WEBVTT 00:00:04.896 --> 00:00:08.896 'Zemlja slijepih' kratka priča H. G. Wellsa 00:00:09.080 --> 00:00:14.480 Tri stotine milja i više od planine Chimborazo, stotinu od snjegova Cotopaxija, 00:00:14.744 --> 00:00:20.223 u najdivljijoj pustoši ekvadorskih Anda, leži tajanstvena planinska dolina 00:00:20.428 --> 00:00:24.428 odsječena od svijeta ljudi, Zemlja slijepih. 00:00:24.787 --> 00:00:28.707 Prije mnogo godina ta je dolina bila tako široko otvorena svijetu 00:00:28.787 --> 00:00:31.887 da su ljudi naposljetku mogli prići kroz zastrašujuće klance 00:00:31.970 --> 00:00:35.080 i preko jednog zaleđenog prijevoja do njenih miroljubivih livada. 00:00:35.379 --> 00:00:40.584 I onamo su ljudi zaista došli, par obitelji peruanskih meleza 00:00:40.753 --> 00:00:44.253 bježeći od pohlepe i tiranije opakog španjolskog vladara. 00:00:45.035 --> 00:00:47.705 Onda je došlo do strašne erupcije vulkana Mindobamba 00:00:47.959 --> 00:00:50.632 kad je u Quitu noć potrajala sedamnaest dana 00:00:50.752 --> 00:00:56.762 i voda je ključala u rijeci Yaguachi, a mrtve ribe su plutale sve do Quayaquila. 00:00:57.530 --> 00:00:59.550 Posvuda po obroncima prema Pacifiku 00:00:59.612 --> 00:01:03.172 bilo je odrona zemlje i ubrzanog otapanja i iznenadnih poplava, 00:01:03.430 --> 00:01:08.660 a cijela jedna strana starog grebena Arauca skliznula je i srušila se uz grmljavinu 00:01:08.931 --> 00:01:13.721 i zauvijek odsjekla Zemlju slijepih od istraživačkih pduhvata ljudi. 00:01:14.170 --> 00:01:18.700 No jedan od tih ranih naseljenika slučajno se našao na ovoj strani kanjona 00:01:18.780 --> 00:01:21.810 kad se svijet tako strahovito uzdrmao 00:01:21.860 --> 00:01:28.010 i on je silom morao zaboraviti svoju ženu i dijete i sve prijatelje i imovinu koju je ostavio gore 00:01:28.320 --> 00:01:31.200 i iznova započeti život u donjem svijetu. 00:01:31.818 --> 00:01:34.354 Započeo ga je iznova, ali bolestan, 00:01:34.551 --> 00:01:38.881 zadesila ga je sljepoća i umro je s grijehom na umu. 00:01:38.973 --> 00:01:45.493 No, priča koju je ispričao rodila je legendu koja se zadržala duž planinskih lanaca Anda sve do danas. 00:01:45.984 --> 00:01:49.314 Pričao je o razlozima zbog kojih se uputio natrag iz te pustoši 00:01:49.414 --> 00:01:56.294 u koju je prvi puta bio donesen kao dijete, na ljami vezan uz veliku balu opreme. 00:01:56.424 --> 00:02:00.834 'Dolina je', kazivao je, 'imala sve što bi srce moglo poželjeti - 00:02:00.866 --> 00:02:04.026 - slatku vodu, pašnjake i blagu klimu; 00:02:04.126 --> 00:02:09.436 padine bogatog smeđeg tla s isprepletenim žbunjem bogatim izvrsnim plodovima; 00:02:09.536 --> 00:02:14.796 dok su se s jedne strane nadvijale goleme borove šume štiteći je od lavina. 00:02:15.245 --> 00:02:22.085 Visoko iznad, sa tri strane goleme litice sivo-zelenih stijena bile su okrunjene ledenim kapama; 00:02:22.257 --> 00:02:26.737 ali potok iz ledenjaka nije tekao prema njima, već je otjecao udaljenijim padinama, 00:02:26.995 --> 00:02:31.620 a samo su tu i tamo ogromne ledene mase padale u dolinu. 00:02:31.923 --> 00:02:38.036 U toj dolini nije ni kišilo niti snježilo, već su obilni izvori osiguravali bogate zelene pašnjake 00:02:38.176 --> 00:02:41.656 koji su navodnjavanjem prošireni cijelom dolinom. 00:02:42.093 --> 00:02:47.308 Naseljenicima je tamo zaista išlo dobro; njihove životinje su napredovale i množile se; 00:02:47.507 --> 00:02:52.577 samo je jedna stvar narušavala njihovu sreću, no bila je dovoljna da je ozbiljno naruši. 00:02:53.067 --> 00:02:57.597 Zadesila ih je neobična bolest koja je svu njihovu djecu tamo rođenu 00:02:57.736 --> 00:03:01.539 - a također i nekoliko starije djece - učinila slijepom. 00:03:01.949 --> 00:03:06.279 Upravo u potrazi za nekom amajlijom ili protuotrovom za tu pošast sljepoće 00:03:06.326 --> 00:03:11.526 krenuo je on na taj naporan, opasan i težak put natrag niz klanac. 00:03:12.036 --> 00:03:17.566 U tim vremenima i u takvim slučajevima ljudi nisu pomišljali na bacile i zaraze nego na grijehove 00:03:18.067 --> 00:03:24.527 i njemu se činilo da uzrok te nevolje mora ležati u nemaru tih doseljenika bez svećenika 00:03:24.599 --> 00:03:27.890 da podignu svetište čim su stigli u dolinu. 00:03:28.492 --> 00:03:34.488 On je želio svetište - zgodno, jeftino, djelotvorno svetište da bude podignuto u dolini; 00:03:34.748 --> 00:03:39.698 on je želio relikvije i slične moćne stvari vjere, blagoslovljene predmete, 00:03:39.978 --> 00:03:42.206 tajanstvene medalje i molitve. 00:03:42.691 --> 00:03:47.181 U torbi je nosio šipku izvornog srebra koju nije želio objasniti. 00:03:47.360 --> 00:03:52.908 Tvrdio je, upornošću nestručnog lažova, da u dolini nema srebra; 00:03:53.155 --> 00:03:58.675 da su svi skupili na gomilu svoj novac i nakit jer nisu imali potrebe za tim blagom tamo gore, 00:03:58.831 --> 00:04:02.831 govorio je, kako bi si kupili sveti lijek za svoju bolest. 00:04:03.100 --> 00:04:08.139 Zamišljam tog mladog planinara mutnih očiju, preplanulog, mršavog i zabrinutog 00:04:08.407 --> 00:04:13.967 stiskajući grozničavo obod svog šešira; čovjeka nenavikla na običaje donjeg svijeta NOTE Paragraph 00:04:14.112 --> 00:04:19.722 kako priča ovu priču nekom predusretljivom svećeniku pronicava pogleda uoči velikog potresa. 00:04:20.080 --> 00:04:25.550 Namah ga mogu zamisliti kako se nastoji vratiti s pobožnim i pouzdanim lijekovima protiv te nevolje 00:04:25.691 --> 00:04:30.161 i neizmjerni užas koji mora da ga je obuzeo kad se suočio s opustošenim prostranstvom 00:04:30.301 --> 00:04:32.281 na mjestu nekadašnjeg izlaza iz klanca. 00:04:32.832 --> 00:04:36.092 No, ostatak povijesti njegovih nesreća nije mi poznat, 00:04:36.247 --> 00:04:39.885 osim onoga što znam o njegovoj groznoj smrti nakon nekoliko godina; 00:04:40.258 --> 00:04:42.646 jadnik je zalutao u toj zabiti! 00:04:42.836 --> 00:04:47.206 Potok koji je nekada usjekao klanac sada izbija iz grotla stjenovite špilje, 00:04:47.327 --> 00:04:50.977 a legenda začeta njegovom jadnom nevješto ispričanom pričom 00:04:51.047 --> 00:04:57.066 razvila se u legendu o rasi slijepih ljudi negdje 'tamo preko', može se čuti još i danas. 00:04:57.611 --> 00:05:01.841 A među malom populacijom te, sada izolirane i zaboravljene, doline 00:05:01.996 --> 00:05:03.979 bolest je išla svojim tokom. 00:05:04.202 --> 00:05:08.522 Stariji su kratkovidno tapkali, mladi su vidjeli, ali mutno, 00:05:08.730 --> 00:05:11.820 a djeca koja su im se rađala nikada nisu progledala. 00:05:11.950 --> 00:05:15.010 No život je bio veoma lagodan u tom snijegom obrubljenom bazenu 00:05:15.134 --> 00:05:16.930 izgubljenom za cijeli svijet; 00:05:17.054 --> 00:05:24.004 bez trnovitog grmlja, bez opasnih kukaca niti zvijeri osim nježne pasmine ljama 00:05:24.020 --> 00:05:30.678 koje su vukli na povodcima duž korita presahlih rijeka u klancima kroz koje su došli. 00:05:31.258 --> 00:05:36.068 Vid im je postao kratkovidan tako postepeno da su jedva primijetili njegov gubitak. 00:05:36.817 --> 00:05:42.447 Vodali su svoju slijepu mladež naokolo dok ne bi odlično poznavali cijelu dolinu. 00:05:42.742 --> 00:05:46.742 A kad je umro zadnji videći među njima, rasa je živjela dalje. 00:05:47.067 --> 00:05:51.067 Imali su čak vremena da se prilagode slijepom nadzoru vatre 00:05:51.282 --> 00:05:54.463 koju su ložili pažljivo u kamenim pećima. 00:05:54.830 --> 00:05:58.720 U početku je to bio jednostavan soj ljudi, nepismen, 00:05:58.830 --> 00:06:01.843 samo ovlaš dotaknut španjolskom civilizacijom, 00:06:01.934 --> 00:06:07.119 no s nešto umjetničke tradicije i izgubljene filozofije starog Perua. 00:06:07.393 --> 00:06:09.618 Generacija je slijedila generaciju. 00:06:09.937 --> 00:06:13.452 Mnogo toga su zaboravili, mnogo toga su smislili. 00:06:13.632 --> 00:06:18.902 Tradicija šireg svijeta iz kojeg su došli postala je mitski obojana i nesigurna. 00:06:19.251 --> 00:06:23.061 U svim stvarima, osim vida, bili su snažni i sposobni, 00:06:23.160 --> 00:06:27.760 a uskoro je slučajnost rođenja i nasljeđa poslala jednog s originalnim umom 00:06:28.172 --> 00:06:32.859 i koji je znao pričati i uvjeriti ljude oko sebe, a kasnije i drugoga. 00:06:33.129 --> 00:06:39.459 To dvoje je preminulo ostavljajući svoj učinak, a mala zajednica rasla je u broju i razumijevanju 00:06:39.549 --> 00:06:43.549 suočavajući se i rješavajući društvene i ekonomske probleme koji su se pojavljivali. 00:06:43.666 --> 00:06:49.042 Generacija je slijedila generaciju. Generacija je slijedila generaciju. 00:06:49.911 --> 00:06:54.691 Došlo je vrijeme kad je rođeno dijete petnaest generacija od onog pretka 00:06:55.129 --> 00:06:59.129 koji je izašao iz doline sa polugom srebra u potrazi za božjom pomoći 00:06:59.242 --> 00:07:01.023 i koji se nikada nije vratio. 00:07:01.333 --> 00:07:05.959 Približno u to vrijeme slučaj je htio da u zajednicu pristigne čovjek iz vanjskog svijeta. 00:07:06.209 --> 00:07:08.494 Ovo je priča o tom čovjeku. 00:07:08.764 --> 00:07:14.556 Bio je to planinar iz okolice Quita, čovjek koji je bio do mora i vidio svijeta; 00:07:14.699 --> 00:07:19.325 čitač knjiga u originalu, bistar i poduzetan čovjek. 00:07:19.700 --> 00:07:24.680 Uzela ga je grupa Engleza koja je došla u Ecuador da se penje po planinama, 00:07:24.849 --> 00:07:28.849 kako bi zamijenio jednog od trojice njihovih švicarskih vodiča koji se razbolio. 00:07:29.094 --> 00:07:34.094 Penjali su se ovdje i ondje, a onda je došao pokušaj uspona na Parascotopetl - 00:07:34.159 --> 00:07:38.810 Matterhorn Anda - pričemu je on ostao izgubljen za vanjski svijet. 00:07:39.113 --> 00:07:44.633 Priča o nesreći napisana je desetak puta. Pointerovo kazivanje je najbolje. 00:07:45.014 --> 00:07:49.304 On priča kako se mala grupa probijala teškim i gotovo okomitim putem prema gore 00:07:49.369 --> 00:07:52.479 sve do samog podnožja zadnje i najveće litice 00:07:52.560 --> 00:07:57.490 i kako su podigli noćno sklonište usred snijega na maloj polici u stijeni, 00:07:57.569 --> 00:08:03.689 i s dozom prave dramatičnosti, kako su uskoro ustanovili da ih je Nunjez napustio. 00:08:04.282 --> 00:08:11.242 Vikali su, ali nije bilo odgovora; vikali su i zviždali i te noći više nisu spavali. 00:08:12.166 --> 00:08:15.735 Kad je svanulo jutro ugledali su tragove njegovog pada. 00:08:15.964 --> 00:08:19.064 Činilo se nemogućim da bi bio mogao ispustiti bilo kakav zvuk. 00:08:19.125 --> 00:08:26.065 Skliznuo je istočnom, nepoznatom stranom planine; duboko dolje naletio je na snježnu strminu 00:08:26.177 --> 00:08:29.975 niz koju se kotrljao usred snježne lavine. 00:08:30.266 --> 00:08:35.946 Njegov trag je vodio do ruba zastrašujuće provalije, a dalje od toga ništa se nije vidjelo. 00:08:36.299 --> 00:08:43.489 Daleko, daleko ispod, u izmaglici mogli su nazrijeti drveće kako se uzdiže iz uske zatvorene doline - 00:08:43.576 --> 00:08:45.846 izgubljene Zemlje slijepih. 00:08:46.215 --> 00:08:49.169 No, oni nisu znali da je to izgubljena Zemlja slijepih 00:08:49.420 --> 00:08:54.160 niti su je na bilo koji način mogli razlikovati od ostalih uskih pruga planinskih dolina. 00:08:54.512 --> 00:08:58.822 Obeshrabreni tom nesrećom popodne su odustali od pokušaja, 00:08:58.982 --> 00:09:02.982 a Pointer je bio pozvan u rat prije no što je mogao poduzeti drugi uspon. 00:09:03.208 --> 00:09:07.608 Do današnjeg dana Parascotopetl uzdiže svoj neosvojeni vrh, 00:09:07.666 --> 00:09:11.666 a Pointerovo sklonište se raspada neposjećeno usred snijega. 00:09:11.806 --> 00:09:14.137 A čovjek koji je pao preživio je. 00:09:14.346 --> 00:09:19.946 Na dnu strmine od tisuću stopa pao je usred snježnog oblaka 00:09:20.053 --> 00:09:24.053 na snježnu strminu još strmiju od one iznad. 00:09:24.453 --> 00:09:30.953 Niz ovu se kotrljao ošamućen i otupio, ali bez ijedne slomljene kosti u tijelu. 00:09:31.456 --> 00:09:37.286 I onda je konačno stigao do blažih padina gdje se konačno ispružio i nepomično ležao 00:09:37.425 --> 00:09:42.683 zatrpan mekom hrpom bijele mase koja je padala s njim i spasila ga. 00:09:43.042 --> 00:09:46.952 Došao je k sebi s nejasnom predodžbom da leži bolestan u krevetu; 00:09:47.042 --> 00:09:50.182 shvativši potom svoj položaj planinarskom inteligencijom; 00:09:50.250 --> 00:09:55.270 mukotrpno se oslobodio snijega ugledavši zvijezde. 00:09:56.233 --> 00:10:01.863 Ispruživši se na trbuhu, odmarajući, pitao se gdje je i što mu se dogodilo. 00:10:02.410 --> 00:10:06.610 Provjerio je svoje ruke i noge i otkrio da je izgubio nekoliko gumbiju, 00:10:06.674 --> 00:10:08.839 a kaput mu je bio izvrnut preko glave. 00:10:09.095 --> 00:10:14.640 Nož mu je nestao iz džepa i izgubio je šešir, iako ga je vezao ispod brade. 00:10:15.170 --> 00:10:19.960 Prisjetio se da je bio tražio neko labavo kamenje da podigne svoj dio zida od skloništa. 00:10:20.082 --> 00:10:21.882 Nestao je i njegov cepin. 00:10:22.261 --> 00:10:23.831 Zaključio je da mora da je pao 00:10:24.051 --> 00:10:29.081 i pogledavši prema gore ugledao je, uvećanu sablasnim sjajem izlazećeg mjeseca, 00:10:29.225 --> 00:10:31.445 stravičnu putanju svog pada. 00:10:31.820 --> 00:10:38.144 Neko je vrijeme ležao tupo zureći u tu golemu blijedu liticu koja se nadvijala nad njim, 00:10:38.244 --> 00:10:42.844 iz časa u čas izranjajući sve više iz plime mraka koja se povlačila. 00:10:43.126 --> 00:10:47.126 Njena fantazmagorična, tajanstvena ljepota zaokupila ga je neko vrijeme, 00:10:47.190 --> 00:10:50.691 a onda ga je obuzeo žestok napad grčevitog smijeha. 00:10:51.516 --> 00:10:56.938 Nakon duljeg vremena postao je svjestan da se nalazi blizu donjeg ruba snijega. 00:10:57.371 --> 00:11:01.521 Ispod, podno mjesečinom obasjane prohodne padine 00:11:01.597 --> 00:11:05.797 vidio je tamnu ledinu s kamenim gromadama razasutim po njoj. 00:11:05.887 --> 00:11:09.887 S mukom se osovio na noge osjećajući bol u svakom zglobu ruku i nogu; 00:11:09.996 --> 00:11:13.086 s mukom sišao s brda rastresitog snijega oko sebe, 00:11:13.147 --> 00:11:15.507 krenuo nizbrdo dok se nije našao na ledini 00:11:15.607 --> 00:11:18.427 i tu se srušio više nego legao pokraj jedne kamene gromade; 00:11:18.467 --> 00:11:23.767 potegnuvši veliki gutljaj iz pljoske koju je nosio u unutarnjem džepu i smjesta zaspao. 00:11:24.232 --> 00:11:28.232 Probudio ga je pjev ptica u krošnjama daleko dolje. 00:11:28.978 --> 00:11:33.707 Sjeo je i zapazio da se nalazi na maloj uzvisini u podnožju ogromne litice 00:11:33.901 --> 00:11:37.901 užljebljene vododerinom niz koju je padao zajedno sa snijegom. 00:11:38.490 --> 00:11:43.226 Preko puta njega drugi stjenoviti zid uzdizao se prema nebu. 00:11:43.872 --> 00:11:49.560 Klanac između tih litica protezao se na istok i zapad i bio je pun jutarnjeg sunca 00:11:49.639 --> 00:11:54.852 koje je na zapadu obasjavalo planinski odron koji je zatvarao klanac. 00:11:55.463 --> 00:11:59.074 Ispod njega kao da je bila jednako strma litica 00:11:59.371 --> 00:12:02.941 no iza snijega u vododerini pronašao je neku vrstu procijepa u obliku dimnjaka 00:12:03.001 --> 00:12:07.241 niz koji je kapala voda od otapajaćeg snijega, i kojim bi se očajnik mogao odvažiti. 00:12:07.300 --> 00:12:12.120 Otkrio je da je lakše nego što je izgledalo i napokon je došao do druge puste uzvisine 00:12:12.215 --> 00:12:15.735 i onda, nakon pentranja po stijeni, koje nije bilo osobito teško, 00:12:15.788 --> 00:12:18.347 našao se na strmini obrasloj drvećem. 00:12:18.531 --> 00:12:24.771 Orijentirajući se, osvrnuo se prema klancu se otvarao nad zelenim livadama 00:12:25.039 --> 00:12:31.100 među kojima je sada sasvim jasno razabirao skupinu kamenih koliba neobičnog stila. 00:12:31.719 --> 00:12:36.119 Povremeno je njegovo napredovanje nalikovalo pentranju uz strmi zid, 00:12:36.204 --> 00:12:40.204 a nakon nekog vremena izlazeće sunce nije više sjalo duž klanca; 00:12:40.392 --> 00:12:46.042 pjev ptica je utihnuo, a oko njega je postalo mračno i hladno. 00:12:46.489 --> 00:12:50.489 No, udaljena dolina sa svojim kućama bivala je zato sve sjajnija. 00:12:50.604 --> 00:12:53.624 Uskoro je stigao na jednu kosinu gdje je između stijena opazio - 00:12:53.670 --> 00:12:55.690 - jer bio je on čovjek s darom opažanja - 00:12:55.800 --> 00:13:00.745 neku nepoznatu paprat koja kao da se grčevito držala pukotina jarko zelenim rukama. 00:13:01.198 --> 00:13:05.198 Ubrao je list dva, zagrizao stabljiku i ustanovio da mu to pomaže. 00:13:05.834 --> 00:13:11.400 Oko podne konačno je izašao iz ždrijela klanca na ravnicu obasjanu suncem. 00:13:11.614 --> 00:13:13.374 Bio je ukočen i umoran. 00:13:13.538 --> 00:13:18.638 Sjeo je u sjenu jedne stijene, napunio pljosku vodom iz potoka 00:13:18.727 --> 00:13:23.791 i napio se počivajući neko vrijeme prije no što će se uputiti do kuća. 00:13:24.514 --> 00:13:26.564 Kuće su bile vrlo neobične njegovim očima, NOTE Paragraph 00:13:26.736 --> 00:13:33.206 i zaista, cijeli izgled te doline postajao mu je, dok je promatrao, sve čudniji i sve više stran. 00:13:33.829 --> 00:13:37.375 Veliki dio njene površine bila je bujna, zelena livada 00:13:37.466 --> 00:13:42.436 prošarana s mnogo prekrasnog cvijeća, navodnjavanja izuzetnom pažnjom 00:13:42.799 --> 00:13:46.799 pokazujući znakove sustavnog naizmjeničnog obrađivanja usjeva. 00:13:46.979 --> 00:13:49.617 Visoko gore, uokolo doline bio je zid 00:13:50.029 --> 00:13:52.953 i nešto što je izgledalo kao obodni vodeni kanal 00:13:53.071 --> 00:13:56.553 iz kojeg su tekli tanki potočići natapajući biljke u dolini, 00:13:56.843 --> 00:14:01.836 a na višim padinama doline stada ljama pasla su oskudno bilje. 00:14:02.199 --> 00:14:08.626 Štagljevi, očito skloništa ili hranilišta za ljame, naslanjali su se tu i tamo na obodni zid. 00:14:09.275 --> 00:14:13.795 Potoci za navodnjavanje ulijevali su se u glavni kanal u središtu doline, 00:14:13.979 --> 00:14:17.979 a taj je s obje strane bio ograđen zidom do visine ramena. 00:14:18.352 --> 00:14:22.352 To je davalo jedinstveno urbano obilježje ovom zabačenom mjestu, 00:14:22.412 --> 00:14:28.137 obilježje koje je bilo uvelike naglašeno mnoštvom staza popločanih crnim i bijelim kamenjem 00:14:28.300 --> 00:14:33.812 i obrubljenih neobičnim malim ivičnjakom, koje su se uredno ispreplitale. 00:14:34.286 --> 00:14:40.896 Kuće u središtu sela bile su sasvim različite od nemarnih, zbrda-zdola sklepanih planinskih sela 00:14:40.896 --> 00:14:41.945 kakve je on poznavao. 00:14:41.984 --> 00:14:47.070 Stajale su neprekidnom nizu s obje strane zapanjujuće čiste glavne ulice. 00:14:47.472 --> 00:14:51.085 Tu i tamo na njihovim raznobojnim pročeljima bila su probijena vrata, 00:14:51.148 --> 00:14:54.477 a niti jedan prozor nije narušavao jednoliku površinu fasade. 00:14:54.740 --> 00:14:57.880 Njihove boje izmjenjivale su se izuzetnom nepravilnošću, 00:14:58.010 --> 00:15:02.780 razmazane nekom vrstom žbuke koja je katkad bila siva, katkad sivosmeđa, 00:15:02.875 --> 00:15:05.707 katkad boje škriljevca ili tamnosmeđa. 00:15:06.059 --> 00:15:12.689 I upravo je prizor tog razigranog žbukanja prvi puta sugerirao riječ 'slijep' mislima istraživača. 00:15:13.240 --> 00:15:17.915 'Dobri čovjek koji je ovo napravio', pomislio je, 'mora da je bio slijep ko šišmiš.' 00:15:18.560 --> 00:15:23.721 Spustio se niz strminu i tako došao do zida i kanala koji se protezao uokolo doline, 00:15:23.761 --> 00:15:31.618 blizu mjesta gdje se višak vode iz kanala izlijevao u dubine klanca kao tanak isprekidani slap. 00:15:31.928 --> 00:15:36.426 Sada je mogao vidjeti brojne muškarce i žene kako se odmaraju na hrpama trave 00:15:36.426 --> 00:15:37.956 kao da imaju siestu. 00:15:38.060 --> 00:15:42.977 U udaljenijem dijelu doline, bliže selu, bilo je mnoštvo polegnute djece, 00:15:43.227 --> 00:15:48.553 a bliže njemu tri muškarca nosila su vjedra na motkama preko ramena duž uske staze 00:15:48.614 --> 00:15:51.826 koja je vodila od obodnog zida do kuća. 00:15:52.570 --> 00:15:57.789 Ovi zadnji bili su odjeveni u haljine od ljamine dlake s kožnim čizmama i pojasevima, 00:15:58.010 --> 00:16:01.348 i nosili su kape s preklopima pozadi i preko ušiju. 00:16:01.500 --> 00:16:06.280 Slijedili su jedan drugoga u nizu hodajući polako i pritom zijevajući 00:16:06.516 --> 00:16:08.972 kao ljudi koji su cijelu noć bili budni. 00:16:09.290 --> 00:16:13.860 Bilo je nešto ohrabrujuće poticajno i impresivno u njihovom držanju, 00:16:13.939 --> 00:16:19.879 pa je Nunjez, nakon kratkog oklijevanja, iskoračio na svojoj stijeni ne bi li bio što uočljiviji 00:16:20.129 --> 00:16:24.129 i dao si oduška snažnim povikom kojij je odjeknuo cijelom dolinom. 00:16:24.783 --> 00:16:29.193 Trojica muškaraca se zaustavila okrećući glave kao da gledaju oko sebe. 00:16:29.311 --> 00:16:34.531 Okretali su lica na sve strane, a Nunjez je uporno mahao rukama. 00:16:34.676 --> 00:16:37.376 No, kao da ga nisu vidjeli unatoč njegovom gestikuliranju 00:16:37.443 --> 00:16:42.303 i nakon nekog vremena, usmjerivši se prema dalekim planinama s desne strane 00:16:42.405 --> 00:16:44.761 povikali su kao da odgovaraju. 00:16:45.320 --> 00:16:48.054 Nunjez je ponovo zaurlao i onda još jednom 00:16:48.186 --> 00:16:53.851 i dok je bezuspješno mahao riječ 'slijep' pala mu je na pamet. 00:16:54.404 --> 00:16:57.046 'Budale mora da su slijepe.' rekao je. 00:16:57.355 --> 00:17:02.570 Kad je Nunjez napokon, nakon puno vike i ljutnje, prešao potok preko malog mosta 00:17:02.980 --> 00:17:05.710 i prišao im kroz prolaz u zidu 00:17:05.957 --> 00:17:07.874 bio je siguran da su slijepi. 00:17:08.118 --> 00:17:12.578 Bio je siguran da je ovo Zemlja slijepih o kojoj je govorila legenda. 00:17:12.759 --> 00:17:17.669 Obuzelo ga je to uvjerenje i osjećaj velike, nevjerojatne avanture. 00:17:18.211 --> 00:17:23.701 Ono troje stajalo je jedan uz drugoga ne gledajući ga, ušiju usmjerenih prema njemu, 00:17:23.826 --> 00:17:26.494 procjenjujući ga po njegovim neobičnim koracima. 00:17:26.847 --> 00:17:29.837 Stajali su zbijeni kao ljudi pomalo preplašeni, 00:17:30.070 --> 00:17:32.920 a on je mogao vidjeti njihove zatvorene i upale kapke, 00:17:32.920 --> 00:17:36.430 baš kao da su se očne jabučice ispod njih osušile. 00:17:36.575 --> 00:17:39.563 Na licima im je bio izraz gotovo strahopoštovanja. 00:17:39.892 --> 00:17:43.892 'Čovjek!', rekao je jedan na jedva prepoznatljivom španjolskom, 00:17:44.013 --> 00:17:48.883 'To je čovjek ili duh koji silazi sa stijena.' 00:17:49.847 --> 00:17:54.257 Nunjez se približavao sigurnim korakom mladića koji je nabasao na život. 00:17:54.566 --> 00:17:59.896 Sjetio se svih starih priča o izgubljenoj dolini i Zemlji slijepih, 00:18:00.383 --> 00:18:05.203 a kroz misli prolazila mu je ta stara izreka kao refren - 00:18:06.223 --> 00:18:09.482 'U zemlji slijepih jednooki je kralj.' 00:18:10.140 --> 00:18:13.864 'U zemlji slijepih jednooki je kralj.' 00:18:14.627 --> 00:18:19.707 I pozdravio ih je vrlo uljudno. Razgovarao je s njima gledajući ih. 00:18:20.306 --> 00:18:23.168 'Odakle on dolazi, brate Pedro?' pitao je jedan. 00:18:23.373 --> 00:18:25.330 'Sišao je sa stijena.' 00:18:25.800 --> 00:18:28.343 'Preko planina dolazim,' rekao je Nunjez, 00:18:28.552 --> 00:18:32.045 'iz zemlje tamo preko - gdje ljudi mogu vidjeti.' 00:18:32.325 --> 00:18:37.895 'Iz okolice Bogote gdje živi stotine tisuća ljudi i gdje se grad proteže dalje od vida.' 00:18:38.382 --> 00:18:42.245 'Vid?' promumljao je Pedro, 'Vid?' 00:18:42.824 --> 00:18:47.246 'On dolazi', rekao je drugi slijepac, 'iz stijena.' 00:18:47.603 --> 00:18:53.521 Tkanina njihovih kaputa, primijetio je Nunjez, bila je čudno sašivena, svaka drugačijim bodom. 00:18:53.851 --> 00:18:59.178 Ustuknuo je kad su se svi zajedno počeli primicati ispruženih ruku. 00:18:59.740 --> 00:19:02.764 Uzmaknuo je pred nadiranjem tih ispruženih prstiju. 00:19:03.377 --> 00:19:08.314 'Dođi ovamo.' rekao je treći slijepac prateći njegovu kretnju i stežući ga čvrsto. 00:19:08.752 --> 00:19:13.762 I držali su Nunjeza pipkajući ga posvuda ne izustivši više ni riječ sve dok nisu završili. 00:19:14.336 --> 00:19:17.538 'Oprezno!', uzviknuo je zbog prsta u oku 00:19:17.668 --> 00:19:22.608 shvativši da oni taj organ, sa svojim trepćućim kapcima, drže čudnim. 00:19:23.087 --> 00:19:24.784 Ponovo su ga opipavali. 00:19:25.348 --> 00:19:28.981 'Čudno stvorenje, Correa,' rekao je onaj kojeg su zvali Pedro. 00:19:29.251 --> 00:19:32.941 'Osjetite grubost njegove dlake. Poput ljamine dlake.' 00:19:33.661 --> 00:19:36.425 'Grub je poput stijena koje su ga izrodile.' rekao je Correa 00:19:37.124 --> 00:19:42.304 istražujući Nunjezovu neobrijanu bradu svojom mekanom, pomalo vlažnom, rukom. 00:19:42.663 --> 00:19:44.637 'Možda će postati glatkiji.' 00:19:45.216 --> 00:19:50.106 Nunjez se malo opirao njihovom pregledavanju, ali oni su ga čvrsto držali. 00:19:50.394 --> 00:19:52.357 'Oprezno!' ponovio je. 00:19:52.767 --> 00:19:56.767 'On govori.' rekao je treći, 'Sigurno je čovjek.' 00:19:57.004 --> 00:20:00.354 'Uh!' rekao je Pedro opipavši njegov hrapavi kaput. 00:20:00.574 --> 00:20:03.269 'I ti si došao na svijet?' pitao je Pedro. 00:20:03.695 --> 00:20:10.119 'Iz svijeta. Preko planina i ledenjaka, baš od tamo gore; na pola puta od sunca.' 00:20:10.552 --> 00:20:15.512 'iz krasnog velikog svijeta koji se spušta prema moru, 12 dana puta do mora.' 00:20:16.067 --> 00:20:18.377 Činilo se da ga jedva slušaju. 00:20:18.641 --> 00:20:23.291 'Naši su nam očevi rekli da čovjeka mogu stvoriti sile prirode.' rekao je Correa. 00:20:23.345 --> 00:20:28.225 'Toplina stvari i vlaga i trulež - trulež.' 00:20:28.801 --> 00:20:31.463 'Hajde da ga odvedemo starješinama,' rekao je Pedro. 00:20:31.928 --> 00:20:37.850 'Prvo vikni', rekao je Correa ' da se djeca ne bi preplašila - ovo je izvanredna prilika.' 00:20:38.259 --> 00:20:44.343 Tako su vikali, a Pedro je išao prvi uzevši Nunjeza za ruku da ga povede do kuća. 00:20:44.589 --> 00:20:47.939 Nunjez je povukao svoju ruku. 'Ja mogu vidjeti', rekao je. 00:20:48.285 --> 00:20:50.292 'Vidjeti?' rekao je Correa. 00:20:50.623 --> 00:20:56.268 'Da, vidjeti.' rekao je Nunjez okrenuvši se prema njemu spotičući se o Pedrovo vjedro. 00:20:56.592 --> 00:21:00.172 'Njegova osjetila još uvijek nisu savršena.' rekao je treći slijepac, 00:21:00.411 --> 00:21:04.411 'Spotiče se i govori besmislene riječi. Vodi ga za ruku.' 00:21:05.010 --> 00:21:09.010 'Kako želite', rekao je Nunjez smijući se dok su ga vodili. 00:21:09.197 --> 00:21:14.065 Izgledalo je da ništa ne znaju o vidu. Pa, sve u svoje vrijeme - on će ih naučiti. 00:21:14.337 --> 00:21:19.982 Čuo je viku ljudi i vidio brojne spodobe kako se okupljaju na cesti usred sela. 00:21:20.242 --> 00:21:24.242 Otkrio je kako gubi živce i strpljenje više no što je očekivao 00:21:24.328 --> 00:21:28.628 pri prvom susretu sa stanovnicima Zemlje slijepih. 00:21:28.870 --> 00:21:33.730 Mjesto je izgledalo veće kako su mu se približavali, a razmazana žbuka još čudnija. 00:21:33.777 --> 00:21:36.177 Gomila djece, muškaraca i žena - 00:21:36.177 --> 00:21:38.461 - neke od žena i djevojaka, zapazio je sa zadovoljstvom, 00:21:38.461 --> 00:21:43.561 imale su prilično ljupka lica, unatoč zatvorenim i utonulim očima - 00:21:43.682 --> 00:21:48.659 skupila se oko njega pridržavajući ga, pipkajući ga mekanim, nježnim rukama, 00:21:48.835 --> 00:21:52.395 njušeći ga i osluškujući svaku njegovu izgovorenu riječ. 00:21:52.856 --> 00:21:56.856 Neke mlade djevojke i djeca ipak su se držali malo podalje kao da ga se boje 00:21:57.191 --> 00:22:01.671 i zaista se njegov glas činio grub i nepristojan usred njihovih mekših tonova. 00:22:01.900 --> 00:22:03.290 Nagrnuli su na njega. 00:22:03.420 --> 00:22:07.420 Njegova tri čuvara držala su se blizu njega ostavljajući dojam vlasništva nad njim 00:22:07.450 --> 00:22:11.450 i stalno ponavljajući, 'Divlji čovjek iz stijene.' 00:22:12.119 --> 00:22:17.089 'Bogota.' rekao je on, 'Bogota. Sa one strane planinskih vrhova.' 00:22:17.907 --> 00:22:21.907 'Divlji čovjek, koristi divlje riječi.' rekao je Pedro. 00:22:22.416 --> 00:22:24.894 'Jeste li to čuli - Bogota?' 00:22:24.977 --> 00:22:29.617 'Njegov um još nije potpuno formiran. On ima tek začetke govora.' 00:22:30.373 --> 00:22:34.727 Maleni dječak ga je uštinuo za ruku. 'Bogota', rekao je podrugljivo. 00:22:34.987 --> 00:22:41.176 'Joj! Velegrad prema vašem selu. Ja dolazim iz velikog svijeta gdje ljudi imaju oči i vide.' 00:22:41.660 --> 00:22:43.713 'Ime mu je Bogota,' rekli su. 00:22:44.103 --> 00:22:48.103 'Spotaknuo se', rekao je Correa, 'Dva puta se spotaknuo na putu ovamo.' 00:22:48.509 --> 00:22:49.875 'Odvedite ga straješinama.' 00:22:50.095 --> 00:22:54.095 Gurnuli su ga kroz jedna vrata u sobu mračnu ko u rogu, 00:22:54.232 --> 00:22:57.708 osim blijedog sjaja vatre u dnu. 00:22:58.248 --> 00:23:03.457 Gomila se nagurala iza njega skoro potpuno zaklanjajući dnevno svjetlo 00:23:03.676 --> 00:23:08.787 i prije no što se mogao zaustaviti pao je naglavce preko nogu čovjeka koji je sjedio. 00:23:09.102 --> 00:23:13.102 Njegova ispružena ruka udarila je nečije lice dok je padao; 00:23:13.416 --> 00:23:21.490 osjetio je meki dodir i začuo uzvik bijesa i zakratko se borio s mnoštvom ruku koje su ga stezale. 00:23:21.769 --> 00:23:27.832 To je bila jednostrana borba. Razabrao je situaciju i mirno ležao. 00:23:28.360 --> 00:23:33.300 'Pao sam,' rekao je, 'ništa ne vidim u ovom mrklom mraku.' 00:23:34.036 --> 00:23:38.835 Nastala je stanka kao da su nevidljivi likovi oko njega pokušavali razumijeti njegove riječi. 00:23:39.340 --> 00:23:43.340 Zatim je Correin glas rekao: 'On je tek novonastao.' 00:23:43.604 --> 00:23:48.594 'Spotiče se u hodu i miješa besmislene riječi u svom govoru.' 00:23:49.383 --> 00:23:53.383 Drugi su također rekli o njemu stvari koje nije potpuno čuo i razumio. 00:23:53.910 --> 00:23:59.489 'Smijem li sjesti?' upitao je kad je nastala stanka. 'Neću se više boriti protiv vas.' 00:24:00.304 --> 00:24:02.484 Posavjetovali su se i pustili ga da ustane. 00:24:02.543 --> 00:24:05.203 Glas starijeg čovjeka počeo ga je ispitivati 00:24:05.314 --> 00:24:10.223 i Nunjes se našao kako pokušava objasniti veliki svijet iz kojeg je pao 00:24:10.383 --> 00:24:14.383 i nebo i planine i vid i tome slična čudesa 00:24:14.442 --> 00:24:18.019 ovim starješinama koji su sjedili u mraku u Zemlji slijepih. 00:24:18.528 --> 00:24:21.945 A oni nisu vjerovali ni razumijeli ništa od onoga što im je pričao, 00:24:22.015 --> 00:24:24.734 bilo je to potpuno izvan njegovog očekivanja. 00:24:24.903 --> 00:24:27.573 Oni čak nisu razumijeli mnoge od njegovih riječi. 00:24:27.682 --> 00:24:33.533 Kroz 14 generacija ti su ljudi bili slijepi i potpuno odsječeni od videćeg svijeta; 00:24:33.913 --> 00:24:37.533 imena svih stvari povezanih s vidom izblijedila su i promijenila se; 00:24:37.771 --> 00:24:42.261 priča o vanjskom svijetu je izblijedila i pretvorila se u dječju bajku 00:24:42.545 --> 00:24:48.175 i oni su prestali brinuti o bilo čemu sa one strane stjenovitih planina iznad njihovog obodnog zida. 00:24:48.798 --> 00:24:54.288 Genijalni slijepci bili su se pojavljivali među njima propitujući komadiće vjerovanja i tradicije 00:24:54.288 --> 00:24:56.773 koje su donijeli sa sobom iz dana kad su još vidjeli, 00:24:56.853 --> 00:25:03.216 no sve su to odbacili kao prazne fantazije i zamijenili novim, razumnijim objašnjenjima. 00:25:03.895 --> 00:25:07.196 Veliki dio njihove mašte uvenuo je zajedno s njihovim očima 00:25:07.303 --> 00:25:13.483 i oni su za sebe smislili nove maštarije uz pomoć svojih sve osjetljivijih ušiju i vrhova prstiju. 00:25:13.854 --> 00:25:16.465 Polako, Nunjez je shvatio ovo: 00:25:16.785 --> 00:25:23.358 da se njegovo očekivanje čuđenja i poštovanja za njegovo porijeklo i talente neće ostvariti; 00:25:23.571 --> 00:25:26.581 a nakon što je njegov bezuspješni pokušaj da im objasni vid 00:25:26.581 --> 00:25:33.784 odbačen kao konfuzna verzija novonastalog bića opisa čudesa vlastitih nesuvislih doživljaja, 00:25:33.963 --> 00:25:37.963 obeshrabreno je popustio slušajući njihove upute. 00:25:38.581 --> 00:25:43.349 A najstariji slijepac mu je objasnio život i filozofiju i religiju; 00:25:43.399 --> 00:25:46.145 kako je svijet - misleći pritom na njihovu dolinu - 00:25:46.215 --> 00:25:48.679 prvo bio prazna šupljina u stijenama, 00:25:48.759 --> 00:25:54.269 a onda su se prvo pojavile nežive stvari bez dara dodira i ljame 00:25:54.720 --> 00:25:56.980 i nekoliko drugih stvorenja s malo razuma, 00:25:57.121 --> 00:26:03.270 i onda ljudi i na koncu anđeli, koje se može čuti kako pjevaju i proizvode treperave zvukove, 00:26:03.270 --> 00:26:05.540 ali koje nitko ne može dotaknuti, 00:26:05.610 --> 00:26:09.610 što je Nunjeza jako zbunilo sve dok se nije sjetio ptica. 00:26:10.259 --> 00:26:14.999 Nastavio je pričati Nunjezu kako je ovo vrijeme podjeljeno na toplo i hladno, 00:26:15.278 --> 00:26:17.868 što su sljepački ekvivalenti za dan i noć; 00:26:17.959 --> 00:26:21.959 i kako je dobro spavati kad je toplo, a raditi kad je hladno, 00:26:22.176 --> 00:26:27.005 tako da bi sada, da nije bilo njegovog dolaska, čitav grad slijepih bio spavao. 00:26:27.546 --> 00:26:32.966 Rekao je da mora da je Nunjez bio posebno stvoren kako bi naučio i služio mudrosti koju su oni stekli 00:26:33.362 --> 00:26:37.362 i da unatoč svoj njegovoj mentalnoj nesuvislosti i spoticanju, 00:26:37.481 --> 00:26:40.421 mora imati hrabrosti i dati sve od sebe učeći. 00:26:40.561 --> 00:26:44.561 Nato su svi ljudi na ulazu potvrdno zažamorili. 00:26:45.141 --> 00:26:48.121 Rekao je da je noć - jer slijepci dan nazivaju noć - 00:26:48.166 --> 00:26:52.166 sad već jako odmakla i pozvao sve da se vrate na spavanje. 00:26:53.035 --> 00:26:57.035 Pitao je Nunjeza da li zna kako se spava, a Nunjez je rekao da zna, 00:26:57.417 --> 00:27:00.267 samo bi prije spavanja želio hrane. 00:27:00.692 --> 00:27:05.322 Donijeli su mu hranu - mlijeko do ljame u zdjelici i grubi slani kruh - 00:27:05.520 --> 00:27:09.520 i odveli ga na izdvojeno mjesto kako bi jeo izvan dosega njihova sluha, 00:27:09.626 --> 00:27:15.386 i nakon toga počinuo dok ih svježina planinske večeri ne probudi da ponovo započnu svoj dan. 00:27:15.906 --> 00:27:18.876 No, Nunjez uopće nije počivao. 00:27:19.565 --> 00:27:22.609 Umjesto toga sjedio je na mjestu gdje su ga ostavili 00:27:22.893 --> 00:27:29.100 odmarajući se i prevrćući u mislima neočekivane okolnosti svog dolaska. 00:27:29.961 --> 00:27:35.491 Svako malo bi se nasmijao, ponekad veselo, a ponekad zlovoljno. 00:27:36.072 --> 00:27:40.382 'Neoblikovani um!' rekao je, 'Još uvijek bez razuma!' 00:27:40.487 --> 00:27:44.007 'Ni ne znaju da vrijeđaju svog bogomdanog kralja i gospodara.' 00:27:44.087 --> 00:27:48.087 'Vidim da ih moram urazumiti. Samo da razmislim ... samo da razmislim.' 00:27:49.124 --> 00:27:51.354 Još uvijek je razmišljao kad je sunce zašlo. 00:27:51.429 --> 00:27:57.808 Nunjez je imao oko za sve lijepe stvari i činilo mu se da je odsjaj na snježnim poljima i ledenjacima 00:27:57.808 --> 00:28:02.965 koji su se uzdizali oko doline sa svih strana, bilo nešto najljepše što je ikada vidio. 00:28:03.324 --> 00:28:06.438 Pogledom je prelazio sa tog nepristupačnog sjaja na selo 00:28:06.513 --> 00:28:13.363 i navodnjena polja koja su brzo tonula u sumrak i odjednom ga je obuzeo val emocija 00:28:13.527 --> 00:28:18.647 i zahvalio je Bogu iz dubine svog srca što mu je podarena moć vida. 00:28:18.833 --> 00:28:24.417 Začuo je glas kako ga doziva iz sela, 'Ej tamo, Bogota! Dođi ovamo!' 00:28:25.098 --> 00:28:27.340 Nato je ustao sa smiješkom. 00:28:27.604 --> 00:28:32.036 Pokazat će tim ljudima, jednom za svagda, što vid znači za čovjeka. 00:28:32.215 --> 00:28:34.731 Tražit će ga, ali ga neće naći. 00:28:35.080 --> 00:28:37.450 'Ne miči se Bogota,' rekao je glas. 00:28:37.968 --> 00:28:42.988 On se bezglasno nasmijao i krišom zakoračio izvan staze. 00:28:43.440 --> 00:28:48.166 'Ne gazi po travi, Bogota, to nije dozvoljeno!' 00:28:49.046 --> 00:28:53.880 Nunjez je jedva čuo zvuk koji je sam proizveo. Zastao je zaprepašten. 00:28:54.126 --> 00:28:58.126 Vlasnik glasa došao je trčeći šljunčanom stazom prema njemu. 00:28:58.259 --> 00:29:02.259 Zakoračio je natrag na stazu. 'Ovdje sam.' rekao je. 00:29:02.389 --> 00:29:05.427 'Zašto nisi došao kad sam te zvao?' rekao je slijepac. 00:29:05.626 --> 00:29:09.626 'Treba li te vodati kao dijete? Zar ne možeš čuti stazu dok hodaš?' 00:29:10.321 --> 00:29:13.608 Nunjez se nasmijao. 'Mogu je vidjeti.' rekao je. 00:29:14.245 --> 00:29:18.245 'Ne postoji takva riječ - vidjeti.' rekao je slijepac nakon kratke stanke. 00:29:18.463 --> 00:29:22.463 'Prestani s tim ludostima i prati zvuk mojih nogu.' 00:29:22.926 --> 00:29:25.382 Nunjez ga je slijedio, malo ljutit. 00:29:26.063 --> 00:29:28.290 'Doći će moje vrijeme.' kazao je. 00:29:28.532 --> 00:29:33.162 'Naučit ćeš.' odgovorio je slijepac. 'Puno je toga za naučiti na svijetu.' 00:29:34.178 --> 00:29:39.808 'Zar ti nitko nije rekao - u Zemlji slijepih jednooki je kralj?' 00:29:40.818 --> 00:29:45.288 'Što znači - slijepih?', bezbrižno je uzvratio slijepac preko ramena. 00:29:45.594 --> 00:29:49.974 Prošla su četiri dana i peti je zatekao 'Kralja slijepih' još uvijek inkognito, 00:29:50.040 --> 00:29:53.460 kao nespretnog, beskorisnog stranca među svojim podanicima. 00:29:53.732 --> 00:29:58.653 Otkrio je da je mnogo teže obznaniti se, no što je pretpostavljao. 00:29:58.848 --> 00:30:02.408 A u međuvremenu, dok je smišljao svoj coup d'etat, 00:30:02.598 --> 00:30:07.204 radio je što mu je bilo rečeno i učio manire i običaje Zemlje slijepih. 00:30:07.627 --> 00:30:11.237 Osobito mu je bilo zamorno raditi i hodati naokolo po noći, 00:30:11.443 --> 00:30:14.820 pa je odlučio da to mora biti prva stvar koju će promijeniti. 00:30:15.157 --> 00:30:18.487 Oni su vodili jednostavan, radišan život, ti ljudi, 00:30:18.757 --> 00:30:24.248 sa svim elementima čestitosti i sreće kako već ljudi shvaćaju te stvari. 00:30:24.757 --> 00:30:27.237 Radili su naporno, ali ne pod prisilom; 00:30:27.422 --> 00:30:30.513 imali su hrane i odjeće dovoljno za svoje potrebe; 00:30:30.750 --> 00:30:33.229 imali su dane i sezone odmora; 00:30:33.374 --> 00:30:38.554 mnogo su svirali i pjevali i bilo je ljubavi među njima i male djece. 00:30:38.943 --> 00:30:43.713 Bilo je čudesno s kojim pouzdanjem i preciznošću su se snalazili u svom uređenom svijetu. 00:30:44.009 --> 00:30:47.235 Sve je bilo prilagođeno njihovim potrebama; 00:30:47.425 --> 00:30:52.399 svaka od staza koje su se od središta granale dolinom pod istim međusobnim kutom 00:30:52.471 --> 00:30:55.911 razlikovala se po posebnom utoru na svom rubniku; 00:30:56.295 --> 00:31:02.084 Sve prepreke i nepravilnosti na stazama ili livadama odavno su bile rasčišćene; 00:31:02.463 --> 00:31:06.883 sve njihove metode i procedure proizlazile su prirodno iz njihovih posebnih potreba. 00:31:07.198 --> 00:31:10.118 Njihova osjetila su postala čudesno izoštrena; 00:31:10.214 --> 00:31:14.914 mogli su čuti i procijeniti i najmanju gestu čovjeka udaljenog desetak koraka - 00:31:15.152 --> 00:31:17.869 - mogli su čuti same otkucaje njegovog srca. 00:31:18.238 --> 00:31:22.978 Intonacija je kod njih odavno zamijenila ekspresiju, a dodirivanje, geste, 00:31:23.083 --> 00:31:27.803 a njihovo baratanje motikom, lopatom i vilama bilo je opušteno i samouvjereno 00:31:27.829 --> 00:31:29.541 koliko to rad u vrtu može biti. 00:31:29.793 --> 00:31:32.949 Njihov osjet mirisa bio je izuzetno fin; 00:31:33.210 --> 00:31:37.210 mogli su razaznati pojedinačne mirise kao što to može pas 00:31:37.446 --> 00:31:41.446 i brinuli su o ljamama, koje su živjele gore među stjenama 00:31:41.496 --> 00:31:46.280 i dolazile do zida u potrazi za hranom i skloništem s lakoćom i sigurnošću. 00:31:46.526 --> 00:31:50.526 Tek kada se Nunjez napokon pokušao dokazati, otkrio je kako se lako i sigurno mogu kretati. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pobunio se tek nakon što je probao s uvjeravanjem. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Prvo im je u nekoliko navrata pokušao govoriti o vidu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Gledajte, ljudi.', rekao je, 'Postoje stvari koje vi kod mene ne razumijete.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jednom ili dvaput jedan ili dvojica njih su ga poslušali. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sjeli su oborenih glava i ušiju inteligentno okrenutih prema njemu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a on je dao sve od sebe da im ispriča što se to ima za vidjeti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Među njegovim slušateljima bila je djevojka s kapcima manje crvenim i upalim od drugih, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 tako da se gotovo moglo zamisliti da skriva oči, a koju je se posebno nadao uvjeriti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Govorio je o ljepotama prizora, o promatranju planina, neba i izlaska sunca, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a oni su ga slušali s veselom nevjericom koja je uskoro postala osuđujuća. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rekli su mu da doista ne postoje nikakve planine, nego da je završetak stijena, gdje su pasle ljame, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 uistinu bio kraj svijeta odakle se širi prostrani krov svemira iz kojeg padaju rosa i lavine. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A kad je on uporno tvrdio da svijet nema ni kraja niti krova kako su oni pretpostavljali, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 rekli su da su njegove misli opake. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Onako kako im je on opisao nebo i oblake i zvijezde, izgledalo im je to kao užasan bezdan, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 grozna praznina na mjestu glatkog krova nad stvarima u koje su vjerovali 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 - za njih je to bilo načelo vjere da je prostrani krov bio savršeno gladak na dodir. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Shvatio je da ih je na neki način šokirao, pa je potpuno odustao od tog gledišta 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i pokušao im pokazati praktičnu vrijednost vida. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jednog jutra ugledao je Pedra na stazi zvanoj Sedamnaest kako se približava kućama u središtu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali je još uvijek predaleko da bi ga se čulo ili namirisalo i to im je rekao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Uskoro,' proricao je, 'Pedro će biti ovdje.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jedan starac je primijetio da Pedro nema nikakva posla na stazi Sedamnaest, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a onda, kao da potvrđuje, ta je osoba približavajući se, skrenula na stazu Deset, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 okrenula se i žustrim korakom uputila prema vanjskom zidu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rugali su se Nunjezu kad se Pedro nije stizao, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a poslije kad je Pedra ispitivao kako bi se opravdao, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pedro je prkosno poricao i kasnije se neprijateljski ponašao prema njemu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zatim ih je naveo da ga puste da se popne daleko gore na strme livade prema zidu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 u pratnji jedne voljne osobe, a njoj će, obećaje, opisati sve što se događa među kućama. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Opazio je određene odlaske i dolaske, ali stvari koje su zaista bile važne tim ljudima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 događale su se unutar ili iza tih kuća bez prozora - jedine stvari kojima su ga htjeli testirati - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a njih on nije mogao vidjeti niti išta o njima reći. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tek nakon neuspjeha ovog pokušaja i izrugivanja koje nisu mogli potisnuti, pribjegao je sili. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Mislio je zgrabiti lopatu i iznenadnim udarcem oboriti jednog ili dvojicu na zemlju 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i tako im, u poštenoj borbi pokazati prednost očiju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Otišao je tako daleko u toj nakani da je dohvatio svoju lopatu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i onda otkrio nešto novo o sebi, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a to je da mu je bilo nezamislivo hladnokrvno udariti slijepog čovjeka. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Oklijevao je shvativši da su svi bili svjesni toga da je zgrabio lopatu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stajali su na oprezu, glava okrenutih na jednu stranu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i ušiju nagnutih prema njemu u očekivanju njegovog sljedećeg poteza. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Spusti tu lopatu,' rekao je jedan, a on je osjetio neku vrstu bespomoćne jeze. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Gotovo da je poslušao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Onda je jednoga odgurnuo natraške prema zidu kuće i pobjegao iz sela. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Otišao je preko jedne od njihovih livada ostavljajuću ugaženi trag iza sebe 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i uskoro sjeo pokraj jednog od njihovih puteva. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Osjetio je nešto od zanosa koji ovlada svim ljudima na početku tučnjave, no više zbunjenost. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Počeo je shvaćati da se ne možeš bezbrižno potući sa stvorenjima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 čiji je temeljni mentalni sklop drugačiji od tvog. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U daljini je opazio mnoštvo ljudi s lopatama i motkama kako izlaze iz kuća na ulice 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i napreduju u raširenim redovima duž nekoliko staza prema njemu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Napredovali su polako, često razgovarajući međusobno, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a tu i tamo cijeli kordon bi zastao njušeći zrak i osluškujući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Prvi puta kad su to učinili Nunjez se nasmijao, poslije se više nije smijao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jedan se probijao livadom kroz travu i dolazio sagnut pipajući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pet minuta je promatrao polako širenje kordona, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a onda je njegova nejasna želja da nešto poduzme postala mahnita. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ustao je, učinio korka-dva prema obodnom zidu, okrenuo se i vratio malo unazad. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tamo su svi oni stajali u formi polumjeseca, mirni, slušajući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I on je stajao mirno, stiščući čvrsto svoju lopatu objema rukama. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Da navali na njih?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U njegovim ušima pulsiralo je u ritmu, 'U Zemlji slijepih jednooki je kralj'. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Da navali na njih? 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pogledao je iza sebe u visoki nepristupačni zid, - nepristupačan zbog glatke fasade, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali ujedno načičkan otvorima mnogih malih vrata, i onda na liniju progonitelja koja se približavala. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Iza nje dolazili su sada i drugi izlazeći iz kuća na ulice. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Da li da navali na njih? 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Bogota!', povikao je jedan, 'Bogota! Gdje si?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jače je stegnuo svoju lopatu i krenuo preko livada prema nastambama, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a oni su odmah krenuli prema njemu opkoljavajući ga. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Udarit ću ih, ako me dotaknu', zaklinjao se, 'Nebesa mi, hoću. Udarit ću.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zavikao je glasno, 'Gledajte, ja ću u ovoj dolini raditi što ja hoću.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Čujete li? Radit ću što hoću i ići kuda hoću.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Brzo su se kretali okružujući ga, pipajući, ali krećući se hitro. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bilo je to kao igra slijepog miša u kojoj svi imaju povez na očima, osim jednoga. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Uhvatite ga!', viknuo je jedan. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Našao se u širokom obruču progonitelja. Odjednom je odlučio da mora odlučno reagirati. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vi ne razumijete,' vikao je glasom koji je trebao biti jak i odlučan, ali se slomio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vi ste slijepi, a ja mogu vidjeti. Pustite me na miru.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Bogota, spusti tu lopatu i makni se sa trave!' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zadnja zapovijed, groteskna u svojoj urbanoj familijarnosti, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 proizvela je u njemu nalet bijesa. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Prebit ću vas,' rekao je jecajući, preplavljen osjećajima. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Nebesa mi, prebit ću vas. Ostavite me na miru.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Počeo je bježati ne znajući jasno kamo da bježi. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pobjegao je od najbližeg slijepca jer se užasavao da ga udari. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stao je i zatim se zaletio ne bi li pobjegao kroz njihove zbijene redove. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Krenuo je prema mjestu gdje razmak bio najširi, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali su dvojica s obje strane, brzo osjetivši približavanje njegovih koraka, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 jurnula jedan prema drugome. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Poskočio je naprrijed i onda shvatio da će biti uhvaćen i fiju! 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Čopata je udarila. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Osjetio je mekani mukli udar šake i ruke i čovjek je bio na zemlji jaučući od boli, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali on se probio. Probio se. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I onda je ponovo bio blizu ulice s kućama, a slijepci su, vitlajući lopatama i kolcima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 trčali naokolo nekom promišljenom hitrošću. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U zadnji čas začuo je iza sebe korake jednog visokog muškarca 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koji je jurio prema njemu zamahujući prema njegovom zvuku. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Izgubio je živce, zavitlao lopatom metar naokolo na svog protivnika, okrenuo se i stao bježati, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 vičući glasno dok je izmicao drugome. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uhvatila ga je panika. Trčao je bjesomučno amo-tamo izmičući kad za to nije potrebe 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i spotičići se u nastojanju da vidi na sve strane odjednom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U jednom času je pao i oni su čuli njegov pad. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Daleko, na obodnom zidu mali je prolaz izgledao kao spas i on se dao u divlji trk prema njemu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nije se čak ni osvrnuo prema svojim progoniteljima dok ga se nije domogao 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i posrčući preko mosta uspentrao malo dalje među stijene 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 na iznenađenje i zaprepaštenje mlade ljame koja je odskakutala iz vidokruga 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Legao je na zemlju pokušavajući povratiti dah. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I tako se okončao njegov coup d'etat. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Proveo je dvije noći i dva dana izvan zida Doline slijepih bez hrane i skloništa 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 meditirajući o neočekivanom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tokom tih meditacija često je, i uvijek s dubokom dozom podsmijeha, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ponavljao opovrgnutu izreku: U zemlji slijepih jednooki je kralj. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uglavnom je razmišljao o načinima kako da se bori i pobijedi te ljude 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i postalo mu je jasno da to za njega ni na koji praktični način nije moguće. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nije imao nikakvo oružje, a sad bi bilo i teško domoći ga se. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rak-rana civilizacije zahvatila ga je još u Bogoti i nije mogao smoći snage u sebi 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da ode dolje i ubije slijepca. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Naravno, kad bi to učinio mogao bi određivati uvjete pod prijetnjom da će ih sve pobiti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ali - prije ili kasnije - mora spavati ... 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pokušao je takkođer pronaći hranu među borovima, udobno se smjestiti ispod borovih grana 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 dok noću pada mraz i - s manje pozdanja - uhvatiti ljamu lukavstvom 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kako bi je pokušao ubiti - možda udarivši je kamenom - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i tako napokon možda nešto pojesti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, ljame su bile sumnjičave prema njemu nepovjerljivo ga promatrale svojim smeđim očima 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i pljuvale kad bi se primakao. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Drugi dan obuzeo ga je strah i naleti drhtavice. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Na koncu je otpuzao dolje do zida Zemlje slijepih u pokušaju da pregovara. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Puzao je uz potok vičući dok dva slijepca nisu izašla kroz prolaz i razgovarala s njim. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Bio sam ljut', rekao je, 'Ali ja sam tek stvoren.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Rekli su da je tako bolje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Kazao im je da je sada pametniji i da se kaje za sve što je učinio. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tada je nenadano zaplakao osjećajući se slabo i bolesno, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a oni su shvatili kao povoljan znak. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pitali su ga misli li još uvijek da može 'vidjeti'. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ne.' rekao je, 'To je bila ludost. Riječ ne znači ništa - manje od ništa.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pitali su ga što je iznad njihovih glava. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Oko deset puta dest visina čovjeka prostire se krov iznad svijeta - od kamena - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i vrlo, vrlo gladak.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ponovo je briznuo u histeričan plač. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Prije nego me pitate dalje dajte mi malo hrane jer ću umrijeti.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Očekivao je strašne kazne, ali ovi slijepci su bili sposobni za toleranciju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njegovu pobunu su smatrali samo još jednim dokazom njegovog općeg idiotizma i zaostalosti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nakon što su ga izbičevali naložili su mu da radi najjednostavniji i najteži posao koji su imali, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a on je, ne vidjevši ni jedan drugi način da preživi, pokorno radio ono što mu je bilo rečeno. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nekoliko dana je bio bolestan i oni su ga brižno njegovali 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 što doprinijelo njegovoj pokoravanju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, inzistirali su da leži u mraku, a to je bila velika muka. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Dolazili su slijepi filozofi i pričali s njim o opakoj nerazboritosti njegovog uma 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koreći ga tako uvjerljivo zbog njegovih sumnji u kameni poklopac njihove kozmičke tepsije, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da je skoro posumnjao nije li doista bio žrtva halucinacije zato što ga ne vidi iznad glave. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tako je Nunjez postao građanin Zemlje slijepih i prestao je uopćavati te ljude. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Postali su pojedinci koje je poznavao, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 dok je svijet s one strane planina postajao sve dalji i nestvarniji. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bio je tu Jakob, njegov gazda ljubazan čovjek kad nije bio ljut; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 bio je Pedro, Jakobov nećak i Medina Sarote, najmlađa Jakobova kći 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koju su malo cijenili u svijetu slijepih jer je imala jasno ocrtane crte lica 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i nedostajala joj je ona ugodna, blistava glatkoća, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ideal ženske ljepote slijepih. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, Nunjez, koji ju je u početku smatrao lijepom, sada ju je držao najljepšim bićem na svijetu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njeni spušteni kapci nisu bili upali i crveni kao što je uobičajeno u dolini, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 već su bili položeni kao da bi se svaki čas mogli ponovo otvoriti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Imala je dugačke trepavice što se smatralo velikom deformacijom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Glas joj je bio snažan i nije bio ugodan za oštar sluh seoskih momaka. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zbog toga nije imala dragog. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Došlo je vrijeme kad je Nunjez mislio da kad bi je mogao osvojiti, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 pomirio bi se s tim da ostatak života provede u dolini. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Promatrao ju je tražeći prilike da joj čini male usluge, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i uskoro je otkrio da i ona njega primjećuje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jednom, na okupljanju povodom dana odmora, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sjedili su jedan do drugoga pod prigušenim svjetlom zvijezda, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 svirala je slatka muzika. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njegova se ruka spustila na njenu i on se usudio stisnuti je, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ona je tada vrlo nježno uzvratila stisak. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I onda jednoga dana dok su ručali u tami osjetio je kako ga njena ruka vrlo nježno traži; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 u taj čas, kako to slučajno biva, zaplamsala je vatra i on je vidio nježnost na njezinu licu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tražio je priliku da razgovara s njom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jednog dana otišao je k njoj dok je sjedila predući na ljetnoj mjesečini. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Svjetlost je učinila da izgleda poput tajanstvenog bića od srebra. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sjeo je do njenih nogu i rekao joj da je voli i koliko mu se čini lijepa. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njegov je glas bio glas ljubavnika. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Govorio je snježnim poštovanjem koje graničilo sa strahopoštovanjem, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a ona nikada prije nije osjetila takvo divljenje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nije mu dala konačni odgovor, ali je bilo jasno da su joj njegove riječi ugodne. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nakon toga pričao je s njom kad god mu se pružila prilika. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Dolina je za njega postala svijet, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a svijet sa one strane planina, gdje su ljudi živjeli u svjetlosti sunca, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 izgledao mu je tek bajka o kojoj će joj jednoga dana pričati na uho. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Vrlo oprezno i bojažljivo pričao joj je o vidu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njoj se vid činio kao poetična maštarija i slušala je kako opisuje zvijezde i planine 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i njenu vlastitu ljupku, prozračnu ljepotu osjećajući krivnju zbog uživanja u tome. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nije vjerovala, mogla je samo napola razumijeti, ali je bila neobično oduševljena, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a njemu se zbog toga činilo da sve razumije. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njegova je ljubav izgubila strah i ohrabrila se. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Uskoro ju je htio zaprositi od Jakoba i starješina, ali se ona prestrašila i oklijevala je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bila je to jedna od njenih starijih sestara koja je prva rekla Jakobu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da se Medina Sarote i Nunjez vole. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 U početku je brak Nunjeza i Medine Sarote naišao na veliko protivljenje; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ne toliko jer su je cijenili, već zato jer su njega smatrali izdvojenim, idiotom, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 nekompetentnim bićem ispod razine dozvoljene za muškarca. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Njene su se sestre ogorčeno usprotivile bojeći se da će im to svima narušiti ugled. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A stari Jakob, iako je razvio neku vrstu naklonosti prema svom nespretnom, poslušnom robu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 odmahnuo je glavom i rekao da to ne može biti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Mladići su se svi razljutili s idejom o kvarenju rase, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a jedan je otišao tako daleko da je nasrnuo na Nunjeza i udario ga. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nunjez mu je uzvratio udarac. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Tada je prvi puta otkrio prednost svog vida, čak i u sumrak. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A nakon što je ta tuča završila nitko više nije bio raspoložen da na njega digne ruku. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No ipak su njegov brak smatrali nemogućim. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stari je Jakob gajio veliku nježnost prema svojoj najmlađoj kćeri 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i bilo mu je žao kad je plakala na njegovom ramenu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vidiš, draga moja, on je idiot. Ima priviđenja, ništa ne može uraditi kako treba.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Znam,' jecala je Medina Sarote, 'ali bolji je no što je bio.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Postaje sve bolji. I jak je, oče, i ljubazan, jači i ljubazniji od bilo kojeg muškarca na svijetu.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'I voli me - i, oče, ja volim njega.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stari Jakob je bio vrlo tužan videći je tako neutješnu, a osim toga, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 što je bilo još mučnije, Nunjez mu se sviđao zbog mnogih stvari. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Stoga je otišao i sjeo u dvoranu Vijeća, bez prozora, s drugim straješinama 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i sačekavši pravi trenutak tokom razgovora rekao, 'Bolji je no što je bio.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vrlo je vjerojatno da ćemo jednoga dana otkriti da je razuman kao i mi.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zatim je jedan od starješina, duboko razmislivši, došao na ideju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bio je on veliki liječnik među tim ljudima, njihov vrač, vrlo filozofski nastrojen i domišljat. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Privlačila ga je ideja da Nunjeza izliječi od njegovih nastranosti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Jednoga dana, kada je Jakob bio prisutan, vratio se na problem Nunjeza. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Pregledao sam Bogotu,' rekao je, 'i sad mi je slučaj jasniji.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Mislim da bi vrlo vjerojatno mogao biti izliječen.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Tome sam se uvijek nadao', rekao je stari Jakob. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Njegov um je zahvaćen', rekao je slijepi liječnik. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Starješine su mrmljale odobravajući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Sad - čime je zahvaćen?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ah!', rekao je stari Jakob. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ovime', rekao je doktor odgovarajući na vlastito pitanje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Te čudne stvari zvane - oči, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koje postoje da bi činile ugodnu, meku udubinu na licu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 zahvaćene su bolešću u Bogotinom slučaju, na takav način da djeluju na njegov mozak.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Jako su proširene, on ima trepavice i njegovi kapci se miču 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i stoga je njegov mozak u stanju stalne nadraženosti i smušenosti.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Da?', rekao je stari Jakob, 'Da?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'I mislim da mogu reći s razumnom sigurnošću da, kako bi ga se potpuno izliječilo 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sve što trebamo poduzeti je jednostavni i lagani kirurški zahvat, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 odnosno otklanjanje ovih nadražujućih organa.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'I tada će biti zdrav?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Tada će biti savršeno zdrav i posve uzoran građanin.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Hvala bogu na znanosti!', rekao je stari Jakob 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i smjesta otišao saopćiti Nunjezu te vesele vijesti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No, iznenadio ga je način na koji je Nunjez primio ove dobre vijesti - hladno i s razočaranjem. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Netko bi mogao pomisliti', rekao je, 'po tvom tonu, da ti nije stalo do moje kćeri.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Medina Sarote je bila ta koje je uvjerila Nunjeza da se suoči sa slijepim liječnikom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Ti ne želiš da ja', rekao je, 'izgubim svoj dar vida.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ona je odmahnula glavom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Vid je moj svijet.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pognula je glavu još niže. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Postoje prekrasne stvari, prekrasne male stvari - - cvijeće, lišajevi među stijenama, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sjaj i mekoća krzna, daleko nebo s plutajućim oblacima, izlasci sunca i zvijezde. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A i ti si tu. Samo zbog tebe dobro je imati vid 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 da gledam tvoje slatko, spokojno lice, tvoje ljubazne usne, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 tvoje drage, prekrasne, sklopljene ruke ... 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Upravo su moje oči te koje si osvojila, te oči koje me vežu za tebe, ono što traže ti idioti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Umjesto toga moram te dodirivati, čuti i nikada te više gledati. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Moram ući pod taj krov od stijena i kamena i tame, taj užasni krov pod kojim tvoja mašta posustaje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ne, ne bi to tražila od mene?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Neugodna sumnja pojavila se u njemu, zastao je s pitanjem. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Želim', rekla je, 'ponekad ...', zastala je. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Da?', rekao je on pomalo zabrinuto. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Poželim ponekad da ne govoriš tako.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Kako?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Znam da je to lijepo - to je tvoja mašta. Volim to, ali sada ...' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Osjetio je hladnoću. 'Sada?' rekao je tiho. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ona je sjedila sasvim mirno. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Hoćeš reći ... misliš ... da bi mi trebalo biti bolje, bolje možda ...?' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Vrlo je brzo počeo shvaćati. Osjetio je bijes, uistinu, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 bijes zbog sumornog slijeda sudbine, ali također i suosjećanje zbog njenog nerazumijevanja, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 susojećanje gotovo nalik sažaljenju. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Draga,' rekao je i mogao je vidjeti po njenom bljedilu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 koliko su intezivno njen duh pritiskale stvari koje nije mogla izreći. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Obgrlio ju je rukama, poljubio u uho i neko su vrijeme sjedili u tišini. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'A kad bih pristao na to?', rekao je na koncu vrlo nježnim glasom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bacila mu se oko vrata neobuzdano plačući. 'Oh, kad bi htio', jecala je, 'Kad bi samo htio!' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Cijeli tjedan prije operacije koja ga je trebala uzdići iz njegovog ropstva i podređenosti 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 do razine slijepog građanina, Nunjez nije oka sklopio 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i tokom svih toplih, suncem obasjanih sati, dok su drugi zadovoljno počivali, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 on je sjedio zamišljen ili je besciljno lutao pokušavajući se usredotočiti na svoju dilemu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Dao je svoj odgovor, dao je svoj pristanak, ali još uvijek nije bio siguran. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I na kraju zadnjeg 'radnog dana', dok se sunce veličanstveno podizalo iznad zlatnih vrhova, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 započinjao je njegov zadnji dan viđenja. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sastao se s Medinom Sarote na par minuta prije no što je otišla na spavanje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Sutra', rekao je, 'više neću vidjeti.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Srce moje drago!' odgovorila je i stisnula mu ruke svom snagom. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Boljet ćete samo malo,' rekla je, 'a ti ćeš izdržati tu bol - izdržat ćeš, dragi, zbog mene ...' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Dragi, ako to mogu žensko srce i život, ja ću ti se odužiti. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Najdraži moj, najdraži moj nježnog glasa, odužit ću ti se.' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Preplavilo ga je sažaljenje prema samom sebi i prema njoj. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Držao ju je u naručju i prislonio svoje usne na njezine 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i posljednji puta pogledao njeno ljupko lice. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 'Zbogom!' prošaptao je na taj dragi prizor, 'Zbogom!' 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I onda se u tišini okrenuo od nje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Mogla je čuti njegove korake kako se polako udaljavaju 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i nešto u njihovom ritmu bacilo ju je u žestok plač. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Čvrsto je namjeravao otići na neko osamljeno mjesto 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 gdje su livade ukrašene bijelim narcisama i tamo ostati dok ne dođe vrijeme za žrtvovanje. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 No hodajući dignuo je pogled i vidio jutro, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 jutro koje je poput anđela u zlatnom oklopu silazilo padinama ... 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Učinilo mu se da pred tim veličanstvom on i ovaj slijepi svijet u dolini i njegova ljubav 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i sve to nije ništa više od jame grijeha. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Nije skrenuo kao što je namjeravao, već je nastavio prošavši kroz obodni zid i dalje po stijenama, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a njegove su oči stalno bile uprte u suncem obasjani led i snijeg. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Vidio je njihovu beskrajnu ljepotu i njegova se mašta vinula do onih stvari preko, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 kojih će se sada zauvijek odreći. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pomislio je na taj veliki slobodni svijet od kojeg je bio odvojen, svijet koji je bio njegov; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i imao je viziju onih udaljenih padina, sve dalje i dalje; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i Bogote, mjesta ljepote uskomešanog mnoštva, slavlje danju, blistava misterija noću; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 mjesto palača i fontana i kipova i bijelih kuća prostirući se prekrasno u daljini. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pomislio je kako se za dan ili tako nešto, može sići preko prijevoja 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i biti sve bliže njenim užurbanim ulicama i navadama. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pomislio je na putovanje rijekom, dan za danom, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 od velike Bogote do još šireg svijeta iza nje, kroz gradove i sela, šume i pustinje; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 hučna rijeka dan za danom, dok se njene obale ne razmaknu 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i veliki parobrodi prolaze mimo podižući valove i stigne se do mora; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 bezgraničnog mora s njegovih tisuću otoka, njegovih tisuću otoka 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i njegovim brodovima koji se naziru u daljini na svojim neprekidnim putovanjima širom svijeta. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 I tamo, neokrnjeno planinama, vidi se nebo - nebo, ne ovaj disk koji se vidi ovdje, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 nego svod neizmjernog plavetnila, duboka dubina u kojoj plutaju zvijezde vrteći se. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Očima je pomno ispitivao veliki zaslon od planina gorljivo istražujući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Na primjer, kad bi išao ovako, gore po toj vododerini i do onog usjeka tamo, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 onda bi mogao izaći visoko gore među one kržljave borove na nekoj vrsti police 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 i popeti se po njoj još više i više iznad klanca. A onda? 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ta kosina bi se mogla proći. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Zatim bi se možda mogao naći uspon koji bi ga doveo do litice ispod snijega; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a, ako ne uspije tim usjekom, onda bi možda bolje poslužio neki drugi dalje na istok. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A onda? Onda bi već bio vani na jantarno obojenom snijegu ondje, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 na pola puta do vrha te prekrasne pustoši. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Osvrnuo se unazad na selo i odmah okrenuo nepomično ga promatrajući. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Pomislio je na Medinu Sarote i ona je postala malena i udaljena. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ponovo se okrenuo prema planinskom zidu niz koji mu je dolazio dan. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A zatim se vrlo oprezno počeo penjati. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Kad je došao zalazak sunca više se nije penjao već je bio daleko i visoko. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Bio je više, ali ipak vrlo visoko. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Odjeća mu je bila poderana, ruke i noge krvave, posvuda je imao modrice, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali ležao je spokojno s osmijehom na licu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Sa mjesta na kojem se odmarao dolina je izgledala kao u nekoj jami, skoro milju ispod njega. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Već je bilo polumračno od sumaglice i sjene, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 ali planinski vrhunci oko njega bili su kao od svjetla i vatre, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a sitni detalji obližnjih stijena bili su prožeti nježnom ljepotom - 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 - žila zelenog minerala probijala se kroz sivilo; bljesak kristalnih ploha tu i tamo; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 sićušan, sićušno-prekrasan narančasti lišaj pokraj njegovog lica; 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 duboke tajanstvene sjene u klancu; plavetnilo je tonulo ljubičasto, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 a ljubičasto u blistavu tamu. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 A iznad glave bilo je beskrajno prostranstvo neba. 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 Ali on više nije obraćao pažnju na te stvari već je ležao tamo potpuno nepomičan, 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 smiješeći se kao da je zadovoljan tek time što je pobjegao iz Doline slijepih 99:59:59.999 --> 99:59:59.999 u kojoj je mislio da će biti kralj.