Iako je šizofrenija prvi put otkrivena pre više od 100 godina i dalje ne znamo šta je tačno prouzrokuje. Jedna je od najneshvaćenijih i stigmatizovanijih bolesti današnjice. Hajde da prođemo kroz ono što znamo, od simptoma do uzroka i lečenja. Šizofrenija se smatra sindromom, što znači da može da obuhvati nekoliko povezanih poremećaja koji imaju slične simptome ali varirajuće uzroke. Svaka osoba koja pati od šizofrenije ima malo drugačije simptome, a prvi znaci se mogu lako propustiti - suptilna promena ličnosti, razdražljivost ili postepeno zadiranje u tokove neobičnih misli. Pacijenti uglavnom dobiju dijagnozu nakon početka psihoze, koja se obično javlja kod tinejdžera ili kod muškaraca u ranim dvadesetim, i kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim godinama kod žena. Prva psihotična epizoda može da uključuje zablude, halucinacije i neuredni govor i ponašanje. Ovo simptomi se zovu pozitivni, što znači da se javljaju kod osoba koje pate od šizofrenije, ali ne u opštoj populaciji. Česta je pogrešna percepcija da osobe koje pate od šizofrenije imaju više ličnosti, ali ovi simptomi ukazuju na prekid misaonih procesa, pre nego na manifestaciju druge ličnosti. Šizofrenija takođe ima i negativne simptome, ovo su osobine koje su umanjene kod osoba koje pate od šizofrenije, kao što je motivacija, ispoljavanje emocija ili govor. Ovo su takođe i kognitivni simptomi, kao što je poteškoća sa koncentracijom, pamćenje informacija i donošenje odluka. Dakle šta uzrokuje početak psihoze? Verovatno postoji ne samo jedan uzrok, već kombinacija genetskih faktora i faktora okruženja koji doprinose početku. Šizofrenija ima najjače genetske veze od bilo koje psihijatriske bolesti. Iako oko 1 posto ljudi pati od šizofrenije, deca ili braća i sestre od osoba koje pate od šizofrenije imaju deset puta veću šansu da dobiju ovu bolest, a jednojajčani blizanac nekoga ko pati od šizofrenije ima 40 posto šanse da dobije ovu bolest. Često, najbliža rodbina osoba koje pate od šizofrenije pokazuje blaže verzije karakteristika koje su u vezi sa ovim poremećajem, ali ne do te mere da im treba lečenje. Više gena skoro sigurno igra ulogu, ali ne znamo koliko, niti koji su to geni. Faktori okruženja kao što je izlaganje određenim virusima u ranom detinjstvu mogu povećati šansu da neko razvije šizofreniju, i korišćenje nekih narkotika, uključujući marihuanu, može da izazove početak psihoze kod vrlo osetljivih individua. Ovi faktori ne utiču na sve na isti način. Kod onih koji imaju veoma nizak genetski rizik, bez obzira koliko se izlažu rizičnim faktorima okruženja ne može doći do razvijanja šizofrenije; kod onih sa veoma visokim rizikom, umeren dodatni rizik može biti odlučujući. Antipsihotici koji se koriste za lečenje šizofrenije su pomogli naučnicima da rade unazad kako bi pratili obeležja poremećaja u mozgu. Tradicionalni antipsihotici blokiraju receptore dopamina. Mogu biti veoma efektivni kod smanjivanja pozitivnih simptoma, koji su u vezi sa viškom dopamina u određenim moždanim putevima. Nego, ovi isti lekovi mogu da pogoršaju negativne simptome, a otkrili smo da negativni simptomi mogu biti povezani sa premalo dopamina u drugim oblastima mozga. Neke osobe koje pate od šizofrenije pokazuju gubitak nevrnog tkiva, i nejasno je da li je ova atrofija rezultat same bolesti ili suzbijanja signalizacije koja se postiže lekovima. Na sreću, novije generacije antipsihotika imaju za cilj da se bave nekim od ovih problema ciljajući na više neurotransmitera, kao što su serotonin pored dopamina. Jasno je da nije jedan sistem transmitera odgovoran za sve simptome, a zbog toga što ovi lekovi deluju na signaliziranje u celom telu i mozgu, mogu imati druga neželjena dejstva kao što je dobijanje na težini. Uprkos ovim komplikacijama, antipsihotici mogu biti veoma efektivni, posebno kada se kombinuju sa drugim intervencijama kao što je kognitivno-bihejvioralna terapija Elektrokonvulzilna terpija, koja pruža relativno kratkoročno olakšanje, takođe se ponovo javlja kao efektivno lečenje, pogotovo kad ne uspeju druge opcije. Rana intervencija je takođe veoma bitna. Nakon meseci ili godina nelečene psihoze, neke psihoze mogu biti usađene u nečiju ličnost. A još, dehumanizovana predrasuda vazana za ovu dijagnozu može da spreči ljude da potraže pomoć. Često se osobe koje pate od šizofrenije smatraju opasnim, ali su zapravo češće oni žrtve nasilja nego što su krivci. Pravilno lečenje može pomoći u smanjenu verovatnoće od nasilja koja je povezana sa šizofrenijom. Zato edukacija za pacijente, njihove porodice i zajednice pomaže da se razbije stigma i poboljša pristup lečenju.