Skoro jednu deceniju naučnici su tragali za izvorom novog smrtonosnog virusa kroz najviše planine u Kini i najizolovanije pećine. Najzad su ga našli u šišmišima u pećini Šitau. Virus o kome je reč je koronavirus koji je izazvao epidemiju teškog akutnog respiratornog sindroma, ili SARS-a, 2003. godine. Koronavirusi su grupa virusa koji su pokriveni malim proteinskim šiljcima koji izgledaju kao krune, ili "corona" na latinskom. Postoji stotine poznatih koronavirusa. Njih sedam može da zarazi čoveka i izazove bolest. Koronavirus SARS-CoV uzrokuje SARS, MERS-CoV uzrokuje MERS, a SARS-CoV-2 uzrokuje bolest COVID-19. Od sedam ljudskih koronavirusa, četiri izazivaju prehlade, srednje i jako zarazne infekcije nosa i grla. Dva inficiraju pluća, i uzrokuju mnogo teža oboljenja. Sedmi, koji uzrokuje COVID-19, ima karakteristike svih koronavirusa: lako se širi, ali može ozbiljno da utiče na pluća. Kada zaražena osoba kašlje, kapljice koje sadrže virus se šire. Virus može da inficira novu osobu kad kapljice uđu u njihov nos ili usta. Koronavirus se prenosi najbolje u zatvorenim prostorima, kada su ljudi blizu jedni drugih. Hladno vreme održava njihove delikatne omotače vlažnim, omogućavajući virusu da duže preživi između domaćina, dok izlaganje sunčevim UV zracima može da ih ošteti. Varijacije godišnjih doba su bitnije za ustanovljene viruse. Ali zbog toga što još niko nije imun na novi virus, ima toliko potencijalnih domaćina da mu ne trebaju idealni uslovi. U telu, proteisnki šiljci se ugrađuju u ćeliju domaćina i spajaju se sa njom, omogućavajući virusu da preuzme kontrolu nad mašinerijom ćelija domaćina kako bi replikovao svoje gene. Koronavirus skladišti svoje gene u RNK. Svi virusi su ili RNK virusi ili DNK virusi. RNK virusi su manji i imaju manje gena, što znači da inficiraju mnogo domaćina i replikuju se brže u njima. Uopšteno, RNK virusi nemaju mehanizam za proveru, dok DNK virusi imaju. Dakle kad se RNK virus umnožava, verovatnije je da sadrži greške koje se zovu mutacije. Mnoge od ovih mutacija su beskorisne ili čak štetne. A neke stvaraju virus koji bolje odgovara određenim okruženjima, kao na primer novoj vrsti domaćina. Epidemije često nastaju kada virus skoči sa životinje na čoveka. Ovo je istina za RNK viruse koji su izazvali ebolu, ziku, epidemiju SARS-a i pandemiju COVID-19. Jednom kad je u ljudima, virus i dalje mutira, ali ne dovoljno da stvori novi virus, ali dovoljno da stvori varijacije ili sojeve originalnog virusa. Koronavirusi imaju nekoliko ključnih razlika od većine RNK virusa. Oni su jedni od najvećih, što znači da imaju najviše gena, To stvara više prilika za štetne mutacije. Kako bi se suprotstavili ovom riziku, koronavirusi imaju jedinstvenu odliku, a to je enzim koji proverava greške replikacija i ispravlja greške. Zbogo ovoga su koronavirusi mnogo stabilniji, sa sporijom stopom mutacije od drugih RNK virusa. Dok ovo može da zvuči strašno, spora stopa mutacija je zapravo povoljna šansa za njihovo razoružavanje. Nakon infekcije, naši imuni sistemi mogu da prepoznaju klice i unište ih brže ako nas inficiraju ponovo tako da se ne razbolimo. Mutacije mogu da stvore viruse koji su manje prepoznatljivi našim imunim sistemima, i zbog toga je teže izboriti se sa njima. Zbog njih su takođe antivirusni lekovi i vakcine manje učinkoviti jer su oni prilagođeni specifično za svaki virus. Zato nam treba vakcina protiv gripa svake godine, Virus gripa mutira toliko brzo da konstantno iskaču novi sojevi. Sporija stopa mutacija koronavirusa znači da naši imuni sistemi, lekovi i vakcine možda mogu da ih prepoznaju duži period nakon infekcije, stoga i da nas bolje štite. Ipak, ne znamo koliko dugo naša tela ostaju imuna na različite koronaviruse. Nikada nismo imali odobrenu terapiju ili vakcinu za koronavirus. Nismo se fokusirali na lečenje onih koji izazivaju prehlade, a iako su naučnici započeli razvijanje terapija za SARS i MERS, epidemije su prestale pre nego što su završene kliničke studije za te terapije. Dok mi i dalje zadiremo u druga životnjska staništa, neki naučnici kažu da je skakanje novog koronavirusa na čoveka neizbežno, ali ako istražimo ove nepoznate stvari, ne moraju da budu pogubne.