WEBVTT 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Zemlja slijepih' kratka priča H. G. Wellsa 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tri stotine milja i više od planine Chimborazo, stotinu od snjegova Cotopaxija, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 u najdivljivijoj pustoši ekvadorskih Anda, leži tajanstvena planinska dolina 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 odsječena od svijeta ljudi, Zemlja slijepih. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Prije mnogo godina ta je dolina bila tako široko otvorena svijetu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da su ljudi naposljetku mogli prići kroz zastrašujuće klance 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i preko jednog zaleđenog prijevoja do njenih miroljubivih livada. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I onamo su ljudi zaista došli, par obitelji peruanskih meleza 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 bježeći od pohlepe i tiranije španjolskih vladara. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Onda je došlo do strašne erupcije vulkana Mindobamba 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kad je u Quitu noć potrajala sedamnaest dana 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i voda je ključala u rijeci Yaguachi, a mrtve ribe su plutale sve do Quayaquila. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Posvuda po obroncima uz pacifičku obalu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 bilo je odrona zemlje i ubrzanog otapanja i iznenadnih poplava, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a cijela jedna strana starog grebena Arauca skliznula je i srušila se uz grmljavinu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i zauvijek odsjekla Zemlju slijepih od istraživačkih pohoda ljudi. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No jedan od tih ranih naseljenika slučajno se našao na ovoj strani kanjona 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kad je svijet tako strahovito uzdrmao 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i on je silom morao zaboraviti svoju ženu i dijete i sve prijatelje i imovinu koju je ostavio gore 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i započeti život iznova u donjem svijetu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Započeo ga je iznova, ali bolestan, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 zadesila ga je sljepoća i umro je posrnula uma. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, priča koju je ispričao rodila je legendu koja se zadržala duž planinskih lanaca Anda do danas. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pričao je o razlozima zbog kojih se uputio natrag iz te pustoši 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 u koju je prvi puta bio donesen kao dijete, vezan ljamu uz veliku balu opreme. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Dolina je', kazivao je, 'imala sve što bi srce moglo poželjeti - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 - slatku vodu, pašnjake i blagu klimu; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 padine bogatog smeđeg tla s isprepletenim žbunjem bogatim izvrsnim plodovima; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 dok su se s jedne strane nadvijale goleme borove šume štiteći je od lavina. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Visoko iznad, sa tri strane goleme litice sivo-zelenih stijena bile su okrunjene ledenim kapama; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali potok iz ledenjaka nije tekao prema njima, već je otjecao udaljenijim padinama, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a samo tu i tamo ogromne ledene mase padale u dolinu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U toj dolini nije ni kišilo niti snježilo, već su obilni izvori osiguravali bogate zelene pašnjake 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koji su navodnjavanjem prošireni cijelom dolinom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Naseljenicima je tamo zaista išlo dobro; njihove životinje su napredovale i množile se; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 samo je jedna stvar narušavala njihovu sreću, no bila je dovoljna da je ozbiljno naruši. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zadesila ih je neobična bolest koja je svu njihovu djecu tamo rođenu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 - a također i nekoliko starije djece - učinila slijepom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Upravo u potrazi za nekom amajlijom ili protuotrovom za tu pošast sljepoće 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 krenuo je on na taj naporan, opasan i težak put natrag niz klanac. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U tim vremenima i u takvim slučajevima ljudi nisu pomišljali na bacile i zaraze nego na grijehove 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i njemu se činilo da uzrok te nevolje mora ležati u nemaru tih doseljenika bez svećenika 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da podignu svetište čim su stigli u dolinu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 On je želio svetište - zgodno, jeftino, djelotvorno svetište da bude podignuto u dolini; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 on je želio relikvije i slične moćne stvari vjere, blagoslovljene predmete, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 tajanstvene medalje i molitve. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U torbi je nosio šipku izvornog srebra koju nije želio objasniti; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 tvrdio je, upornošću nestručnog lažova, da u dolini nema srebra; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da su svi skupili na gomilu svoj novac i nakit jer nisu imali potrebe za tim blagom tamo gore, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 rekao je, kako bi si kupili sveti lijek za svoju bolest. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zamišljam tog mladog planinara mutnih očiju, preplanulog, mršavog i zabrinutog 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 stiskajući grozničavo obod svog šešira; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 čovjeka nenavikla na običaje donjeg svijeta 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kako priča ovu priču nekom predusretljivom svećeniku pronicava pogleda uoči velikog potresa; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 namah ga mogu zamisliti kako se nastoji vratiti s pobožnim i pouzdanim lijekovima protiv te nevolje 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i neizmjerni užas koji mora da ga je obuzeo kad se suočio s razrušenim pustoši 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 na mjestu nekadašnjeg klanca. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, ostatak povijesti njegovih nesreća nije mi poznat, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 osim onoga što znam o njegovoj groznoj smrti nakon nekoliko godina; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 jadnik je zalutao u toj zabiti! 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Potok koji je nekada usjekao klanac sada izbija iz grotla stjenovite špilje, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a legenda začeta njegovom jadnom nevješto ispričanom pričom 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 razvila se u legendu o rasi slijepih ljudi negdje 'tamo preko', može se čuti još i danas. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A među malom populacijom te, sada izolirane i zaboravljene, doline 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 bolest je išla svojim tokom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stariji su kratkovidno tapkali, mladi su vidjeli, ali mutno, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a djeca koja su im se rađala nikada nisu progledala. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No život je bio veoma lagodan u tom snijegom obrubljenom bazenu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 izgubljenom za cijeli svijet, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 bez trnovitog grmlja, bez opasnih kukaca niti zvijeri osim nježne pasmine ljama 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koje su vukli na povodcima duž korita presahlih rijeka u klancima kroz koje su došli. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Vid im je postao kratkovidan tako postepeno da su jedva primijetili njegov gubitak. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Vodali su svoju slijepu mladež naokolo dok ne bi odlično poznavali cijelu dolinu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A kada je umro zadnji videći među njima, rasa je živjela dalje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Imali su čak vremena da se prilagode slijepim nadzorom vatre 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koju su ložili pažljivo u kamenim pećima. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U početku je to bio jednostavan soj ljudi, nepismen, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 samo ovlaš dotaknut španjolskom civilizacijom, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 no s nešto umjetničke tradicije i izgubljene filozofije starog Perua. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Generacija je slijedila generaciju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Mnogo toga su zaboravili, mnogo toga su smislili. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tradicija šireg svijeta iz kojeg su došli postala je mitski obojana i nesigurna. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U svim stvarima, osim vida, bili su snažni i sposobni, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a uskoro je slučajnost rođenja i nasljeđa poslala jednog s originalnim umom 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i koji je znao pričati i uvjeriti ljude oko sebe, a kasnije i drugoga. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 To dvoje je preminulo ostavljajući svoj učinak, a mala zajednica rasla je u broju i razumijevanju 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 suočavajući se i rješavajući društvene i ekonomske probleme koji su se pojavljivali. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Generacija je slijedila generaciju. Generacija je slijedila generaciju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Došlo je vrijeme kad je rođeno dijete petnaest generacija od onog pretka 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koji je izašao iz doline sa polugom srebra u potrazi za božjom pomoći 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i koji se nikada nije vratio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Približno u to vrijeme slučaj je htio da u zajednicu pristigne čovjek iz vanjskog svijeta. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ovo je priča o tom čovjeku. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bio je to planinar iz okolice Quita, čovjek koji se spustio do mora i vidio svijeta, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 čitač knjiga na originalan način, bistar i poduzetan čovjek. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uzela ga je grupa Engleza koja je došla u Ecuador da se penje po planinama, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kako bi bio zamjena za jednog od trojice njihvih švicarskih vodiča koji je razbolio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Penjali su se ovdje i ondje, a onda je došao pokušaj uspona na Parascotopetl - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Matterhorn Anda - pričemu je on ostao izgubljen za vanjski svijet. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Prića o nesreći napisana je desetak puta. Pointerova priča je najbolja. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 On priča kako se mala grupa probijala teškim i gotovo okomitim putem prema gore 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sve do samog podnožja zadnje i najveće litice 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i kako su podigli noćno sklonište usred snijega na maloj polici u stijeni, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 s dozom prave dramatičnosti, kako su uskoro ustanovili da ih je Nunjez napustio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Vikali su, ali nije bilo odgovora; vikali su i zviždali i te noći više nisu spavali. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Kad je svanulo jutro vidjeli su tragove njegovog pada. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Činilo se nemogućim da bi bio mogao ispustiti bilo kakav zvuk. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Skliznuo je istočnom, nepoznatom stranom planine; duboko dolje naletio je na snježnu strminu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 niz koju se kotrljao usred snježne lavine. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njegov trag je vodio do ruba zastrašujuće provalije, a dalje od toga ništa se nije vidjelo. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Daleko, daleko ispod, u izmaglici mogli su nazrijeti drveće kako se uzdiže iz uske zatvorene doline - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 izgubljene Zemlje slijepih. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, oni nisu znali da je to izgubljena Zemlja slijepih 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 niti su je na bilo koji način mogli razlikovati od ostalih uskih pruga planinskih dolina. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Obeshrabreni tom nesrećom popodne su odustali od pokušaja, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a Pointer je bio pozvan u rat prije no što je mogao poduzeti drugi uspon. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Do današnjeg dana Parascotopetl uzdiže svoj neosvojeni vrh, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a Pointerovo sklonište se raspada neposjećeno usred snijega. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A čovjek koji je pao preživio je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Na dnu strmine od tisuću stopa pao je usred snježnog oblaka 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 na snježnu strminu još strmiju od one iznad. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Niz ovu se kotrljao ošamućen i otupio, ali bez ijedne slomljene kosti u tijelu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I onda je konačno stigao do blažih padina gdje se konačno ispružio i nepomično ležao 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 zatrpan mekom hrpom bijele mase koja je padala s njim i spasila ga. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Došao je k sebi s nejasnom predodžbom da leži bolestan u krevetu; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 shvativši potom svoj položaj planinarskom inteligencijom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uz mnogo truda uspio se osloboditi snijega ugledavši zvijezde. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ležeći nauznak pitao se gdje je i što mu se dogodilo. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Provjerio je ruke i noge i otkrio da je izgubio nekoliko gumbiju, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a kaput mu je bio izvrnut preko glave. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nož mu je nestao iz džepa i izgubio je šešir, iako ga je vezao ispod brade. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Prisjeti se da je bio tražio neko labavo kamenje da podigne svoj dio zida od skloništa. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nestao je i njegov cepin. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zaključio je da mora da je pao pogledavši prema gore 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ugledao je, uvećano sablasnim sjajem izlazećeg mjeseca, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 stravičnu putanju svog pada. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Neko je vrijeme ležao tupo zureći u tu golemu blijedu liticu koja se nadvijala nad njim, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 iz časa u čas izranjajući sve više iz plime mraka. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njena fantazmagorična, tajanstvena ljepota zaokupila ga je neko vrijeme, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a onda ga je obuzeo žestok napad grčevitog smijeha. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nakon duljeg vremena postao je svjestan da se nalazi blizu donjeg ruba snijega. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ispod, podno mjesečinom obasjane prohodne padine 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 vidio je tamnu ledinu s kamenim gromadama razasutim po njoj. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 S mukom se osovio na noge osjećajući bol u svakom zglobu ruku i nogu; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 s mukom sišao s brda rastresitog snijega oko sebe, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 krenuo nizbrdo dok se nije našao na ledini 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i tu se srušio više nego legao pokraj jedne kamene gromade; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 potegnuvši veliki gutljaj iz pljoske koju je nosio u unutarnjem džepu i smjesta zaspao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Probudio ga je pjev ptica u krošnjama daleko dolje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sjeo je i zapazio da se nalazi na maloj uzvisini u podnožju ogromne litice 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 užljebljene vododerinom niz koju je padao zajedno sa snijegom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Preko puta njega drugi stjenoviti zid uzdizao se prema nebu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Klanac između tih litica protezao se na istok i zapad i bio je pun jutarnjeg sunca 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koje je na zapadu obasjavalo planinski odron koji je zatvarao klanac. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ispod njega kao da je bila jednako strma litica 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 no iza snijega u vododerini pronašao je neku vrstu procijepa u obliku dimnjaka 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 niz koji je kapala voda od otapajaćeg snijega, i kojim bi se očajnik mogao odvažiti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ustanovio je da je lakše nego što je izgledalo i napokon je došao do druge puste uzvisine 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i onda, nakon pentranja po stijeni, koje nije bilo osobito teško, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 našao se na strmini obrasloj drvećem. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Orjentiravši se, osvrnuo se prema klancu se otvarao nad zelenim livadama 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 među kojima je sada sasvim jasno vidio skupinu kamenih koliba neobičnog stila. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Povremeno je njegovo napredovanje nalikovalo pentranju uz strmi zid, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a nakon nekog vremena izlazeće sunce nije više sjalo duž klanca; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 pjev ptica je utihnuo, a oko njega je postalo mračno i hladno. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, udaljena dolina sa svojim kućama bivala je zato sve sjajnija. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uskoro je stigao na jednu kosinu gdje je između stijena opazio - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 - jer bio je on čovjek s darom opažanja - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 neku nepoznatu paprat koja kao da se držala pukotina intenzivno zelenim rukama. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ubrao je list dva, zagrizao stabljiku i ustanovio da mu to pomaže. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Oko podne je konačno izašao iz ždrijela klanca na ravnicu obasjanu suncem. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bio je ukočen i umoran; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sjeo je u sjenu jedne stijene, napunio pljosku vodom iz potoka 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i napio se počivajući neko vrijeme prije no što će se uputiti do kuća. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Kuće su bile vrlo neobične njegovim očima, i zaista cijeli izgled te doline 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 postajao mu je, dok je promatrao, sve čudniji i sve više tuđ. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Veliki dio njene površine bila je bujna, zelena livada 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 prošarana s mnogo prekrasnog cvijeća, navodnjavanja izuzetnom pažnjom 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 pokazujući znakove sustavnog naizmjeničnog obrađivanja usjeva. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Visoko gore, uokolo doline bio je zid 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i nešto što je izgledalo kao obodni vodeni kanal 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 iz kojeg su tekli tanki potočići natapajući biljke u dolini, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a na višim padinama doline stada ljama su pasla oskudno bilje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Štagljevi, očito skloništa ili hranilišta za ljame, naslanjali su se tu i tamo na obodni zid. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Potoci za navodnjavanje ulijevali su se u glavni kanal u središtu doline, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a taj je s obje strane bio ograđen zidom do visine ramena. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 To je davalo jedinstveno urbano obilježje ovom zabačenom mjestu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 obilježje koje je bilo uvelike naglašeno mnoštvom staza popločanih crnim i bijelim kamenjem 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i obrubljenih neobičnim malim ivičnjakom, koje su se uredno ispreplitale. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Kuće u središtu sela bile su sasvim različite od nemarnih, zbrda-zdola sklepanih planinskih sela 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koje je on poznavao; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 stajale su neprekidnom nizu s obje strane zapanjujuće čiste glavne ulice; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 tu i tamo na njihovim raznobojnim pročeljima bila su probijena vrata, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a niti jedan prozor nije narušavao jednoliku površinu fasade. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njihove boje izmjenjivale su se izuzetnom nepravilnošću, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 razmazane nekom vrstom žbuke koja je katkad bila siva, katkad sivosmeđa, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 katkad boje škriljevca ili tamnosmeđa. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I upravo je prizor tog razigranog žbukanja prvi puta sugerirao riječ 'slijep' mislima istraživača. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Dobri čovjek koji je ovo napravio', pomislio je, 'mora da je bio slijep ko šišmiš.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Spustio se niz strminu i tako došao do zida i kanala koji se protezao uokolo doline, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 blizu mjesta gdje se višak vode iz kanala izljevao u dubine klanca kao tanak isprekidani slap. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sada je mogao vidjeti brojne muškarce i žene kako se odmaraju na hrpama trave 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kao da imaju siestu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U udaljenijem dijelu doline, bliže selu, bilo je mnoštvo natovarene djece, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a bliže njemu tri muškarca nosila su vjedra na motkama preko ramena duž uske staze 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koja je vodila od obodnog zida do kuća. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ovi zadnji ili su odjeveni u haljine od ljamine dlake s kožnim čizmama i pojasevima, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i nosili su kape s preklopima pozadi i na ušima. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Slijedili su jedan drugoga u nizu hodajući polako i pritom zijevajući 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kao ljudi koji su cijelu noć bili budni. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bilo je nešto ohrabrujuće poticajno i impresivno u njihovom držanju, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 pa je Nunjez, nakon kratkog oklijevanja, kako bi bio što uočljiviji 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 iskoračio na svojoj stijeni i dao si oduška snažnim povikom kojij je odjeknuo cijelom dolinom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Trojica muškaraca se zaustavila okrečući glave kao da gledaju oko sebe. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Okretali su lica na sve strane, a Nunjez je uporno mahao rukama. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, kao da ga nisu vidjeli unatoč njegovom gestikuliranju 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i nakon nekog vremena, usmjerivši se prema dalekim planinama s desne strane 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 povikali su kao da odgovaraju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez je ponovo zaurlao i onda još jednom 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i dok je bezuspješno mahao riječ 'slijep' pala mu je na pamet. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Budale mora da su slijepe.' rekao je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Kad je Nunjez napokon, nakon puno vike i ljutnje, prešao potok i prišao im kroz prolaz u zidu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 bio je siguran da su slijepi. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bio je siguran da je to Zemlja slijepih o kojoj je govorila legenda. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Obuzelo ga je to uvjerenje i osjećaj velike, nevjerojatne avanture. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ono troje stajalo je jedan uz drugoga ne gledajući ga s ušima usmjerenim prema njemu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 procjenjujući ga po njegovim neobičnim koracima. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stajali su zbijeni kao ljudi pomalo preplašeni, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a on je mogao vidjeti njihove zatvorene i upale kapke, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 baš kao da su se očne jabučice ispod njih osušile. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Na licima im je bio izraz strahopoštovanja. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Čovjek!', rekao je jedan na jedva prepoznatljivom španjolskom, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'To je čovjek ili duh koji silazi sa stijena.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez se približavao sigurnim korakom mladića koji stupa u život. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sjetio se svih starih priča o izgubljenoj dolini i Zemlji slijepih, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a kroz misli prolazila mu je ta stara izreka kao refren - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'U zemlji slijepih jednooki je kralj.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'U zemlji slijepih jednooki je kralj.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I pozdravio ih je vrlo uljudno. Razgovarao je s njima gledajući ih. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Odakle on dolazi, brate Pedro?' pitao je jedan. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Sišao je sa stijena.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Preko planina dolazim,' rekao je Nunjez, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'iz zemlje tamo preko - gdje ljudi mogu vidjeti.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Iz okolice Bogote gdje živi stotine tisuća ljudi i gdje grad seže unedogled.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vid?' promumljao je Pedro, 'Vid?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'On dolazi', rekao je drugi slijepac, 'iz stijena.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tkanina njihovih kaputa, primijetio je Nunjez, bila je čudno sašivena, svaka drugačijim bodom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Neugodno su ga iznenadili primičući se svi zajedno ispruženih ruku. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uzmaknuo je pred nadiranjem tih ispruženih prstiju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Dođi ovamo.' rekao je treći slijepac prateći njegovu kretnji i stežući ga čvrsto. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I držali su Nunjeza pipkajući ga posvuda ne izustivši više ni riječ sve dok nisu završili. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Oprezno!', uzviknuo je s prstom u oku 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 shvativši da oni taj organ, sa svojim trepćućim kapcima, čudna stvar. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ponovo su prelazili preko njega. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Čudno stvorenje, Correa,' rekao je onaj kojeg su zvali Pedro. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Osjetite grubost njegove kose. Poput ljamine dlake.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Grub je poput stijena koje su ga izrodile.' rekao je Correa 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 istražujući Nunjezovu neobrijanu bradu svojom mekanom, pomalo vlažnom, rukom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Možda će postati glatkiji.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez se malo opirao njihovom pregledavanju, ali oni su ga čvrsto držali. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Oprezno!' ponovio je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'On govori.' rekao je treći, 'Sigurno je čovjek.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Uh!' rekao je Pedro opipavši njegov hrapavi kaput. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'I ti si došao na svijet?' pitao je Pedro. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Iz svijeta. Preko planina i ledenjaka, baš od tamo gore; na pola puta od sunca.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'iz krasnog velikog svijeta koji se spušta prema moru, 12 dana puta do mora.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Činilo se da ga jedva slušaju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Naši su nam očevi rekli da čovjeka mogu stvoriti sile prirode.' rekao je Correa. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Toplina stvari i vlaga i trulež - trulež.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Hajde da ga odvedemo starješinama,' rekao je Pedro. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Prvo vikni', rekao je Correa ' da se djeca ne bi preplašila. Ovo je izvanredna prilika.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tako su vikali, a Pedro je išao prvi uzevši Nunjeza za ruku da bi ga odveo do kuća. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez je povukao svoju ruku. 'Ja mogu vidjeti', rekao je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vidjeti?' rekao je Correa. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Da, vidjeti.' rekao je Nunjez okrenuvši se prema njemu spotičući se o Pedrovo vjedro. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Njegova osjetila još uvijek nisu savršena.' rekao je treći slijepac, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Spotiče se i govori besmislene riječi. Vodi ga za ruku.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Kako želite.' rekao je Nunjez smijući se dok su ga vodili. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Izgledalo je da ništa ne znaju vidu. Pa, sve u svoje vrijeme - on će ih naučiti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 čuo je viku ljudi i vidio brojne spodobe kako se ukupljaju na cesti usred sela. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Otkrio je kako gubi živce i strpljenje više no što je očekivao 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 pri prvom susretu sa stanovnicima Zemlje slijepih. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Mjesto je izgledalo veće kako su mu se približavali, a razmazana žbuka još čudnija. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Gomila djece, muškaraca i žena - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 - neke od žena i djevojaka, zapazio je sa zadovoljstvom, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 imale su prilično ljupka lica, unatoč zatvorenim i utonulim očima - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 skupila se oko njega pridržavajući ga, pipkajući ga mekanim, nježnim rukama, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 njušeći ga i osluškujući svaku njegovu izgovorenu riječ. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Neke mlade djevojke i djeca ipak su se držali malo podalje kao da ga se boje 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i zaista se njegov glas činio grub i nepristojan usred njihovih mekših tonova. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nagrnuli su na njega. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njegova tri čuvara držala su se blizu njega ostavljajući dojam vlasništva nad njim 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i stalno ponavljajući, 'Divlji čovjek iz stijene.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Bogota.' rekao je on, 'Bogota. Sa one strane planinskih vrhova.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Divlji čovjek, koristi divlje riječi.' rekao je Pedro. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Jeste li to čuli - Bogota?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Njegov um još nije potpuno formiran. On ima tek začetke govora.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Maleni dječak ga je uštinuo za ruku. 'Bogota', rekao je podrugljivo. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Joj! Velegrad prema vašem selu. Ja dolazim iz velikog svijeta gdje ljudi imaju oči i vide.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ime mu je Bogota,' rekli su. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Spotaknuo se.' rekao je Correa, 'Dva puta se spotaknuo na putu ovamo.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Odvedite ga straješinama.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Iznenada su ga gurnuli kroz jedna vrata u sobu mračnu ko u rogu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 osim blijedog sjaja vatre u dnu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Gomila se nagurala iza njega skoro potpuno zaklanjajući dnevno svjetlo 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i prije no što se mogao zaustaviti pao je naglavce preko nogu čovjeka koji je sjedio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njegova ispružena ruka udarila je nečije lice dok je padao; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 osjetio je meki dodir i začuo uzvik bijesa i zakratko se borio s mnoštvom ruku koje su ga stezale. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 To je bila jednostrana borba. Razabrao je situaciju i mirno ležao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Pao sam,' rekao je, 'ništa ne vidim u ovom mrklom mraku.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nastala je stanka kao da su nevidljivi likovi oko njega pokušavali razumijeti njegove riječi. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zatim je Correin glas rekao: 'On je tek novonastao.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Spotiče se u hodu i miješa besmislene riječi dok govori.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Drugi su također rekli o njemu stvari koje nije potpuno čuo i razumio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Smijem li sjesti?' upitao je kad je nastala stanka. 'Neću se više boriti protiv vas.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Posavjetovali su se i pustili ga da ustane. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Glas starijeg čovjeka počeo ga je ispitivati 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i Nunjes se našao kao pokušava objasniti veliki svijet iz kojeg je pao 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i nebo i planine i vid i tome slična čudesa 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ovim starješinama koji su sjedili u mraku u Zemlji slijepih. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A oni nisu vjerovali ni razumijeli ništa od onoga što im je pričao, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 nešto što je bilo potpuno izvan njegovog očekivanja. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Oni čak nisu razumijeli mnoge od njegovih riječi. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Kroz 14 generacija ti su ljudi bili slijepi i potpuno odsječeni od videćeg svijeta; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 imena svih stvari povezanih s vidom izblijedila su i promijenila se; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 priča o vanjskom svijetu je izblijedila i pretvorila se u dječju bajku 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i oni su prestali brinuti o bilo čemu sa one strane stjenovitih planina iznad njihovog obodnog zida. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Genijalni slijepci bili su se pojavljivali među njima propitujući komadiće vjerovanja i tradicije 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koje su donijeli sa sobom iz dana kad su još vidjeli, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 no sve su to odbacili kao prazne fantazije i zamijenili novim, razumnijim objašnjenjima. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Veliki dio njihove mašte uvenuo je zajedno s njihovim očima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i oni su za sebe smislili nove maštarije uz pomoć svojih sve osjetljivijih ušiju i vrhova prstiju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Polako, Nunjez je shvatio ovo: 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da se njegovo očekivanje čuđenja i poštovanja za njegovo porijeklo i talente neće ostvariti; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a nakon što je njegov bezuspješni pokušaj da im objasni vid odbačen 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kao konfuzna verzija novonastalog bića opisa čudesa vlastitih nesuvislih doživljaja, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 obeshrabreno je popustio slušajući njihove upute. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A najstariji slijepac mu je objasnio život i filozofiju i religiju; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kako je svijet - misleći pritom na njihovu dolinu - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 prvo bio prazna šupljina u stijenama, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a onda su se prvo pojavile nežive stvari bez dara dodira i ljame 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i nekoliko drugih stvorenja s malo razuma, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i onda ljudi i na koncu anđeli, koje se može čuti kako pjevaju i proizvode treperave zvukove, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali koje nitko ne može dotaknuti, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 što je Nunjeza jako zbunilo sve dok se nije sjetio ptica. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nastavio je pričati Nunjezu kako je ovo vrijeme podjeljeno na toplo i hladno, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koji su sljepački ekvivalenti za dan i noć; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i kako je dobro spavati kad je toplo, a raditi kad je hladno, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 tako da bi sada, da nije bilo njegovog dolaska, čitav grad slijepih bio spavao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rekao je da mora da je Nunjez bio posebno stvoren kako bi naučio i služio mudrosti koju su oni stekli 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i da unatoč svoj njegovoj mentalnoj nesuvislosti i spoticanju, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 mora imati hrabrosti i dati sve od sebe učeći. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nato su svi ljudi na ulazu potvrdno zažamorili. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rekao je da je noć - jer slijepci dan nazivaju noć - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sad već jako odmakla i pozvao sve da se vrate na spavanje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pitao je Nunjeza da li zna kako se spava, a Nunjez je rekao da zna, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 samo bi prije spavanja želio hrane. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Donijeli su mu hranu - mlijeko do ljame u zdjelici i grubi slani kruh - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i odveli ga na izdvojeno mjesto kako bi jeo izvan dosega njihova sluha, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i nakon toga počinuo dok ih svježina planinske večeri ne probudi da ponovo zappočnu svoj dan. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, Nunjez uopće nije počivao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Umjesto toga sjedio je na mjestu gdje su ga ostavili odmarajući svoje noge i ruke 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i prevrćući u mislima neočekivane okolnosti svog dolaska. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Svako malo bi se nasmijao, ponekad veselo, a ponekad zlovoljno. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Neoblikovani um!' rekao je, 'Još uvijek bez razuma!' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ni ne znaju da vrijeđaju svog bogomdanog kralja i gospodara.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vidim da ih moram urazumiti. Samo da razmislim ... samo da razmislim.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Još uvijek je razmišljao kad je sunce zašlo. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez je imao oko za sve lijepe stvari i činilo mu se da je odsjaj na snježnim poljima i ledenjacima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koji su se uzdizalo okolo doline sa svih strana, bilo nešto najljepše što je ikada vidio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pogledom je prelazio sa tog nepristupačnog sjaja na selo i navodnjena polja toneći brzo u sumrak 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i odjednom ga je obuzeo val emocija 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i zahvalio je Bogu iz dubine svoje duše što mu je podarena moć vida. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Začuo je glas kako ga doziva iz sela, 'Ej tamo, Bogota! Dođi ovamo!' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nato je ustao sa smiješkom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pokazat će tim ljudima, jednom za svagda, što vid znači za čovjeka. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tražit će ga, ali ga neće naći. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ne miči se Bogota,' rekao je glas. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 On se bezglasno nasmijao i krišom zakoračio izvan staze. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ne gazi po travi, Bogota, to nije dozvoljeno!' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez je jedva čuo zvuk koji je sam proizveo. Zastao je zaprepašten. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Vlasnik glasa došao je trčeći šarenom stazom prema njemu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zakoračio je natrag na stazu. 'Ovdje sam.' rekao je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Zašto nisi došao kad sam te zvao?' rekao je slijepac. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Treba li te vodati kao dijete? Zar ne možeš čuti stazu dok hodaš?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez se nasmijao. 'Mogu je vidjeti.' rekao je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ne postoji takva riječ - vidjeti.' rekao je slijepac nakon kratke stanke. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Prestani s tim ludostima i prati zvuk mojih nogu.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez ga je slijedio, malo ljutit. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Doći će moje vrijeme.' kazao je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Naučit ćeš.' odgovorio je slijepac. 'Puno je toga za naučiti na svijetu.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Zar ti nitko nije rekao - u Zemlji slijepih jednooki je kralj?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Što znači - slijep?', bezbrižno je uzvratio slijepac preko ramena. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Prošla su četiri dana i peti je zatekao 'Kralja slijepih' još uvijek inkognito, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kao nespretnog, beskorisnog stranca među svojim podanicima. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Otkrio je da je mnogo teže obznaniti se, no što je pretpostavljao, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a u međuvremenu, dok je smišljao svoj coup d'etat, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 radio je što mu je bilo rečeno i učio manire i običaje Zemlje slijepih. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Osobito mu je bilo zamorno raditi i hodati naokolo po noći, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 pa je odlučio da to mora biti prva stvar koju će promijeniti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Oni su vodili jednostavan, radišan život, ti ljudi, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sa svim elementima čestitosti i sreće kako je to već primjereno ljudima. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Radili su naporno, ali ne pod prisilom; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 imali su hrane i odjeće dovoljno za svoje potrebe; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 imali su dane i sezone odmora; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 mnogo su svirali i pjevali i bilo je ljubavi među njima i male djece. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bilo je čudesno s kojim pouzdanjem i preciznošću su se snalazili u svom uređenom svijetu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sve je bilo prilagođeno njihovim potrebama; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 svaka od staza koje su se od središta granale dolinom pod istim međusobnim kutom 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 razlikovala se po posebnom utoru na svom rubniku; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sve prepreke i nepravilnosti na stazama ili livadama odavno su bile rasčišćene; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sve njihove metode i procedure proizlazile su prirodno iz njihovih posebnih potreba. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njihova osjetila su postala čudesno izoštrena; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 mogli su čuti i procijeniti i najmanju gestu čovjeka udaljenog desetak koraka - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 - mogli su čuti same otkucaje njegovog srca. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Intonacija je kod njih odavno zamijenila ekspresiju, a dodirivanje, geste, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a njihovo baratanje motikom, lopatom i vilama bilo je opušteno i samouvjereno 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koliko to rad u vrtu može biti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njihov osjet mirisa bio je izuzetno fin; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 mogli su razaznati pojedinačne mirise kao što to može pas 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i brinuli su o ljamama, koje su živjele gore među stjenama 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i dolazile do zida u potrazi za hranom i skloništem, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 s lakoćom i sigurnošću. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tek kada se Nunjez napokon pokušao dokazati, otkrio je kako se lako i sigurno mogu kretati. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pobunio se tek nakon što je probao s uvjeravanjem. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Prvo im je u nekoliko navrata pokušao govoriti o vidu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Gledajte, ljudi.', rekao je, 'Postoje stvari koje vi kod mene ne razumijete.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jednom ili dvaput jedan ili dvojica njih su ga poslušali. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sjeli su oborenih glava i ušiju inteligentno okrenutih prema njemu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a on je dao sve od sebe da im ispriča što se to ima za vidjeti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Među njegovim slušateljima bila je djevojka s kapcima manje crvenim i upalim od drugih, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 tako da se gotovo moglo zamisliti da skriva oči, a koju je se posebno nadao uvjeriti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Govorio je o ljepotama prizora, o promatranju planina, neba i izlaska sunca, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a oni su ga slušali s veselom nevjericom koja je uskoro postala osuđujuća. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rekli su mu da doista ne postoje nikakve planine, nego da je završetak stijena, gdje su pasle ljame, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 uistinu bio kraj svijeta odakle se širi prostrani krov svemira iz kojeg padaju rosa i lavine. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A kad je on uporno tvrdio da svijet nema ni kraja niti krova kako su oni pretpostavljali, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 rekli su da su njegove misli opake. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Onako kako im je on opisao nebo i oblake i zvijezde, izgledalo im je to kao užasan bezdan, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 grozna praznina na mjestu glatkog krova nad stvarima u koje su vjerovali 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 - za njih je to bilo načelo vjere da je prostrani krov bio savršeno gladak na dodir. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Shvatio je da ih je na neki način šokirao, pa je potpuno odustao od tog gledišta 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i pokušao im pokazati praktičnu vrijednost vida. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jednog jutra ugledao je Pedra na stazi zvanoj Sedamnaest kako se približava kućama u središtu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali je još uvijek predaleko da bi ga se čulo ili namirisalo i to im je rekao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Uskoro,' proricao je, 'Pedro će biti ovdje.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jedan starac je primijetio da Pedro nema nikakva posla na stazi Sedamnaest, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a onda, kao da potvrđuje, ta je osoba približavajući se, skrenula na stazu Deset, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 okrenula se i žustrim korakom uputila prema vanjskom zidu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rugali su se Nunjezu kad se Pedro nije stizao, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a poslije kad je Pedra ispitivao kako bi se opravdao, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pedro je prkosno poricao i kasnije se neprijateljski ponašao prema njemu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zatim ih je naveo da ga puste da se popne daleko gore na strme livade prema zidu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 u pratnji jedne voljne osobe, a njoj će, obećaje, opisati sve što se događa među kućama. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Opazio je određene odlaske i dolaske, ali stvari koje su zaista bile važne tim ljudima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 događale su se unutar ili iza tih kuća bez prozora - jedine stvari kojima su ga htjeli testirati - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a njih on nije mogao vidjeti niti išta o njima reći. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tek nakon neuspjeha ovog pokušaja i izrugivanja koje nisu mogli potisnuti, pribjegao je sili. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Mislio je zgrabiti lopatu i iznenadnim udarcem oboriti jednog ili dvojicu na zemlju 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i tako im, u poštenoj borbi pokazati prednost očiju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Otišao je tako daleko u toj nakani da je dohvatio svoju lopatu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i onda otkrio nešto novo o sebi, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a to je da mu je bilo nezamislivo hladnokrvno udariti slijepog čovjeka. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Oklijevao je shvativši da su svi bili svjesni toga da je zgrabio lopatu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stajali su na oprezu, glava okrenutih na jednu stranu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i ušiju nagnutih prema njemu u očekivanju njegovog sljedećeg poteza. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Spusti tu lopatu,' rekao je jedan, a on je osjetio neku vrstu bespomoćne jeze. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Gotovo da je poslušao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Onda je jednoga odgurnuo natraške prema zidu kuće i pobjegao iz sela. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Otišao je preko jedne od njihovih livada ostavljajuću ugaženi trag iza sebe 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i uskoro sjeo pokraj jednog od njihovih puteva. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Osjetio je nešto od zanosa koji ovlada svim ljudima na početku tučnjave, no više zbunjenost. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Počeo je shvaćati da se ne možeš bezbrižno potući sa stvorenjima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 čiji je temeljni mentalni sklop drugačiji od tvog. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U daljini je opazio mnoštvo ljudi s lopatama i motkama kako izlaze iz kuća na ulice 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i napreduju u raširenim redovima duž nekoliko staza prema njemu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Napredovali su polako, često razgovarajući međusobno, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a tu i tamo cijeli kordon bi zastao njušeći zrak i osluškujući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Prvi puta kad su to učinili Nunjez se nasmijao, poslije se više nije smijao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jedan se probijao livadom kroz travu i dolazio sagnut pipajući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pet minuta je promatrao polako širenje kordona, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a onda je njegova nejasna želja da nešto poduzme postala mahnita. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ustao je, učinio korka-dva prema obodnom zidu, okrenuo se i vratio malo unazad. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tamo su svi oni stajali u formi polumjeseca, mirni, slušajući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I on je stajao mirno, stiščući čvrsto svoju lopatu objema rukama. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Da navali na njih?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U njegovim ušima pulsiralo je u ritmu, 'U Zemlji slijepih jednooki je kralj'. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Da navali na njih? 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pogledao je iza sebe u visoki nepristupačni zid, - nepristupačan zbog glatke fasade, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali ujedno načičkan otvorima mnogih malih vrata, i onda na liniju progonitelja koja se približavala. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Iza nje dolazili su sada i drugi izlazeći iz kuća na ulice. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Da li da navali na njih? 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Bogota!', povikao je jedan, 'Bogota! Gdje si?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jače je stegnuo svoju lopatu i krenuo preko livada prema nastambama, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a oni su odmah krenuli prema njemu opkoljavajući ga. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Udarit ću ih, ako me dotaknu', zaklinjao se, 'Nebesa mi, hoću. Udarit ću.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zavikao je glasno, 'Gledajte, ja ću u ovoj dolini raditi što ja hoću.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Čujete li? Radit ću što hoću i ići kuda hoću.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Brzo su se kretali okružujući ga, pipajući, ali krećući se hitro. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bilo je to kao igra slijepog miša u kojoj svi imaju povez na očima, osim jednoga. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Uhvatite ga!', viknuo je jedan. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Našao se u širokom obruču progonitelja. Odjednom je odlučio da mora odlučno reagirati. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vi ne razumijete,' vikao je glasom koji je trebao biti jak i odlučan, ali se slomio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vi ste slijepi, a ja mogu vidjeti. Pustite me na miru.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Bogota, spusti tu lopatu i makni se sa trave!' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zadnja zapovijed, groteskna u svojoj urbanoj familijarnosti, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 proizvela je u njemu nalet bijesa. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Prebit ću vas,' rekao je jecajući, preplavljen osjećajima. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Nebesa mi, prebit ću vas. Ostavite me na miru.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Počeo je bježati ne znajući jasno kamo da bježi. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pobjegao je od najbližeg slijepca jer se užasavao da ga udari. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stao je i zatim se zaletio ne bi li pobjegao kroz njihove zbijene redove. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Krenuo je prema mjestu gdje razmak bio najširi, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali su dvojica s obje strane, brzo osjetivši približavanje njegovih koraka, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 jurnula jedan prema drugome. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Poskočio je naprrijed i onda shvatio da će biti uhvaćen i fiju! 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Čopata je udarila. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Osjetio je mekani mukli udar šake i ruke i čovjek je bio na zemlji jaučući od boli, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali on se probio. Probio se. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I onda je ponovo bio blizu ulice s kućama, a slijepci su, vitlajući lopatama i kolcima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 trčali naokolo nekom promišljenom hitrošću. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U zadnji čas začuo je iza sebe korake jednog visokog muškarca 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koji je jurio prema njemu zamahujući prema njegovom zvuku. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Izgubio je živce, zavitlao lopatom metar naokolo na svog protivnika, okrenuo se i stao bježati, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 vičući glasno dok je izmicao drugome. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uhvatila ga je panika. Trčao je bjesomučno amo-tamo izmičući kad za to nije potrebe 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i spotičići se u nastojanju da vidi na sve strane odjednom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U jednom času je pao i oni su čuli njegov pad. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Daleko, na obodnom zidu mali je prolaz izgledao kao spas i on se dao u divlji trk prema njemu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nije se čak ni osvrnuo prema svojim progoniteljima dok ga se nije domogao 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i posrčući preko mosta uspentrao malo dalje među stijene 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 na iznenađenje i zaprepaštenje mlade ljame koja je odskakutala iz vidokruga 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Legao je na zemlju pokušavajući povratiti dah. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I tako se okončao njegov coup d'etat. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Proveo je dvije noći i dva dana izvan zida Doline slijepih bez hrane i skloništa 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 meditirajući o neočekivanom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tokom tih meditacija često je, i uvijek s dubokom dozom podsmijeha, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ponavljao opovrgnutu izreku: U zemlji slijepih jednooki je kralj. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uglavnom je razmišljao o načinima kako da se bori i pobijedi te ljude 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i postalo mu je jasno da to za njega ni na koji praktični način nije moguće. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nije imao nikakvo oružje, a sad bi bilo i teško domoći ga se. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rak-rana civilizacije zahvatila ga je još u Bogoti i nije mogao smoći snage u sebi 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da ode dolje i ubije slijepca. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Naravno, kad bi to učinio mogao bi određivati uvjete pod prijetnjom da će ih sve pobiti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ali - prije ili kasnije - mora spavati ... 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pokušao je takkođer pronaći hranu među borovima, udobno se smjestiti ispod borovih grana 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 dok noću pada mraz i - s manje pozdanja - uhvatiti ljamu lukavstvom 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kako bi je pokušao ubiti - možda udarivši je kamenom - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i tako napokon možda nešto pojesti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, ljame su bile sumnjičave prema njemu nepovjerljivo ga promatrale svojim smeđim očima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i pljuvale kad bi se primakao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Drugi dan obuzeo ga je strah i naleti drhtavice. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Na koncu je otpuzao dolje do zida Zemlje slijepih u pokušaju da pregovara. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Puzao je uz potok vičući dok dva slijepca nisu izašla kroz prolaz i razgovarala s njim. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Bio sam ljut', rekao je, 'Ali ja sam tek stvoren.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rekli su da je tako bolje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Kazao im je da je sada pametniji i da se kaje za sve što je učinio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tada je nenadano zaplakao osjećajući se slabo i bolesno, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a oni su shvatili kao povoljan znak. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pitali su ga misli li još uvijek da može 'vidjeti'. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ne.' rekao je, 'To je bila ludost. Riječ ne znači ništa - manje od ništa.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pitali su ga što je iznad njihovih glava. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Oko deset puta dest visina čovjeka prostire se krov iznad svijeta - od kamena - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i vrlo, vrlo gladak.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ponovo je briznuo u histeričan plač. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Prije nego me pitate dalje dajte mi malo hrane jer ću umrijeti.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Očekivao je strašne kazne, ali ovi slijepci su bili sposobni za toleranciju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njegovu pobunu su smatrali samo još jednim dokazom njegovog općeg idiotizma i zaostalosti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nakon što su ga izbičevali naložili su mu da radi najjednostavniji i najteži posao koji su imali, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a on je, ne vidjevši ni jedan drugi način da preživi, pokorno radio ono što mu je bilo rečeno. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nekoliko dana je bio bolestan i oni su ga brižno njegovali 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 što doprinijelo njegovoj pokoravanju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, inzistirali su da leži u mraku, a to je bila velika muka. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Dolazili su slijepi filozofi i pričali s njim o opakoj nerazboritosti njegovog uma 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koreći ga tako uvjerljivo zbog njegovih sumnji u kameni poklopac njihove kozmičke tepsije, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da je skoro posumnjao nije li doista bio žrtva halucinacije zato što ga ne vidi iznad glave.