Gotovo su cijelo desetljeće znanstvenici 
lovili izvor novog smrtonosnog virusa

po visokim planinama 
i osamljenim špiljama Kine.

Konačno su ga pronašli ovdje:
u šišmišima špilje Shitou.

Taj je virus bio koronavirus

koji je uzrokovao epidemiju
teškog akutnog respiratornog sindroma,

poznatijeg kao SARS, 2003. godine.

Koronavirusi su skupina virusa

prekriveni proteinskim izbočenjima
koji podsjećaju na krunu,

tj. "corona" na latinskom.

Postoje stotine poznatih koronavirusa.

Sedmero vrsta može zaraziti čovjeka.

Koronavirus SARS-CoV uzrokuje SARS,
MERS-CoV uzrokuje MERS,

a SARS-CoV-2 uzrokuje COVID-19.

Od sedmero ljudskih koronavirusa,
četiri ih uzrokuje prehlade:

iznimno zarazne, no blage, 
infekcije nosa i grla.

Dva zahvaćaju pluća
i uzrokuju mnogo teže bolesti.

Sedmi, koji uzrokuje COVID-19,
ima značajke oba:

lako se širi,
no može imati značajan utjecaj na pluća.

Kada zaražena osoba zakašlje,
kapljice s virusom rasprše se.

Virus može zaraziti osobu
kada kapljice uđu u nos ili usta.

Koronavirusi se najbrže šire
u zatvorenim prostorima

gdje je razmak među ljudima malen.

Hladnije temperature sprječavaju
sušenje osjetljive ovojnice

i omogućavaju dulji životni vijek
virusa u okolini.

Izloženost UV-zrakama danjeg svjetla
može ga oštetiti.

Te su razlike u uvjetima 
važnije za poznate viruse.

Nitko još nije razvio imunitet
na ovaj novi virus

pa ima brojne moguće domaćine
i ne treba idealne uvjete za širenje.

U tijelu se proteinska izbočenja hvataju
za stanice te se s njima se sjedine,

što virusu omogućava
upravljanje stanicom domaćina

u svrhu replikacije vlastitih gena.

Koronavirusi gene čuvaju u RNK.

Virusi mogu biti DNK ili RNK virusi.

RNK virusi su manji
i imaju manji broj gena,

a to znači da mogu zaraziti 
veći broj domaćina i brže se razmnožiti.

Općenito, RNK virusi 
nemaju mehanizam provjere

kao DNK virusi.

Prilikom replikacije RNK virusa

greške su česte, a te su greške mutacije.

Većina je mutacija beskorisna
ili čak štetna za virus.

Zbog nekih pak virus bolje opstaje
u određenim okruženjima,

kao kod nove vrste domaćina.

Epidemije se često javljaju
kada virus prijeđe s životinje na čovjeka.

To se dogodilo s RNK virusima

koji su uzrokovali epidemije ebole,
Zike i SARS-a te pandemiju COVID-19.

Kada zarazi ljude, virus i dalje mutira,

no ne dovoljno
kako bi stvorio novi virus,

ali dovoljno kako bi nastale varijacije,
ili sojevi prvotnog virusa.

Koronavirusi se razlikuju 
od drugih RNA virusa.

Iznimno su veliki,
što znači da imaju velik broj gena.

To stvara veći broj mogućnosti
za nastanak štetnih mutacija.

Za smanjenje rizika,
koronavirusi imaju jedinstvenu moć:

imaju enzim koji traži greške replikacije
i ispravlja ih.

Zato su koronavirusi stabilniji

i sporije mutiraju
od drugih RNK virusa.

Možda ne zvuči obećavajuće,

no sporije mutacije su dobre

jer ih je lakše zaustaviti.

Nakon infekcije, imunosni sustavi
mogu prepoznati patogene

i brže ih uništiti
ako se opet zarazimo

pa mi ne obolimo.

Zbog mutacija virusi također mogu biti
teže prepoznatljivi imunosnom sustavu

te se tako teže s njima boriti.

Zato lijekovi i cjepiva
mogu izgubiti na efikasnosti -

oni su osmišljeni za specifičan virus.

Zato svake godine trebamo
novo cjepivo protiv gripe.

Influenza mutira toliko brzo
da novi sojevi nastaju stalno.

Sporija mutacija koronavirusa

znači da ih imunosustavi,
lijekovi i cjepiva

mogu prepoznati duže nakon što se zarazimo

i tako nas bolje zaštititi.

Ipak, ne znamo koliko dugo
zadržavamo imunitet na koronaviruse.

Nikada nije postojao odobreni lijek
ili cjepivo za koronavirus.

Nismo se usredotočili
na one koji uzrokuju prehlade.

Znanstvenici su počeli
terapiju protiv SARS-a i MERS-a,

no te su epidemije završile
prije kliničkih testiranja lijekova.

I dalje zadiremo u staništa životinja

te znanstvenici kažu da je prijelaz
novog koronavirusa na ljude neizbježan.

Ako istražimo nepoznanice,
taj prijelaz ne mora biti koban.