Hajde da zdravstvenu negu
vratimo zdravstvu.
Već 15 godina radim u zdravstvu,
i ono što me je privuklo ovom sektoru
bila je komponenta nege
u sistemu zdravstva
preciznije, dragocena uloga
koju imaju negovatelji.
Sad, koliko vas u ovoj prostoriji
sebe smatra negovateljem?
Ovim mislim, koliko vas je brinulo o nekom
ko je bolestan, povređen ili invalid?
Možete li podići ruku ako jeste?
Oko polovina vas ovde.
Želim da zahvalim svima vama
koji ste podigli ruku
zbog vremena
koje ste proveli kao negovatelji.
Ono što radite je izuzetno dragoceno.
Ja sam bio pacijent koga su negovali.
Kada sam bio tinejdžer,
bolovao sam od lajmske bolesti
i 18 meseci primao antibiotike.
Iznova su mi davali pogrešnu dijagnozu:
bakterijski meningitis, fibromialgija,
štagod vam padne na pamet.
Nisu mogli da pronađu od čega bolujem.
I danas stojim ovde pred vama,
jer svoj život dugujem
upornosti i posvećenosti
jednog negovatelja.
Za mene je uradio sve što je mogao,
vozio me kilometrima od jednog
zdravstvenog centra do drugog,
tragao za najboljom opcijom,
a iznad svega, nikada nije odustao,
uprkos teškoćama na koje je nailazio,
kako u pogledu posla,
tako i kvaliteta života.
On je moj otac.
Oporavio sam se, i to najviše
zahvaljujući njegovoj posvećenosti.
Ovo iskustvo me je pretvorilo
u advokata za pacijente.
Što sam pažljivije posmatrao,
više sam zapažao
negovatelje koji pružaju istu podršku
koju je moj otac meni dao,
i koji igraju krucijalnu ulogu
u zdravstvenom sistemu.
Bez preterivanja ću reći
da bez neformalnih negovatelja
kao što je on
naši zdravstveni i socijalni sistemi
bi propali.
A opet, njima se u velikoj meri
ne odaje priznanje.
Ja sada na daljinu brinem o svojoj majci,
koja boluje od više hroničnih bolesti.
Sada više nego ikada razumem,
zahteve sa kojima
se suočavaju negovatelji.
Uz populaciju koja stari,
ekonomsku nestabilnost,
stres u zdravstvenom sistemu
i sve više potreba
u dugoročnoj hroničnoj nezi,
važnost i zahtevi stavljeni
pred porodične negovatelje
su veći nego ikada.
Negovatelji širom sveta
žrtvuju svoju fizičku,
finansijsku i psihosocijalnu dobrobit
kako bi pružili negu onima koje vole.
Negovatelji imaju svoja sopstvena
ograničenja i potrebe,
a u odsustvu adekvatne podrške,
mnogi od njih bi došli do tačke pucanja.
Kada se ovo sagleda
kao lična i privatna stvar porodice,
neplaćena nega stvara nevidljivu srž
našeg zdravstvenog
i socijalnog sistema širom sveta.
Mnogi od ovih negovatelja
su čak u ovoj prostoriji,
kao što smo upravo videli.
Ko su oni i koliko ih ima?
Sa kojim izazovima se oni suočavaju?
A, iznad svega, kako možemo da obezbedimo
da vrednost koju pružaju pacijentima,
našem zdravstvenom sistemu i društvu
bude priznata?
Svako može biti negovatelj, zaista:
15-godišnja devojčica koja brine
o roditelju obolelom od multiple skleroze;
40-godišnji muškarac koji žonglira
između stalnog posla
i brige o svojoj porodici
koja živi daleko;
60-godišnji muškarac koji brine
o svojoj ženi sa neizlečivim kancerom
ili 80-godišnja žena
koja brine o svom mužu
koji ima Alchajmerovu bolest.
Različite su stvari koje negovatelji
rade za svoje pacijente.
Oni pružaju ličnu negu,
kao što je oblačenje,
hranjenje,
pomoć pri odlasku u toalet,
pomoć pri kretanju.
Oni takođe pružaju
značajan nivo medicinske nege,
jer obično znaju dosta
o stanju i potrebama svojih najbližih,
ponekad znaju bolje od samih pacijenata,
koji mogu biti paralizovani
ili zbunjeni svojom dijagnozom.
U takvim situacijama
negovatelji su i advokati pacijenata.
Takođe, od presudne je važnosti
činjenica da negovatelji pružaju
i emotivnu podršku.
Oni organizuju odlaske kod lekara,
vode finansije,
a bave se i dnevnim kućnim poslovima.
Ovi izazovi su izazovi
koje ne možemo da ignorišemo.
Trenutno ima više
od 100 miliona negovatelja
koji obezbeđuju
80 odsto nege širom Evrope.
Iako su ove brojke impresivne,
oni su najverovatnije potcenjeni, shodno
nepostojanju priznanja za negovatelje.
Kao što smo upravo videli,
mnogi od vas u ovoj prostoriji
nisu bili sigurni da li ispunjavaju uslove
i da li se mogu smatrati negovateljima.
Mnogi od vas su verovatno pomislili
da govorim o medicinskim sestrama
ili nekom drugom zdravstvenom stručnjaku.
Takođe su iznenađujuće koristi
koje negovatelji daju našem društvu.
Želim da vam dam samo jedan primer
iz Australije iz 2015. godine.
Godišnja vrednost nege koju su pružili
neformalni negovatelji
onima koji imaju mentalne bolesti
procenjena je na 13,2 milijarde
australijskih dolara.
Ovo je gotovo dva puta više od onoga
što australijska vlada troši
godišnje na službe za mentalno zdravlje.
Između ostalog, ove brojke
pokazuju da, ako bi negovatelji
sutra prestali da neguju,
naš zdravstveni
i socijalni sistem bi propao.
I dok se važnost
ovih miliona tihih negovatelja
ne može poreći,
njih u velikoj meri ne primećuju
vlade, zdravstveni sistem
i privatna društva.
Onda, negovatelji se suočavaju
sa ogromnim ličnim izazovima.
Mnogi negovatelji imaju velike troškove
i mogu se suočavati
sa finansijskim poteškoćama,
imajući u vidu činjenicu da možda
ne mogu da rade puno radno vreme
ili ne mogu da sačuvaju posao.
Mnoge studije su pokazale
da negovatelji često žrtvuju
svoje zdravlje i dobrobit
kako bi vodili brigu o svojim najbližima.
Mnogi negovatelji provode toliko vremena
brinući o svojim najbližima
da to često ide na štetu porodice
i odnosa sa drugim ljudima.
Mnogi negovatelji često govore o tome
da njihovi poslodavci ne vode
adekvatnu politiku
koja bi ih u ovome podržala.
Ipak, došlo je do napretka
u davanju priznanja
negovateljima širom sveta.
Pre nekoliko godina osnovana je
jedna krovna organizacija
pod nazivom Međunarodna alijansa
organizacija negovatelja ili IACO,
kako bi ujedinila
grupe negovatelja širom sveta,
kako bi napravila strategiju,
olakšala deljenje informacija
i aktivno zastupala negovatelje
na međunarodnom nivou.
Privatna društva takođe počinju
da odaju priznanje negovateljima.
Ponosan sam što je moj lični angažman
i entuzijazam prema ovoj temi
o negovateljima
naišao na odobravanje na mom radnom mestu.
Moja kompanija je posvećena ovoj temi
i kreirala je najnoviju politiku
za svoje zaposlene i društvo u celini.
Cilj je da se osnaže negovatelji
kako bi poboljšali
svoje zdravlje i dobrobit
i došli do veće ravnoteže u svom životu.
Ipak, mnogo više treba da se uradi
da bi se dopunile ove relativno
izolovane inicijative.
Naša društva se suočavaju sa sve većim
zdravstvenim problemima,
uključujući starenje populacije,
češću pojavu kancera i hronične bolesti,
rasprostranjenu nejednakost,
između ostalog.
Kako bi se izborili sa ovim izazovima,
kreatori politike moraju izaći iz okvira
tradicionalnog zdravstva
i politike zapošljavanja
i prepoznati da će nefomalna nega
nastaviti da formira srž nege.
Briga o nekome treba da bude stvar izbora
i treba da se vodi tako da čovekova
dobrobit ostane uravnotežena.
Ali da bi se zdravstvena nega
vratila zdravstvu,
ono što je potrebno je velika,
društvena, strukturna promena.
A ona se može desiti
samo ako se promeni način razmišljanja.
A to može početi danas.
Danas možemo da posadimo seme promene
za milione negovatelja širom sveta.
Evo šta želim da predložim:
kada se danas vratite kući
ili odete sutra ujutru u kancelariju,
zagrlite negovatelja.
Zahvalite im,
ponudite njemu ili njoj pomoć,
možda čak i sami volontirajte
nekoliko sati nedeljno.
Ako bi negovatelji širom sveta osetili
da se njihov rad više vrednuje,
to bi ne samo poboljšalo
njihovo zdravlje i dobrobit
i osećaj ispunjenosti,
nego bi takođe poboljšalo
živote onih o kojima oni brinu.
Hajde više da brinemo.
Hvala.
(Aplauz)