Dobro. Imam uzak, blisko povezan
krug prijatelja.

Svi smo u različitim gradovima i
u različitim područjima rada,

od lokalnih vijesti do gradske uprave,

do prava, financijskih poslova...

I unatoč tim različitim područjima rada,

čini se da dijelimo slične drame na poslu.

Ja dramu na poslu definiram kao

gnjavažu koja pridonosi dodatnom 
stresu na poslu.

Dakle, to je kada vam ljudi 
idu na živce,

a ne posao kao takav.

Dok prepričavamo te priče,

shvaćam da mora postojati bolji način
suživota s kolegama

bez toliko drame.

Tako da sam osmislila nekoliko koraka
koji su mi pomogli

i sretna sam podijeliti ih danas s vama.

1. korak: premotaj i promisli,

također poznat kao: "Što sam učinio?"

Želim da u glavi premotate zadnju
scenu drame na poslu

kao film.

Ignorirajte sve emocije 
i usredotočite se na sebe.

No zasad, razmislimo hipotetski o ovome.

Recimo da imate grupni projekt,

svatko ima svoje individualne zadatke

te svi podijelite posao.

A zatim se netko ogluši --

ne odgovara na pozive, nestane kao duh.

Onda vi ili netko morate preuzeti 
dodatni posao.

I tada u kratkoj, maloj, krivoj procjeni

izjadate se kolegi do sebe.

I niotkuda, vaš se duh vraća,

i, gle čuda, zna sve što ste rekli.

(Smijeh)

Što sam napravila u takvoj situaciji?

Izjadala sam se nekome s 
kime nisam bliska.

Zašto bih to učinila?

Ponekad stvorimo nevidiljivu 
vezu s ljudima

koja postoji samo u našim glavama.

Ne duguju mi svoju diskreciju.

Samo sam pretpostavila da ona postoji.

No nećemo ići u tom smjeru,

pokušati otkriti zašto su to učinili.

Nije važno. Učinili su to.

Ali cilj je ovog koraka 
samopreispitivanje.

Moramo se usredotočiti na naše djelovanje

kako bismo ga izbjegli u budućnosti.

2. korak: vraćanje u stvarnost,

također poznat kao: "To mora prestati."

(Smijeh)

Razmišljate li ikada o problemima prije 
nego odete na posao?

Oh -- samo ja to radim?

(Smijeh)

E pa, kriva sam.

U glavi razmišljam o svim tim situacijama

i onda postanem ljuta samo 
razmišljajući o njima.

I tako si kažem: 
"Ne, samo se pripremaš, Stacy."

(Smijeh)

"Samo se pripremaš da se možeš nositi

s bilo čim što će te dočekati na poslu."

Ali ne činite to.

Zapravo stvarate sebi problem

i stvarate si nervozu u glavi

koja ne postoji.

Također, trebamo biti oprezni

sa slušanjem izmišljenih scenarija 
drugih ljudi.

Evo što pod time mislim.

Recimo da ste u sobi za odmor

i pričate s nekim kolegama.

Zatim niotkud ulazi drugi kolega.

Čini se zadubljen u svojim mislima --

nije baš raspoložen, ali nije bezobrazan.

Uđe i izađe iz sobe.

Onda kolege počinju davati dijagnoze

o tome što misle da nije u redu 
s tom osobom.

Pa kažu stvari poput:

"Ma ljut je jer nije dobio posao."

Ili kažu: "A ne, ne, ne --

uvijek je uzrujan u ovo vrijeme."

A vi samo sjedite i mislite si, pa da,
sigurno je o tome riječ.

Slušate kao da su to činjenice.

Međutim, taj kolega može biti 
zadubljen u svoje misli

zbog doslovno bilo čega.

Mogao je otvoriti pakiranje Starbursta,

dobio je četiri žuta bombona

i samo pokušava shvatiti što se dogodilo.

(Smijeh) (Pljesak)

Ali vi to slušate.

A slušate njihove izmišljene scenarije

koji sada utječu na to

kakvu ćete interakciju imati
s tom osobom tijekom dana.

Nebitno stvaramo li izmišljene priče 
u svojoj glavi

ili slušamo tuđe izmišljene priče,

to mora prestati.

Cilj je ovog koraka:

prestanite se živcirati oko
stvari koje se nisu dogodile.

Dobro. Treći korak:

dajte si oduška i otpustite sve loše.

Treba imati frenda za jadanje.

To je vaš trener, navijač,

terapeut,

ili bilo tko drugi tko vam je 
potreban u tom trenutku.

To nije osoba kao iz prvog koraka 
koja nam se samo našla tu.

S frendom za jadanje imate čvrst odnos.

Evo još jedan scenarij.

Spremate se reći korisniku ili klijentu

nešto što jednostavno ne žele čuti.

Usred ste govora,

dolazi drugi kolega

i prekida vas

te kaže identičnu stvar 
koju ste vi govorili.

Ne možete napraviti scenu 
ispred korisnika.

Stoga samo sjedite u pozadini,
"mhm" i slušate ga.

A iznutra gorite.

I što napravimo?

Izjadamo se frendu.

Pričamo o tome. Naljutimo se.

I sad je vrijeme za to. Naljutite se.

Razbjesnite se.

Psujte, vrištite,

činite štogod da biste to 
izbacili iz sebe.

Sad slijedi teži dio:

morate to raspoloženje pretvoriti 
u nešto pozitivno.

Zaista vjerujem u pozitivnu 
i negativnu energiju,

koja ima moć kontrolirati naše 
raspoloženje tijekom dana.

Morate razmišljati o stvarima na ovaj 
način: "Dobro, kako dalje?

Što mogu učiniti drugačije?"

Ako ste frend kojem se jadaju,

vaša je odgovornost navesti 
prijatelja na viđenje pozitivnog.

A drugi teški dio:

morate naučeno primijeniti situaciji.

Ne možete nositi tu ljutnju okolo.

Ako to napravite, ta jedinstvena situacija
postaje obrazac ponašanja.

Obrazac ponašanja teže je ignorirati nego
jedinstvenu situaciju.

Cilj je ovog koraka:

"Pretvorimo jadikovke u 
produktivan razgovor."

Četvrti korak:

naučite novi jezik,

također poznat kao "moramo pričati".

Ljudi, na poslu se, osobno, 
ne volim javljati na telefon.

Jednostavno ne volim.

Smatram da štogod mi trebate reći 
možete učiniti putem poruke

ili emaila.

To je moj radni jezik.

(Smijeh)

Jedini problem s time,

ne možete odrediti ton putem maila.

Čitam mailove na isti način kako pričam

te sam sigurna da sam u prošlosti 
pogrešno protumačila neke tonove,

osim ako vas ne poznajem.

Evo primjer.

Pokazat ću vam email i 
želim da ga pročitate,

a onda ću ga ja pročitati naglas.

Dobro, dovoljno je brzo, 
trebali ste ga pročitati.

(Smijeh)

"Stacy,

hvala za javljanje o mojoj grupi.

Trenutno nam nije potrebna 
dodatna podrška.

U budućnosti, ako bude potrebna podrška, 
pitat ću, ne trebaš se javljati.

Što se tiče zadnjeg maila (u privitku),

istaknuo sam što ja radim, a što ti,

tako da izbjegnemo ovo u budućnosti.

Kao i uvijek, zahvaljujem ti se na
suradnji!!"

Ljudi...

(Smijeh)

Tako ste i vi pročitali?

(Smijeh)

Ljudi, određene riječi ovdje

koje ako čujete ili vidite u emailu,

možete sa sigurnošću pretpostaviti 
da su napisane srednjim prstom.

(Smijeh)

To tada nisam znala. Ali sada znam.

(Smijeh)

Mislim da sam uprskala nečije emailove.
Ispravljaju ih.

(Smijeh)

Uzimajući rečeno u obzir,

morate znati kada je potrebno 
javiti se na telefon.

Morati znati kada je vrijeme za 
razgovor licem u lice.

A ti razgovori licem u lice 
nisu jednostavni.

Komplicirani su, ali nužni.

Cilj je razumjeti gledište druge osobe.

Tako ćete započeti razgovor frazama kao:

"U redu, uzrujao si se kad sam ja..."

Ili ćete reći:

"U redu, imao si situaciju pod kontrolom,

a onda sam ja..."

Na taj način možete razumjeti 
njihovu perspektivu.

I nemojte pokušavati učiniti da vas vole.

Svi smo drugačije odgajani. 
Svi imamo drugačija iskustva.

I svi imamo vlastiti stil komunikacije.

Kako nove generacije ulaze 
na tržište rada,

tako se prilagođavamo situaciji.

Sastanci su sada emailovi.

Emailovi su poruke.

Sastanci na daljinu su Skype.

Prilagođavamo se tome

i moramo barem pokušati razumjeti

kojim se stilom komunikacije služe.

Cilj je ovog koraka

uistinu razumjeti njihov radni jezik

i prihvatiti činjenicu da je 
možda drugačiji od vašeg.

Peti korak: prepoznajte i zaštitite,

također poznat kao: 
"Moramo prošetati."

Evo scenarij koji se dogodio
mojoj prijateljici koja učiteljica.

Uskoro trebate imati 
sastanak s roditeljem,

i prije sastanka 
vi i kolega raspravljate o njemu,

te vam kolega kaže: 
"U redu je, čuvam ti leđa.

Složit ću se s tvojim preporukama."

Prijekorno ga pogledate jer 
ste se već opekli s njim,

ali imali ste "moramo pričati"

te si mislite: "Sada se razumijemo,
vjerovat ću mu."

Održite sastanak,

roditelj se ne slaže s vama

i točno kao sat, kolega se 
složi s roditeljem,

a vi ispadnete budala.

Opet, ne možemo napraviti 
scenu pred ljudima, zar ne?

Zato morate to držati u sebi.

I onda, poslije sastanka,

isti kolega dovoljno je drzak

da vam priđe i kaže: 
"Kakav lud sastanak, zar ne?"

(Smijeh)

Da.

Sada vas testiraju. 
To je test. (Smijeh)

Sad je pravo vrijeme 
za eksplodirati, nije li?

Radi se o recidivistu.

(Smijeh)

Otišli ste, a oni su se vratili s tim.

No pokušavamo izbjeći dramu na 
radnom mjestu, a ne uskočiti u nju,

stoga moramo odšetati.

Vodite taj razgovor tako što ćete
izaći na prvi izlaz.

Ne radite to zbog njih.

Radite to zbog sebe.

Morate zaštititi svoju energiju.

Ne pokušavajte shvatiti 
zašto bi to napravili

i nema više prosvjetljujućih razgovora.

Tako je kako je, napravili su to što jesu,

i da im se ukaže prilika, 
vjerojatno bi isto napravili.

Ali to sada znate.

Sada to prepoznajete.

Te tako možete reagirati u skladu s time.

Obično imamo očekivanja --
naša očekivanja --

od drugih ljudi,

i onda se razočaramo 
kada se ona ne ispune.

Moramo naučiti prihvatiti ljude 
onakvima kakvi jesu

i prilagoditi se kako 
postupati u takvim situacijama.

Cilj je ovog koraka

prepoznati kada je vrijeme 
profesionalno napustiti nekoga.

Shvaćam da koraci ispadaju kao da kažem:
"Idi težim putem."

I ljudi uvijek kažu:
"Samo idi težim putem."

I opisuju ga kao nekakav elegantan 
put pravednosti

ispunjen dugama i jednorozima.

Nije tako.

Sramotan je.

Ponižavajuć.

Ostavlja osjećaj prezira u želucu.

I putujući tim nevjerojatnim 
težim putem,

vidite plakate stvari koje 
ste trebali reći

i stvari koje ste trebali napraviti.

Odete tamo i pogledate lakši put,

a ljudi tamo uživaju, 
ne brinu ni o čemu.

Ali moram priznati,

što više idem težim putem,
to postaje malo lakše.

Beznačajne situacije me više 
ne diraju toliko.

Naučila sam pokoji trik.

I kako idem dalje tim putem,

čini se da ima sve više prilika 
koje me čekaju.

Imam istomišljenike oko sebe 
koji se žele povezati sa mnom,

projekte na kojima me ljudi žele,

čelnike koji se javljaju

jer su čuli za mene od nekoga drugog.

A najbolji dio?

Potreba za lakšim putem

više ne postoji.

Ljudi, nećemo promijeniti kako se odrasli 
ponašaju na radnom mjestu.

Jednostavno nećemo.

I iz tog razloga, uvijek će 
postojati drama na poslu.

Ali ako se držimo ovih koraka

i uložimo trud koji iziskuju,

možemo naučiti izbjeći dramu.

Hvala vam što ste bili moj ispušni ventil.

(Smijeh)

I puno vam hvala na vašem vremenu.

(Pljesak)