Hajde da zdravstvenu negu vratimo zdravstvu. Već 15 godina radim u zdravstvu, i ono što me je privuklo ovom sektoru bila je komponenta nege u sistemu zdravstva preciznije, dragocena uloga koju imaju negovatelji. Sad, koliko vas u ovoj prostoriji sebe smatra negovateljem? Ovim mislim, koliko vas je brinulo o nekom ko je bolestan, povređen ili invalid? Možete li podići ruku ako jeste? Oko polovina vas ovde. Želim da zahvalim svima vama koji ste podigli ruku zbog vremena koje ste proveli kao negovatelji. Ono što radite je izuzetno dragoceno. Ja sam bio pacijent koga su negovali. Kada sam bio tinejdžer, bolovao sam od lajmske bolesti i 18 meseci primao antibiotike. Iznova su mi davali pogrešnu dijagnozu: bakterijski meningitis, fibromialgija, štagod vam padne na pamet. Nisu mogli da pronađu od čega bolujem. I danas stojim ovde pred vama, jer svoj život dugujem upornosti i posvećenosti jednog negovatelja. Za mene je uradio sve što je mogao, vozio me kilometrima od jednog zdravstvenog centra do drugog, tragao za najboljom opcijom, a iznad svega, nikada nije odustao, uprkos teškoćama na koje je nailazio, kako u pogledu posla, tako i kvaliteta života. On je moj otac. Oporavio sam se, i to najviše zahvaljujući njegovoj posvećenosti. Ovo iskustvo me je pretvorilo u advokata za pacijente. Što sam pažljivije posmatrao, više sam zapažao negovatelje koji pružaju istu podršku koju je moj otac meni dao, i koji igraju krucijalnu ulogu u zdravstvenom sistemu. Bez preterivanja ću reći da bez neformalnih negovatelja kao što je on naši zdravstveni i socijalni sistemi bi propali. A opet, njima se u velikoj meri ne odaje priznanje. Ja sada na daljinu brinem o svojoj majci, koja boluje od više hroničnih bolesti. Sada više nego ikada razumem, zahteve sa kojima se suočavaju negovatelji. Uz populaciju koja stari, ekonomsku nestabilnost, stres u zdravstvenom sistemu i sve više potreba u dugoročnoj hroničnoj nezi, važnost i zahtevi stavljeni pred porodične negovatelje su veći nego ikada. Negovatelji širom sveta žrtvuju svoju fizičku, finansijsku i psihosocijalnu dobrobit kako bi pružili negu onima koje vole. Negovatelji imaju svoja sopstvena ograničenja i potrebe, a u odsustvu adekvatne podrške, mnogi od njih bi došli do tačke pucanja. Kada se ovo sagleda kao lična i privatna stvar porodice, neplaćena nega stvara nevidljivu srž našeg zdravstvenog i socijalnog sistema širom sveta. Mnogi od ovih negovatelja su čak u ovoj prostoriji, kao što smo upravo videli. Ko su oni i koliko ih ima? Sa kojim izazovima se oni suočavaju? A, iznad svega, kako možemo da obezbedimo da vrednost koju pružaju pacijentima, našem zdravstvenom sistemu i društvu bude priznata? Svako može biti negovatelj, zaista: 15-godišnja devojčica koja brine o roditelju obolelom od multiple skleroze; 40-godišnji muškarac koji žonglira između stalnog posla i brige o svojoj porodici koja živi daleko; 60-godišnji muškarac koji brine o svojoj ženi sa neizlečivim kancerom ili 80-godišnja žena koja brine o svom mužu koji ima Alchajmerovu bolest. Različite su stvari koje negovatelji rade za svoje pacijente. Oni pružaju ličnu negu, kao što je oblačenje, hranjenje, pomoć pri odlasku u toalet, pomoć pri kretanju. Oni takođe pružaju značajan nivo medicinske nege, jer obično znaju dosta o stanju i potrebama svojih najbližih, ponekad znaju bolje od samih pacijenata, koji mogu biti paralizovani ili zbunjeni svojom dijagnozom. U takvim situacijama negovatelji su i advokati pacijenata. Takođe, od presudne je važnosti činjenica da negovatelji pružaju i emotivnu podršku. Oni organizuju odlaske kod lekara, vode finansije, a bave se i dnevnim kućnim poslovima. Ovi izazovi su izazovi koje ne možemo da ignorišemo. Trenutno ima više od 100 miliona negovatelja koji obezbeđuju 80 odsto nege širom Evrope. Iako su ove brojke impresivne, oni su najverovatnije potcenjeni, shodno nepostojanju priznanja za negovatelje. Kao što smo upravo videli, mnogi od vas u ovoj prostoriji nisu bili sigurni da li ispunjavaju uslove i da li se mogu smatrati negovateljima. Mnogi od vas su verovatno pomislili da govorim o medicinskim sestrama ili nekom drugom zdravstvenom stručnjaku. Takođe su iznenađujuće koristi koje negovatelji daju našem društvu. Želim da vam dam samo jedan primer iz Australije iz 2015. godine. Godišnja vrednost nege koju su pružili neformalni negovatelji onima koji imaju mentalne bolesti procenjena je na 13,2 milijarde australijskih dolara. Ovo je gotovo dva puta više od onoga što australijska vlada troši godišnje na službe za mentalno zdravlje. Između ostalog, ove brojke pokazuju da, ako bi negovatelji sutra prestali da neguju, naš zdravstveni i socijalni sistem bi propao. I dok se važnost ovih miliona tihih negovatelja ne može poreći, njih u velikoj meri ne primećuju vlade, zdravstveni sistem i privatna društva. Onda, negovatelji se suočavaju sa ogromnim ličnim izazovima. Mnogi negovatelji imaju velike troškove i mogu se suočavati sa finansijskim poteškoćama, imajući u vidu činjenicu da možda ne mogu da rade puno radno vreme ili ne mogu da sačuvaju posao. Mnoge studije su pokazale da negovatelji često žrtvuju svoje zdravlje i dobrobit kako bi vodili brigu o svojim najbližima. Mnogi negovatelji provode toliko vremena brinući o svojim najbližima da to često ide na štetu porodice i odnosa sa drugim ljudima. Mnogi negovatelji često govore o tome da njihovi poslodavci ne vode adekvatnu politiku koja bi ih u ovome podržala. Ipak, došlo je do napretka u davanju priznanja negovateljima širom sveta. Pre nekoliko godina osnovana je jedna krovna organizacija pod nazivom Međunarodna alijansa organizacija negovatelja ili IACO, kako bi ujedinila grupe negovatelja širom sveta, kako bi napravila strategiju, olakšala deljenje informacija i aktivno zastupala negovatelje na međunarodnom nivou. Privatna društva takođe počinju da odaju priznanje negovateljima. Ponosan sam što je moj lični angažman i entuzijazam prema ovoj temi o negovateljima naišao na odobravanje na mom radnom mestu. Moja kompanija je posvećena ovoj temi i kreirala je najnoviju politiku za svoje zaposlene i društvo u celini. Cilj je da se osnaže negovatelji kako bi poboljšali svoje zdravlje i dobrobit i došli do veće ravnoteže u svom životu. Ipak, mnogo više treba da se uradi da bi se dopunile ove relativno izolovane inicijative. Naša društva se suočavaju sa sve većim zdravstvenim problemima, uključujući starenje populacije, češću pojavu kancera i hronične bolesti, rasprostranjenu nejednakost, između ostalog. Kako bi se izborili sa ovim izazovima, kreatori politike moraju izaći iz okvira tradicionalnog zdravstva i politike zapošljavanja i prepoznati da će nefomalna nega nastaviti da formira srž nege. Briga o nekome treba da bude stvar izbora i treba da se vodi tako da čovekova dobrobit ostane uravnotežena. Ali da bi se zdravstvena nega vratila zdravstvu, ono što je potrebno je velika, društvena, strukturna promena. A ona se može desiti samo ako se promeni način razmišljanja. A to može početi danas. Danas možemo da posadimo seme promene za milione negovatelja širom sveta. Evo šta želim da predložim: kada se danas vratite kući ili odete sutra ujutru u kancelariju, zagrlite negovatelja. Zahvalite im, ponudite njemu ili njoj pomoć, možda čak i sami volontirajte nekoliko sati nedeljno. Ako bi negovatelji širom sveta osetili da se njihov rad više vrednuje, to bi ne samo poboljšalo njihovo zdravlje i dobrobit i osećaj ispunjenosti, nego bi takođe poboljšalo živote onih o kojima oni brinu. Hajde više da brinemo. Hvala. (Aplauz)