetu neæemo stiæi to da rešimo. Na položaje! Nama njihove komande ne trebaju. 'Ajmo, da obavimo ono zbog èega su nas doveli ovde. Stigla je popuna! Gre'ota je što neèu moèi lièno da Vam se zahvalim! Ninko! Ninko, brate! - Najzad! Ko nas je kleo, nije dangubio. - 'Ajmo, brate. "Razlila se reka Sava, celo selo na nogama...'' Zar ovo da bude poslednje što èu da èujem? "Samo moja Smiljka spava. Celo selo na nogama, samo moja Smiljka spava. Neka spava, neka spava, povuèe se reka Sava...'' (tišina na frontu) Ðorðe, oprosti. Nismo mi hteli ovako... Gavro! Gavrilo! Spremi se za juriš! Gospodine, narednièe! Ne možemo bez majorove... - Ššššš! Gavrilo! Šta èeš ti ovde, dete?! - Ðorðe, jesi vid'o? - Šta? Pevac, krvi èu ti se napiti! - Tiše! Ne izlazi, dok se sve ne zaVrši! Jesi me razumeo! Vraæam ti oVaj sat. Još uvek kasni dva sata. Dok porasteš, navièi æeš se. Zbogom, Vane. PeVac! - Æuti, bre, èuèe nas Švabo! Gle, ludaka kako se dere. Ne moš' èovek ni da umre na miru. Što ne pucaju? Gavrilo! Gavro! Dane! (eksplozije i pucnjava) Gavrilo! Gavro! Braèo nemojte! Molim te, Sveti Georgije. Ne da voli èovek Žoja... "Neka spava, neka spava...'' Pevac! Svuda sam te tražio! Pevaš, pevaš... - Ja po ceo dan pevam... pa, pored èije kuèe proðem... - Ej! Ako! Jebala me peticija! Vojo, ja sam pisao ona pisma... - Što, bre? Eto, tako... za inat. - Drž', odšafi! 'Ajmo, Luka... Šta radiš ti ovde, bre?! - Gavrilo, video sam ga. Pusti, Vane. http://www.divx-titlovi.com Hajde dete, osetljiva je na put. Deda me je nauèio da hodam po mraku.