Skoro jednu deceniju naučnici su tragali
za izvorom novog smrtonosnog virusa
kroz najviše planine u Kini
i najizolovanije pećine.
Najzad su ga našli
u šišmišima u pećini Šitau.
Virus o kome je reč je koronavirus
koji je izazvao epidemiju
teškog akutnog respiratornog sindroma,
ili SARS-a, 2003. godine.
Koronavirusi su grupa virusa
koji su pokriveni
malim proteinskim šiljcima
koji izgledaju kao krune,
ili "corona" na latinskom.
Postoji stotine poznatih koronavirusa.
Njih sedam može da zarazi čoveka
i izazove bolest.
Koronavirus SARS-CoV uzrokuje SARS,
MERS-CoV uzrokuje MERS,
a SARS-CoV-2 uzrokuje bolest COVID-19.
Od sedam ljudskih koronavirusa,
četiri izazivaju prehlade,
srednje i jako zarazne
infekcije nosa i grla.
Dva inficiraju pluća,
i uzrokuju mnogo teža oboljenja.
Sedmi, koji uzrokuje COVID-19,
ima karakteristike svih koronavirusa:
lako se širi, ali može
ozbiljno da utiče na pluća.
Kada zaražena osoba kašlje,
kapljice koje sadrže virus se šire.
Virus može da inficira novu osobu
kad kapljice uđu u njihov nos ili usta.
Koronavirus se prenosi najbolje
u zatvorenim prostorima,
kada su ljudi blizu jedni drugih.
Hladno vreme održava
njihove delikatne omotače vlažnim,
omogućavajući virusu
da duže preživi između domaćina,
dok izlaganje sunčevim UV zracima
može da ih ošteti.
Varijacije godišnjih doba su bitnije
za ustanovljene viruse.
Ali zbog toga što još niko
nije imun na novi virus,
ima toliko potencijalnih domaćina
da mu ne trebaju idealni uslovi.
U telu, proteisnki šiljci se ugrađuju
u ćeliju domaćina i spajaju se sa njom,
omogućavajući virusu da preuzme
kontrolu nad mašinerijom ćelija domaćina
kako bi replikovao svoje gene.
Koronavirus skladišti svoje gene u RNK.
Svi virusi su ili RNK virusi
ili DNK virusi.
RNK virusi su manji i imaju manje gena,
što znači da inficiraju mnogo domaćina
i replikuju se brže u njima.
Uopšteno, RNK virusi
nemaju mehanizam za proveru,
dok DNK virusi imaju.
Dakle kad se RNK virus umnožava,
verovatnije je da sadrži greške
koje se zovu mutacije.
Mnoge od ovih mutacija
su beskorisne ili čak štetne.
A neke stvaraju virus koji bolje odgovara
određenim okruženjima,
kao na primer novoj vrsti domaćina.
Epidemije često nastaju
kada virus skoči sa životinje na čoveka.
Ovo je istina za RNK viruse
koji su izazvali
ebolu, ziku, epidemiju SARS-a
i pandemiju COVID-19.
Jednom kad je u ljudima,
virus i dalje mutira,
ali ne dovoljno da stvori novi virus,
ali dovoljno da stvori
varijacije ili sojeve originalnog virusa.
Koronavirusi imaju nekoliko
ključnih razlika od većine RNK virusa.
Oni su jedni od najvećih,
što znači da imaju najviše gena,
To stvara više prilika za štetne mutacije.
Kako bi se suprotstavili ovom riziku,
koronavirusi imaju jedinstvenu odliku,
a to je enzim koji proverava
greške replikacija i ispravlja greške.
Zbogo ovoga su koronavirusi
mnogo stabilniji,
sa sporijom stopom mutacije
od drugih RNK virusa.
Dok ovo može da zvuči strašno,
spora stopa mutacija
je zapravo povoljna šansa
za njihovo razoružavanje.
Nakon infekcije, naši imuni sistemi
mogu da prepoznaju klice
i unište ih brže ako nas inficiraju ponovo
tako da se ne razbolimo.
Mutacije mogu da stvore viruse
koji su manje prepoznatljivi
našim imunim sistemima,
i zbog toga je teže izboriti se sa njima.
Zbog njih su takođe antivirusni lekovi
i vakcine manje učinkoviti
jer su oni prilagođeni
specifično za svaki virus.
Zato nam treba vakcina
protiv gripa svake godine,
Virus gripa mutira toliko brzo
da konstantno iskaču novi sojevi.
Sporija stopa mutacija koronavirusa znači
da naši imuni sistemi, lekovi i vakcine
možda mogu da ih prepoznaju
duži period nakon infekcije,
stoga i da nas bolje štite.
Ipak, ne znamo koliko dugo naša tela
ostaju imuna na različite koronaviruse.
Nikada nismo imali odobrenu terapiju
ili vakcinu za koronavirus.
Nismo se fokusirali na lečenje onih
koji izazivaju prehlade,
a iako su naučnici započeli razvijanje
terapija za SARS i MERS,
epidemije su prestale pre nego što su
završene kliničke studije za te terapije.
Dok mi i dalje zadiremo
u druga životnjska staništa,
neki naučnici kažu da je skakanje
novog koronavirusa na čoveka neizbežno,
ali ako istražimo ove nepoznate stvari,
ne moraju da budu pogubne.