Psalam 39(4-6) „Gospode, pokaži mi moj kraj i broj dana mojih, da znam kako mi je život krhak.“ „Evo, dao si mi dane kratke kao dlan, moj životni vek je ništa pred Tobom.“ „Svaki čovek je samo udah. Svaki čovek kao avet tumara, uzalud trči okolo, gomila bogatstvo, a ne zna ko će ga pokupiti.“ Postoji otrežnjujuća težina u rečima Davida. On ne traži dug život. Ne moli se za bogatstvo, niti uspeh. On traži od Boga da ga potseti koliko je život kratak. Zašto? Jer kad se setimo koliko je kratko naše vreme na Zemlji, To nam preuredi prioritete. Prestanemo da jurimo u prazno, i počnemo da idemo za suštinom. Počinjemo da hodamo u strahu Gospodnjem, Koji je početak svake mudrosti. Ali kada bi ljudi zaista shvatili, kako je život prolazan. Kako je svaki udah poklon i kako je svaki dan dragocena prilika.. Da li mislite da bi vreme proveli gledajući TV ili društvene mreže? Prema statistici u 2024. godini, preko 60% Amerikanaca gleda TV 3 sata dnevno. Što je 1000 sati godišnje, koje bi moglo da uložiti u svoj odnos sa Bogom ili sa svojom porodicom, Umesto pasivne zabave. Tu nije kraj. Prosečni Amerikanac, provede preko 6 sati dnevno onlajn, sa prosečno 2 sata i 14 minuta od tog vremena na društvenim mrežama. Prema podacima „Statiste“ i „Gorućih tema“, to je ukupno 800 sati godišnje, koje provedemo na društvenim mrežama, A ovi brojevi su još veći kod tinejdžera. Oni, prema istraživanju, provedu prosečno 4,8 sati dnevno na društvenim mrežama , dok pojedini provede preko 7 sati dnevno. To je hiljade sati godišnje. Koje bi umesto toga mogle da se iskoriste da se približimo Bogu, da produbimo veze. Ili da služimo drugima, započnemo neki posao ili bavimo se sportom. Prosečni Amerikanac provede 6 sati i 38 min. dnevno, na ekranima povezanim internetom. Što je skoro 40% od budnog vremena. Prema istraživanju, nakupi se nekoliko godina vremena pred ekranima. Psalmista se nije molio za više vremena. Molio se za mudrost. "Nauči nas da brojimo svoje dane", u Psalmu 9:12 "da bi dobili mudro srce". Kad zaboravimo koliko je život kratak, gubimo vreme na stvari koje nisu važne. Ali kad zaista razumemo kako nam je vreme kratko, prestanemo da jurimo za prolaznim.. I počnemo da tražimo ono što je večno. Ovo upozorenje iz Psalma 39, malo ljudi prihvata. Mnogi žive kao da imaju neograničeno vreme. Odlažu pokajanje, odlažu poslušnost. Smatraju da je sutra obećano. Ali David nas suočava sa realnošću - da je naš život krhak. Da prolazi kao dah. Da je samo nekoliko centimetara kratak. U odnosu na večnost, naš celi život je- ništa. Kao što se magla diže jutrom i nestaje do podneva, takav je naš život. Ovde smo danas.. sutra nas nema. Svet nas uči da zidamo zdanja. Ali Biblija nas uči da gradimo oltare. Svrha života nije da se pamte naša imena- već da proslavimo Božije ime. Biblija kaže: "Danas je dan spasenja! " Nije nam zagarantovan naredni udah. Živimo u svetu koji nas uči da kontrolišemo, da planiramo. Da upravljamo budućnošću. Pravimo planere i ciljeve. Kažu da je život u našim rukama. Ali Davidova molitva raspršuje tu iluziju. On shvata da on ne određuje svoj kraj. Ne odlučuje još koliko dana ima. Bog to određuje. Sve dok to ne razumemo, nastavićemo da živimo kao da smo Bogovi svog sveta. Psalam 39 istrže patos ispod ljudskog ponosa . Potseća nas da mi nismo Bogovi. Da smo prašina. Svaki udah vazduha je milost. Svaki otkucaj srca - je poklon. Dužina naših dana nije u našim rukama. Ta činjenica treba da nas vuče ka poniznosti, a ne ka aroganciji. Treba da nas vuče da tražimo lice Onoga Koji drži vreme u Svojim rukama. Neki možda smatraju da su mladi i jaki i zdravi, i da je smrt daleko, Ali Psalam 39 nam govori: „I na vrhuncu života čovek je i dalje dašak.“ Čak i u vašem najboljem, najuspešnijem, najbogatijem delu života, i dalje ste krhki, i dalje ste smrtni. "Svako telo je kao trava, i slava njegova kao cvet u travi." Trava nestaje, cvet svene.. Mi smo krhkiji, nego što bi voleli da mislimo. Srce prestane da kuca i sve se promeni. Udah prestane i život se prekine. Bez obzira koliko se osećate jaki.. Koliko ste uspešni.. Ili koliko ljudi zna vaše ime. I dalje ste prašina. Meso se kida, kosti se lome, um bledi. Kako starim to više uviđam, koliko sam krhak. Kad sam bio mlađi mislio sam da se napobediv. Da je život preda mnom. Bol je brže prolazila, lakše sam spavao.. A smrt je delovala kao daleki koncept, rezervisan samo za stare. Ali sa godinama dolazi jasnost. Svaki bol, svaki ožiljak, svaka seda, je podsetnik, da nisam načinjen od čelika, nego od prašine. Gledao sam prijatelje kako odlaze iznenada, osetio kako se vreme ubzava, i shvatio da niko ne može da pobedi smrt. Život nije tako žilav kao što se činilo. Delikatan je, nepredvidiv, i nestalan. Moja snaga nije ono što je nekad bila. Živeti sa svrhom, tražiti Boga, dok još ima vremena. Jer svaki otkucaj srca je milost, i svaki trenutak je pozajmljen. Moramo da prestanemo da se ponašamo da smo neuništivi. Moramo da prestanemo da se ponašamo kao da imamo večnost. Ovo upozorene nije da bi vas uplašilo, nego da bi vas spasilo. Vreme vam izmiče, kao pesak pod prstima. Šta ćete učiniti sa preostalim vremenom? Solomon je govorio o ovoj istoj stvari u Izrekama: "Taština nad taštinom, sve je taština." Bez Gospoda Sve je prazno. Svaki poduhvat, trofej.. Svaka plata je besmislena. Život, bez Hrista, - je spori marš do groba, bez nade, nakon toga. Psalam 39 ima istu poentu- Ljudi hodaju u lepim cipelama , žive da bi zadivili druge , održali izgled, jurili za prolaznim zadovoljstvima. Ali ni jedna od njih ne ispunjava. Ni jedna ne traje. I na kraju stanemo pred Bogom - sa ničim što ima večnu vrednost! Razmislite: Vaša garderoba po ormanima će izbledeti. Kuća koju volite će istruliti. Kola koja vozite će zarđati. Račun u banci ostaće drugima kad umrete. Jedino što će se nastaviti - je vaša veza sa Bogom, i večne duše koje ćete dotaći, za Njegovo kraljevstvo. Ovaj svet prodaje laž da svrha života dolazi od statusa i stvari.. Ali Psalam 39 govori istinu – Svrha dolazi samo od Boga. Ako vam je život usmeren na bilo šta drugo, sem odnosa sa Bogom, - onda živite u taštini. Zidate dvorac na pesku. Kada se David molio: „Gospode pokaži mi moj kraj“. On nije bio morbidan. Bio je mudar. Milost je kada nas Bog potseti da je život kratak. Ljubav je kad nas suoči sa našom smrtnosti. Zašto? Zato što On želi da se mi probudimo. Treba nam taj poziv da se probudimo. Neki od vas koji sada gledaju, se igraju sa svojim dušama. Živite kao da je Bog nešto o čemu ćete naknadno misliti. Odlažete vaše spasenje.. Vaš poziv, vaše pokajanje. Ali ovo je možda poslednja šansa. Nemojte pogrešno tumačiti Božije strpljenje, kao dozvolu. Samo zato što Sud još nije došao, ne znači da neće. Bog nije spor u ispunjenju Svojih reči, već vam daje vreme da se pokajete. Ali to vreme nije neograničeno. Đavo voli da odlažete. Ako sotona ne može da uspe da odbacite Boga, ubediće vas da sačekate još. Ali večnost nije nešto čime bi se kockali. Ne zato što vas Bog ne voli, već zato što vas voli. On vas poziva da se setite svog kraja, da bi živeli ispravno danas. "Onaj koji gomila bogatstvo i ne zna ko će ga naslediti.." David proziva jednu od najvećih opsesija sveta- bogatstvo. Ljudi će sve žrtvovati- porodicu, zdravlje, moral, da bi se obogatili. Ali na kraju sve to ostavljaju za sobom. Radimo prekovremeno da bi gomilali bogatstvo koje se može urušiti u trenu. Berza puca. Firme se smanjuju. Bolest poremeti vaše planove.. Čak i ako se sve to ne dogodi, smrt dođe kao lopov i istrgne vas od vašeg bogatstva. Koliko ljudi umre gradeći imperije u kojima nikad neće uživati? Koliko ljudi gomila bogatstvo da bi ga stranci trošili? David ne osuđuje naporan rad, ili istrajnost.. Ali upozorava da se ne živi za stvari koje nestaju. Isus je rekao isto u Luki 12 (20-21): "Ali mu Bog reče: Bezumniče, ove noći tražiće dušu tvoju, a ono što si sakupio kome će pripasti?" "Tako biva svakome koji za sebe prisvaja bogatstvo a ne bogati se Bogom.“ Bogatiti se u Bogu znači prikupljati blago na nebu. Znači živeti za večnost. Ne za prolazno. "Nemojte sakupljati blago na zemlji, nego na Nebu, gde moljac ne jede i rđa ne kvari." "Svaki čovek hoda u cipelama taštine." Taj izraz treba da nas zaustavi sa tog puta. Živimo u iluziji, lažnoj stvarnosti.. Kao glumci na bini, mi glumimo. Ali iza zavese je praznina, a večnost nije predstava. Večnost nije kobajagi. Raj je stvaran. Pakao je stvaran. Sud je stvaran. A vreme ističe. Šta radite sa svojim životom je najvažnije. Šta ostavljate za sobom.. Jer sve što činite u sujeti će izgoreti, Ali sve što činite u poslušnosti i ljubavi prema Bogu, će ostati..