Kasno noću 1871. god. grupa jahača
se spustila u uspavani vojni logor.

Za par minuta su unijeli paniku u logor,

ukrali oko 70 konja i nestali.

Pod vođstvom mladog poglavice
po imenu Quanah Parker,

napad je bio posljednji
u dugom nizu razmirica

duž teksaške granice
između autohtonog naroda,

poznatog po imenu Numunu ili Komanči,

i snaga Sjedinjenih Država poslanih
da kradu zemlju Komanča

za bijele doseljenike.

Mada je konflikt bio star decenijama,

američki pukovnik Ranald MacKenzie
je vodio ovaj zadnji napad.

Od ljeta do zime je pratio Qaunah.

Ali, Quanah je isto tako pratio njega

i svaki put kad bi se pukovnik
približio svojim metama,

one bi bez traga nestajale
u nepreglednim ravnicama.

Komanči su imali kontrolu nad
ovom teritorijom već skoro 200 godina,

lovili su bizone i čitava sela
selili po ravnicama.

Spriječili su napade Španaca
i Meksikanaca s juga,

pokušaje Amerikanaca
da nasele zemlju sa istoka

i brojne pokušaje drugih
autohtonih naroda da preuzmu moć.

Carstvo Komanča nije bila jedna
ujedinjena grupa pod centralnom kontrolom,

nego su to bile brojne bande
od kojih je svaka imala svog vođu.

Zajedničko svim ovim bandama
je njihovo umijeće u jahanju -

svaki muškarac, žena i dijete
su bili vješti u sedlu.

Njihove borbene vještine u sedlu

su daleko nadmašivale umijeća drugih,
kako autohtonih naroda tako i kolonista,

tako da su kontrolisali ogromno područje
sa relativno malo ljudi -

vjerovatno najviše oko 40 000

i samo oko 4-5 000 do momenta

kada su se Quanah Parker
i Ranald Mackenzie suočili.

Quanah je rođen oko 1848. god.
i bio je najstarije dijete Pete Nocone,

vođe bande Nokoni, i Cynthie Ann Parker,

kidnapovane bijele doseljenice
koja se saživjela sa Komančima

i dobila ime Naduah.

Kada je Quanah imao 11-12 godina,

američka vojska je iz zasjede napala
njegovo selo i otela mu majku i sestru.

Quanah i njegov mlađi brat su potražili
utočište u drugoj bandi Komača,

Quahadi.

U narednim godinama Quanah
se dokazao kao ratnik i vođa.

Kad je imao nešto više od 20 godina
on i djevojka po imenu Weakeah su pobjegli

i time razljutili njenog moćnog oca
i nekoliko drugih poglavica.

Bili su u bijegu oko godinu dana,

okupili su sljedbenike i Quanaha
je postavljen za 'paraiba', tj. poglavicu

dok je još uvijek bio veoma mlad.

Pod njegovim vođstvom banda Quahada
je uspjela izmaći američkoj vojsci

i nastaviti svoj način života.

Ali početkom 1870-ih godina, tržište
na zapadnoj obali je postalo unosno

i lovci su poubijali na milione bizona
u samo nekoliko godina.

U međuvremenu, američke snage
su izvršile iznenadni napad

i ubile skoro svih 1400 konja
bande Quahada, a ostale ukrale.

I mada se zakleo da se nikad neće predati,
Quanah je znao da će bez bizona ili konja

Komančima na zimu
sigurno zaprijetiti glad.

Tako su se 1875. god.
Quanah i banda Quahada

preselili u rezervat Fort Sill u Oklahomi.

Kao lovci i skupljači
nisu lako mogli preći

na poljoprivredni način
života u rezervatu.

Američka vlada je obećala
životne namirnice i potrepštine,

ali ono što su oni obezbijedili
nije bilo ni blizu dovoljnog.

Quanah se tada odjednom našao
u lošoj političkoj poziciji:

nije imao ni bogatstvo ni moć
u poređenju sa onima

koji su duže boravili u rezervatu.

Ipak, uočio je priliku.

U sklopu rezervata su bili
ogromni pašnjaci -

beskorisni za Komanče, ali idealni
za stočare da napasaju svoja stada.

Započeo je unosan posao tako što je
stočarima davao tu zemlju pod zakup,

isprva vrlo diskretno.

Na kraju je sa američkom vladom
dogovorio prava o zakupu

koja su obezbjeđivala stalni izvor
prihoda za Komanče u rezervatu.

Kako je ugled Quanaha u rezervatu rastao,

kao i njegova priznatost
među vladinim zvaničnicima,

osigurao je bolju opskrbu
životnim namirnicama,

zalagao se za izgradnju škola i kuća

i postao jedan od trojice
plemenskih sudaca na sudu rezervata.

Umorna od pregovaranja sa više vođa,

američka vlada je željela da imenuje
jednog poglavicu svih Komanča -

to je uloga koja nije
postojala izvan rezervata.

Ipak, mnogi Komanči su podržali ideju
da Quanah dobije tu ulogu,

baš kao što su ga neke
starije poglavice podržale

da ih on vodi u borbi
protiv američkih snaga.

Čak se i Quanahov nekadašnji
suparnik, Ranald Mackenzie,

zauzeo za njegovo imenovanje.

Quanah je glumio u holivudskim filmovima,
sprijateljio se sa američkim političarima,

jahao na paradi inauguracije
Theodora Roosevelta.

Ipak, nikad nije odsjekao
svoje duge pletenice

i zalagao se za crkvu američkih
starosjedilaca i upotrebu peyote kaktusa.

Počeo se oslovljavati sa Quanah Parker,
usvojivši prezime majke

i pokušao je da pronađe majku i sestru,

konačno saznavši da su obje umrle
ubrzo nakon što su otete.

Quanah se iznova i iznova prilagođavao -
različitim svjetovima, različitim ulogama

i okolnostima koje su se
većini činile nepremostivim.

Iako ne bez kritika,
nakon što je Quanah umro,

Komanči su počeli koristiti
izraz "predsjedavajući"

da bi označili vrhovnog
izabranog zvaničnika plemena,

tako ga priznavajući kao
posljednjeg poglavicu Komanča

i model kulturnog opstanka
i prilagođavanja.

U tom duhu današnji narod Komanča
se raduje budućnosti,

sa preko 16 000 upisanih građana
i nebrojenih potomaka.