Shizofrenija je prvi puta
identificirana prije više od stoljeća,

ali još uvijek ne znamo
što je zapravo uzrokuje.

Ona ostaje jedna od najneshvaćenijih
i najstigmatiziranijih bolesti do danas.

Dakle, prođimo kroz ono što znamo -
od simptoma do uzroka i tretmana.

Shizofrenija se smatra sindromom,

što znači da može
obuhvatiti niz povezanih poremećaja

koji imaju slične
simptome, ali različite uzroke.

Svaka osoba sa shizofrenijom
ima ponešto drugačije simptome,

i prvi znakovi lako se ne primijete -
suptilne promjene ličnosti, razdražljivost

ili postupna pojava neobičnih misli.

Pacijentima se obično
dijagnosticira nakon nastupa psihoze,

što se obično događa u kasnoj adolescenciji
ili ranim dvadesetima kod muškaraca

i kasnim dvadesetima ili
ranim tridesetima kod žena.

Prva psihotična epizoda može
biti praćena deluzijama, halucinacijama

ili neorganiziranim govorom i ponašanjem.

Ovi se simptomi nazivaju pozitivnima,

što znači da se pojavljuju
kod ljudi sa shizofrenijom,

ali ne i u općoj populaciji.

Često je shvaćanje
da ljudi sa shizofrenijom

imaju višestruke ličnosti,

ali ti simptomi upućuju na
poremećaj misaonih procesa,

prije nego na
manifestaciju druge ličnosti.

Shizofrenija ima i negativne simptome,

to su osobine reducirane
kod ljudi sa shizofrenijom,

poput motivacije,
ekspresije emocija ili govor.

Također postoje i kognitivni simptomi,
poput problema s koncentracijom,

dosjećanja informacija i 
donošenja odluka.

Dakle, što uzrokuje nastup psihoze?

Vjerojatno ne postoji
jedan uzrok, nego kombinacija

genetskih i okolinskih
rizičnih čimbenika koji doprinose.

Shizofrenija ima neke od najjačih genetskih 
poveznica od svih psihijatrijskih bolesti.

Iako oko 1 % ljudi ima shizofreniju,

10 je puta veća vjerojatnost da će djeca
te braća i sestre ljudi sa shizofrenijom

razviti shizofreniju,

dok jednojajčani blizanci
nekoga sa shizofrenijom

imaju 40 % veću vjerojatnost
da je razviju.

Često, bliski rođaci
ljudi sa shizofrenijom

pokazuju blaže verzije
osobina povezanih s poremećajem,

ali ne u onoj mjeri
koja zahtijeva liječenje.

Više gena gotovo sigurno je uključeno,

ali ne znamo koliko ni kojih.

Faktori iz okoliša, poput izloženosti
određenim virusima u ranom dojenaštvu,

mogu povećati vjerojatnost
da netko razvije shizofreniju,

kao i korištenje nekih
droga, uključujući marihuanu,

što može potaknuti nastup psihoze

kod vrlo osjetljivih pojedinaca.

Ovi faktori ne utječu
na sve ljude jednako.

Kod onih s vrlo niskim genetskim rizikom

nema količine rizičnih faktora iz okoline

koja bi dovela do razvitka shizofrenije;

kod onih s vrlo visokim rizikom, osrednji
dodatni rizik može poremetiti ravnotežu.

Antipsihotici korišteni u liječenju
shizofrenije pomogli su istraživačima

kako bi otkrili
tragove poremećaja u mozgu.

Tradicionalni antipsihotici
blokiraju dopaminske receptore.

Oni mogu biti vrlo učinkoviti
u reduciranju pozitivnih simptoma,

koji su povezani s viškom dopamina
u određenim moždanim putovima.

Ali isti lijekovi mogu
pogoršati negativne simptome,

a pronašli smo da negativni
simptomi shizofrenije mogu biti povezani

s manjkom dopamina
u drugim područjima mozga.

Neki ljudi sa shizofrenijom
pokazuju gubitak neuronskog tkiva

i nije poznato je li
ova atrofija rezultat same bolesti

ili suzbijanje
signalizacije inducirano lijekom.

Srećom, novije generacije
antipsihotika ciljaju rješavanju

nekih od ovih problema usmjeravajući
se na različite neurotransmitere,

poput serotonina zajedno s dopaminom.

Jasno je da nije jedan transmiterski
sustav odgovoran za sve simptome,

i zbog tih utjecaja lijekova na
signaliziranje kroz mozak i tijelo,

oni mogu imati nuspojave poput debljanja.

Unatoč ovim komplikacijama,
antipsihotici mogu biti vrlo učinkoviti,

pogotovo kada se
kombiniraju s drugim intervencijama,

poput kognitivno bihevioralne terapije.

Elektrokonvulzivna terapija,
iako pruža relativno kratko olakšanje,

također se ponovno 
pokazuje kao učinkovit tretman,

pogotovo kada su druge opcije zakazale.

Rana intervencija također je vrlo važna.

Nakon mjeseci ili
godina neliječene psihoze,

određene psihoze mogu
postati urezane u nečiju ličnost.

I još, dehumanizirajuća
stigma povezana s ovom dijagnozom

može spriječiti ljude da potraže pomoć.

Ljudi sa shizofrenijom
često se smatraju opasnima,

ali zapravo je puno 
vjerojatnije da budu žrtve nasilja

nego izvršitelji.

I prikladno liječenje može
pomoći smanjenju vjerojatnosti nasilja

povezanog sa shizofrenijom.

Zato educiranje - za pacijente,
njihove obitelji i njihove zajednice -

pomaže smanjenju stigme
i poboljšava pristup liječenju.