WEBVTT

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Zemlja slijepih'
kratka priča H. G. Wellsa

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Tri stotine milja i više od planine Chimborazo,
stotinu od snjegova Cotopaxija,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
u najdivljivijoj pustoši ekvadorskih Anda,
leži tajanstvena planinska dolina

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
odsječena od svijeta ljudi, 
Zemlja slijepih.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Prije mnogo godina ta je dolina bila
tako široko otvorena svijetu

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
da su ljudi naposljetku mogli prići
kroz zastrašujuće klance

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i preko jednog zaleđenog prijevoja
do njenih miroljubivih livada.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
I onamo su ljudi zaista došli,
par obitelji peruanskih meleza

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
bježeći od pohlepe i tiranije
španjolskih vladara.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Onda je došlo do strašne erupcije
vulkana Mindobamba

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
kad je u Quitu noć potrajala
sedamnaest dana

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i voda je ključala u rijeci Yaguachi,
a mrtve ribe su plutale sve do Quayaquila.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Posvuda po obroncima uz pacifičku obalu

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
bilo je odrona zemlje i ubrzanog otapanja
i iznenadnih poplava,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a cijela jedna strana starog grebena Arauca
skliznula je i srušila se uz grmljavinu

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i zauvijek odsjekla Zemlju slijepih
od istraživačkih pohoda ljudi.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
No jedan od tih ranih naseljenika
slučajno se našao na ovoj strani kanjona

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
kad je svijet tako strahovito uzdrmao

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i on je silom morao zaboraviti svoju ženu i dijete
i sve prijatelje i imovinu koju je ostavio gore

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i započeti život iznova u donjem svijetu.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Započeo ga je iznova, ali bolestan,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
zadesila ga je sljepoća
i umro je posrnula uma.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
No, priča koju je ispričao rodila je legendu koja se
zadržala duž planinskih lanaca Anda do danas.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Pričao je o razlozima zbog kojih se
uputio natrag iz te pustoši

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
u koju je prvi puta bio donesen kao dijete,
vezan ljamu uz veliku balu opreme.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Dolina je', kazivao je, 'imala sve što
bi srce moglo poželjeti -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
- slatku vodu, pašnjake i blagu klimu;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
padine bogatog smeđeg tla s isprepletenim
žbunjem bogatim izvrsnim plodovima;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
dok su se s jedne strane nadvijale
goleme borove šume štiteći je od lavina.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Visoko iznad, sa tri strane goleme litice sivo-zelenih
stijena bile su okrunjene ledenim kapama;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
ali potok iz ledenjaka nije tekao prema njima,
već je otjecao udaljenijim padinama,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a samo tu i tamo ogromne ledene mase
padale u dolinu.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
U toj dolini nije ni kišilo niti snježilo, već su
obilni izvori osiguravali bogate zelene pašnjake

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koji su navodnjavanjem prošireni
cijelom dolinom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Naseljenicima je tamo zaista išlo dobro;
njihove životinje su napredovale i množile se;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
samo je jedna stvar narušavala njihovu sreću,
no bila je dovoljna da je ozbiljno naruši.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Zadesila ih je neobična bolest koja je
svu njihovu djecu tamo rođenu

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
- a također i nekoliko starije djece -
učinila slijepom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Upravo u potrazi za nekom amajlijom
ili protuotrovom za tu pošast sljepoće

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
krenuo je on na taj naporan, opasan i težak put
natrag niz klanac.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
U tim vremenima i u takvim slučajevima ljudi nisu
pomišljali na bacile i zaraze nego na grijehove

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i njemu se činilo da uzrok te nevolje
mora ležati u nemaru tih doseljenika bez svećenika

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
da podignu svetište čim su stigli u dolinu.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
On je želio svetište - zgodno, jeftino, 
djelotvorno svetište da bude podignuto u dolini;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
on je želio relikvije i slične moćne stvari vjere,
blagoslovljene predmete,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
tajanstvene medalje i molitve.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
U torbi je nosio šipku izvornog srebra
koju nije želio objasniti;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
tvrdio je, upornošću nestručnog lažova,
da u dolini nema srebra;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
da su svi skupili na gomilu svoj novac i nakit
jer nisu imali potrebe za tim blagom tamo gore,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
rekao je, kako bi si kupili sveti lijek
za svoju bolest.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Zamišljam tog mladog planinara mutnih očiju,
preplanulog, mršavog i zabrinutog

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
stiskajući grozničavo obod svog šešira;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
čovjeka nenavikla na običaje donjeg svijeta

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
kako priča ovu priču nekom predusretljivom
svećeniku pronicava pogleda uoči velikog potresa;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
namah ga mogu zamisliti kako se nastoji vratiti
s pobožnim i pouzdanim lijekovima protiv te nevolje

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i neizmjerni užas koji mora da ga je obuzeo
kad se suočio s razrušenim pustoši

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
na mjestu nekadašnjeg klanca.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
No, ostatak povijesti njegovih nesreća
nije mi poznat,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
osim onoga što znam o njegovoj groznoj smrti
nakon nekoliko godina;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
jadnik je zalutao u toj zabiti!

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Potok koji je nekada usjekao klanac
sada izbija iz grotla stjenovite špilje,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a legenda začeta njegovom jadnom
nevješto ispričanom pričom

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
razvila se u legendu o rasi slijepih ljudi
negdje 'tamo preko', može se čuti još i danas.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
A među malom populacijom te,
sada izolirane i zaboravljene, doline

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
bolest je išla svojim tokom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Stariji su kratkovidno tapkali,
mladi su vidjeli, ali mutno,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a djeca koja su im se rađala
nikada nisu progledala.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
No život je bio veoma lagodan
u tom snijegom obrubljenom bazenu

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
izgubljenom za cijeli svijet,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
bez trnovitog grmlja, bez opasnih kukaca
niti zvijeri osim nježne pasmine ljama

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koje su vukli na povodcima duž korita
presahlih rijeka u klancima kroz koje su došli.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Vid im je postao kratkovidan tako postepeno
da su jedva primijetili njegov gubitak.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Vodali su svoju slijepu mladež naokolo
dok ne bi odlično poznavali cijelu dolinu.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
A kada je umro zadnji videći među njima,
rasa je živjela dalje.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Imali su čak vremena da se prilagode
slijepim nadzorom vatre

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koju su ložili pažljivo u kamenim pećima.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
U početku je to bio jednostavan soj ljudi,
nepismen,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
samo ovlaš dotaknut
španjolskom civilizacijom,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
no s nešto umjetničke tradicije
i izgubljene filozofije starog Perua.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Generacija je slijedila generaciju.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Mnogo toga su zaboravili,
mnogo toga su smislili.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Tradicija šireg svijeta iz kojeg su došli
postala je mitski obojana i nesigurna.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
U svim stvarima, osim vida,
bili su snažni i sposobni,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a uskoro je slučajnost rođenja i nasljeđa
poslala jednog s originalnim umom

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i koji je znao pričati i uvjeriti ljude oko sebe,
a kasnije i drugoga.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
To dvoje je preminulo ostavljajući svoj učinak,
a mala zajednica rasla je u broju i razumijevanju

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
suočavajući se i rješavajući društvene
i ekonomske probleme koji su se pojavljivali.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Generacija je slijedila generaciju.
Generacija je slijedila generaciju.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Došlo je vrijeme kad je rođeno dijete
petnaest generacija od onog pretka

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koji je izašao iz doline sa polugom srebra
u potrazi za božjom pomoći

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i koji se nikada nije vratio.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Približno u to vrijeme slučaj je htio
da u zajednicu pristigne čovjek iz vanjskog svijeta.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ovo je priča o tom čovjeku.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Bio je to planinar iz okolice Quita,
čovjek koji se spustio do mora i vidio svijeta,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
čitač knjiga na originalan način,
bistar i poduzetan čovjek.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Uzela ga je grupa Engleza koja je došla u Ecuador
da se penje po planinama,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
kako bi bio zamjena za jednog od trojice
njihvih švicarskih vodiča koji je razbolio.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Penjali su se ovdje i ondje, a onda je
došao pokušaj uspona na Parascotopetl -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Matterhorn Anda - pričemu je on 
ostao izgubljen za vanjski svijet.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Prića o nesreći napisana je desetak puta.
Pointerova priča je najbolja.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
On priča kako se mala grupa probijala
teškim i gotovo okomitim putem prema gore

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
sve do samog podnožja zadnje i najveće litice

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i kako su podigli noćno sklonište
usred snijega na maloj polici u stijeni,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
s dozom prave dramatičnosti, kako su uskoro
ustanovili da ih je Nunjez napustio.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Vikali su, ali nije bilo odgovora;
vikali su i zviždali i te noći više nisu spavali.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Kad je svanulo jutro vidjeli su
tragove njegovog pada.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Činilo se nemogućim da bi bio mogao
ispustiti bilo kakav zvuk.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Skliznuo je istočnom, nepoznatom stranom planine;
duboko dolje naletio je na snježnu strminu

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
niz koju se kotrljao usred snježne lavine.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Njegov trag je vodio do ruba zastrašujuće provalije,
a dalje od toga ništa se nije vidjelo.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Daleko, daleko ispod, u izmaglici mogli su nazrijeti
drveće kako se uzdiže iz uske zatvorene doline -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
izgubljene Zemlje slijepih.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
No, oni nisu znali da je to
izgubljena Zemlja slijepih

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
niti su je na bilo koji način mogli razlikovati
od ostalih uskih pruga planinskih dolina.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Obeshrabreni tom nesrećom 
popodne su odustali od pokušaja,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a Pointer je bio pozvan u rat
prije no što je mogao poduzeti drugi uspon.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Do današnjeg dana Parascotopetl uzdiže
svoj neosvojeni vrh,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a Pointerovo sklonište se raspada
neposjećeno usred snijega.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
A čovjek koji je pao preživio je.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Na dnu strmine od tisuću stopa
pao je usred snježnog oblaka

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
na snježnu strminu još strmiju
od one iznad.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Niz ovu se kotrljao ošamućen i otupio,
ali bez ijedne slomljene kosti u tijelu.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
I onda je konačno stigao do blažih padina
gdje se konačno ispružio i nepomično ležao

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
zatrpan mekom hrpom bijele mase
koja je padala s njim i spasila ga.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Došao je k sebi s nejasnom predodžbom
da leži bolestan u krevetu;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
shvativši potom svoj položaj
planinarskom inteligencijom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Uz mnogo truda uspio se osloboditi snijega
ugledavši zvijezde.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ležeći nauznak pitao se gdje je
i što mu se dogodilo.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Provjerio je ruke i noge 
i otkrio da je izgubio nekoliko gumbiju,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a kaput mu je bio izvrnut preko glave.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nož mu je nestao iz džepa
i izgubio je šešir, iako ga je vezao ispod brade.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Prisjeti se da je bio tražio neko labavo kamenje
da podigne svoj dio zida od skloništa.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nestao je i njegov cepin.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Zaključio je da mora da je pao
pogledavši prema gore

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
ugledao je, uvećano sablasnim sjajem
izlazećeg mjeseca,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
stravičnu putanju svog pada.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Neko je vrijeme ležao tupo zureći u tu
golemu blijedu liticu koja se nadvijala nad njim,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
iz časa u čas izranjajući sve više
iz plime mraka.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Njena fantazmagorična, tajanstvena ljepota
zaokupila ga je neko vrijeme,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a onda ga je obuzeo žestok napad
grčevitog smijeha.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nakon duljeg vremena postao je svjestan
da se nalazi blizu donjeg ruba snijega.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ispod, podno mjesečinom obasjane
prohodne padine

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
vidio je tamnu ledinu s kamenim gromadama
razasutim po njoj.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
S mukom se osovio na noge 
osjećajući bol u svakom zglobu ruku i nogu;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
s mukom sišao s brda rastresitog snijega
oko sebe,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
krenuo nizbrdo dok se nije našao
na ledini

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i tu se srušio više nego legao
pokraj jedne kamene gromade;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
potegnuvši veliki gutljaj iz pljoske
koju je nosio u unutarnjem džepu i smjesta zaspao.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Probudio ga je pjev ptica
u krošnjama daleko dolje.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Sjeo je i zapazio da se nalazi na maloj uzvisini
u podnožju ogromne litice

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
užljebljene vododerinom niz koju je
padao zajedno sa snijegom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Preko puta njega drugi stjenoviti zid
uzdizao se prema nebu.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Klanac između tih litica protezao se na istok i zapad
i bio je pun jutarnjeg sunca

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koje je na zapadu obasjavalo planinski odron
koji je zatvarao klanac.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ispod njega kao da je bila jednako strma litica

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
no iza snijega u vododerini pronašao je 
neku vrstu procijepa u obliku dimnjaka

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
niz koji je kapala voda od otapajaćeg snijega,
i kojim bi se očajnik mogao odvažiti.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ustanovio je da je lakše nego što je izgledalo
i napokon je došao do druge puste uzvisine

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i onda, nakon pentranja po stijeni,
koje nije bilo osobito teško,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
našao se na strmini obrasloj drvećem.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Orjentiravši se, osvrnuo se prema klancu
se otvarao nad zelenim livadama

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
među kojima je sada sasvim jasno vidio
skupinu kamenih koliba neobičnog stila.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Povremeno je njegovo napredovanje nalikovalo
pentranju uz strmi zid,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a nakon nekog vremena izlazeće sunce
nije više sjalo duž klanca;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
pjev ptica je utihnuo,
a oko njega je postalo mračno i hladno.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
No, udaljena dolina sa svojim kućama
bivala je zato sve sjajnija.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Uskoro je stigao na jednu kosinu
gdje je između stijena opazio -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
- jer bio je on čovjek s darom opažanja -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
neku nepoznatu paprat koja kao da se držala
pukotina intenzivno zelenim rukama.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ubrao je list dva, zagrizao stabljiku
i ustanovio da mu to pomaže.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Oko podne je konačno izašao iz ždrijela klanca
na ravnicu obasjanu suncem.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Bio je ukočen i umoran;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
sjeo je u sjenu jedne stijene,
napunio pljosku vodom iz potoka

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i napio se počivajući neko vrijeme
prije no što će se uputiti do kuća.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Kuće su bile vrlo neobične njegovim očima,
i zaista cijeli izgled te doline

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
postajao mu je, dok je promatrao,
sve čudniji i sve više tuđ.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Veliki dio njene površine bila je
bujna, zelena livada

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
prošarana s mnogo prekrasnog cvijeća,
navodnjavanja izuzetnom pažnjom

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
pokazujući znakove sustavnog 
naizmjeničnog obrađivanja usjeva.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Visoko gore, uokolo doline bio je zid

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i nešto što je izgledalo kao
obodni vodeni kanal

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
iz kojeg su tekli tanki potočići
natapajući biljke u dolini,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a na višim padinama doline
stada ljama su pasla oskudno bilje.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Štagljevi, očito skloništa ili hranilišta za ljame,
naslanjali su se tu i tamo na obodni zid.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Potoci za navodnjavanje ulijevali su se
u glavni kanal u središtu doline,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a taj je s obje strane bio ograđen
zidom do visine ramena.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
To je davalo jedinstveno urbano obilježje
ovom zabačenom mjestu,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
obilježje koje je bilo uvelike naglašeno mnoštvom
staza popločanih crnim i bijelim kamenjem

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i obrubljenih neobičnim malim ivičnjakom,
koje su se uredno ispreplitale.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Kuće u središtu sela bile su sasvim različite od
nemarnih, zbrda-zdola sklepanih planinskih sela

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koje je on poznavao;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
stajale su neprekidnom nizu s obje strane
zapanjujuće čiste glavne ulice;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
tu i tamo na njihovim raznobojnim pročeljima
bila su probijena vrata,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a niti jedan prozor nije narušavao
jednoliku površinu fasade.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Njihove boje izmjenjivale su se
izuzetnom nepravilnošću,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
razmazane nekom vrstom žbuke koja je katkad
bila siva, katkad sivosmeđa,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
katkad boje škriljevca ili tamnosmeđa.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
I upravo je prizor tog razigranog žbukanja
prvi puta sugerirao riječ 'slijep' mislima istraživača.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Dobri čovjek koji je ovo napravio', pomislio je,
'mora da je bio slijep ko šišmiš.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Spustio se niz strminu i tako došao do zida
i kanala koji se protezao uokolo doline,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
blizu mjesta gdje se višak vode iz kanala
izljevao u dubine klanca kao tanak isprekidani slap.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Sada je mogao vidjeti brojne muškarce i žene
kako se odmaraju na hrpama trave

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
kao da imaju siestu.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
U udaljenijem dijelu doline, bliže selu,
bilo je mnoštvo natovarene djece,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a bliže njemu tri muškarca nosila su vjedra
na motkama preko ramena duž uske staze

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koja je vodila od obodnog zida do kuća.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ovi zadnji ili su odjeveni u haljine
od ljamine dlake s kožnim čizmama i pojasevima,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i nosili su kape s preklopima pozadi i na ušima.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Slijedili su jedan drugoga u nizu
hodajući polako i pritom zijevajući

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
kao ljudi koji su cijelu noć bili budni.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Bilo je nešto ohrabrujuće poticajno
i impresivno u njihovom držanju,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
pa je Nunjez, nakon kratkog oklijevanja,
kako bi bio što uočljiviji

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
iskoračio na svojoj stijeni i dao si oduška
snažnim povikom kojij je odjeknuo cijelom dolinom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Trojica muškaraca se zaustavila okrečući glave
kao da gledaju oko sebe.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Okretali su lica na sve strane,
a Nunjez je uporno mahao rukama.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
No, kao da ga nisu vidjeli
unatoč njegovom gestikuliranju

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i nakon nekog vremena, usmjerivši se
prema dalekim planinama s desne strane

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
povikali su kao da odgovaraju.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nunjez je ponovo zaurlao i onda još jednom

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i dok je bezuspješno mahao 
riječ 'slijep' pala mu je na pamet.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Budale mora da su slijepe.' rekao je.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Kad je Nunjez napokon, nakon puno vike i ljutnje,
prešao potok i prišao im kroz prolaz u zidu,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
bio je siguran da su slijepi.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Bio je siguran da je to Zemlja slijepih
o kojoj je govorila legenda.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Obuzelo ga je to uvjerenje i osjećaj
velike, nevjerojatne avanture.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ono troje stajalo je jedan uz drugoga
ne gledajući ga s ušima usmjerenim prema njemu,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
procjenjujući ga po njegovim neobičnim koracima.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Stajali su zbijeni kao ljudi pomalo preplašeni,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a on je mogao vidjeti njihove zatvorene
i upale kapke,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
baš kao da su se očne jabučice
ispod njih osušile.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Na licima im je bio izraz strahopoštovanja.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Čovjek!', rekao je jedan
na jedva prepoznatljivom španjolskom,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'To je čovjek ili duh
koji silazi sa stijena.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nunjez se približavao sigurnim korakom
mladića koji stupa u život.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Sjetio se svih starih priča o izgubljenoj dolini
i Zemlji slijepih,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a kroz misli prolazila mu je ta stara izreka
kao refren -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'U zemlji slijepih jednooki je kralj.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'U zemlji slijepih jednooki je kralj.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
I pozdravio ih je vrlo uljudno.
Razgovarao je s njima gledajući ih.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Odakle on dolazi, brate Pedro?'
pitao je jedan.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Sišao je sa stijena.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Preko planina dolazim,'
rekao je Nunjez,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'iz zemlje tamo preko - gdje ljudi mogu vidjeti.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Iz okolice Bogote gdje živi stotine tisuća ljudi
i gdje grad seže unedogled.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Vid?' promumljao je Pedro, 'Vid?'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'On dolazi', rekao je drugi slijepac, 'iz stijena.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Tkanina njihovih kaputa, primijetio je Nunjez,
bila je čudno sašivena, svaka drugačijim bodom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Neugodno su ga iznenadili primičući se svi zajedno
ispruženih ruku.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Uzmaknuo je pred nadiranjem 
tih ispruženih prstiju.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Dođi ovamo.' rekao je treći slijepac
prateći njegovu kretnji i stežući ga čvrsto.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
I držali su Nunjeza pipkajući ga posvuda
ne izustivši više ni riječ sve dok nisu završili.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Oprezno!', uzviknuo je s prstom u oku

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
shvativši da oni taj organ, sa svojim
trepćućim kapcima, čudna stvar.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Ponovo su prelazili preko njega.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Čudno stvorenje, Correa,' 
rekao je onaj kojeg su zvali Pedro.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Osjetite grubost njegove kose.
Poput ljamine dlake.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Grub je poput stijena koje su ga izrodile.' 
rekao je Correa

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
istražujući Nunjezovu neobrijanu bradu
svojom mekanom, pomalo vlažnom, rukom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Možda će postati glatkiji.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nunjez se malo opirao njihovom pregledavanju,
ali oni su ga čvrsto držali.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Oprezno!' ponovio je.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'On govori.' rekao je treći, 'Sigurno je čovjek.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Uh!' rekao je Pedro opipavši
njegov hrapavi kaput.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'I ti si došao na svijet?' pitao je Pedro.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Iz svijeta. Preko planina i ledenjaka, 
baš od tamo gore; na pola puta od sunca.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'iz krasnog velikog svijeta koji se spušta
prema moru, 12 dana puta do mora.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Činilo se da ga jedva slušaju.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Naši su nam očevi rekli da čovjeka
mogu stvoriti sile prirode.' rekao je Correa.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Toplina stvari i vlaga i trulež - trulež.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Hajde da ga odvedemo starješinama,' rekao je Pedro.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Prvo vikni', rekao je Correa ' da se djeca ne bi preplašila.
Ovo je izvanredna prilika.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Tako su vikali, a Pedro je išao prvi
uzevši Nunjeza za ruku da bi ga odveo do kuća.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nunjez je povukao svoju ruku. 
'Ja mogu vidjeti', rekao je.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Vidjeti?' rekao je Correa.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Da, vidjeti.' rekao je Nunjez okrenuvši se
prema njemu spotičući se o Pedrovo vjedro.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Njegova osjetila još uvijek nisu savršena.' 
rekao je treći slijepac,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Spotiče se i govori besmislene riječi.
Vodi ga za ruku.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Kako želite.' rekao je Nunjez
smijući se dok su ga vodili.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Izgledalo je da ništa ne znaju vidu.
Pa, sve u svoje vrijeme - on će ih naučiti.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
čuo je viku ljudi i vidio brojne spodobe
kako se ukupljaju na cesti usred sela.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Otkrio je kako gubi živce i strpljenje
više no što je očekivao

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
pri prvom susretu sa stanovnicima
Zemlje slijepih.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Mjesto je izgledalo veće kako su mu se približavali,
a razmazana žbuka još čudnija.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Gomila djece, muškaraca i žena -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
- neke od žena i djevojaka, 
zapazio je sa zadovoljstvom,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
imale su prilično ljupka lica,
unatoč zatvorenim i utonulim očima -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
skupila se oko njega pridržavajući ga,
pipkajući ga mekanim, nježnim rukama,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
njušeći ga i osluškujući svaku
njegovu izgovorenu riječ.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Neke mlade djevojke i djeca ipak su se držali
malo podalje kao da ga se boje

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i zaista se njegov glas činio grub i nepristojan
usred njihovih mekših tonova.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nagrnuli su na njega.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Njegova tri čuvara držala su se blizu njega
ostavljajući dojam vlasništva nad njim

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i stalno ponavljajući, 'Divlji čovjek iz stijene.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Bogota.' rekao je on, 'Bogota.
Sa one strane planinskih vrhova.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Divlji čovjek, koristi divlje riječi.'
rekao je Pedro.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Jeste li to čuli - Bogota?'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Njegov um još nije potpuno formiran.
On ima tek začetke govora.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Maleni dječak ga je uštinuo za ruku.
'Bogota', rekao je podrugljivo.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Joj! Velegrad prema vašem selu. Ja dolazim
iz velikog svijeta gdje ljudi imaju oči i vide.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Ime mu je Bogota,' rekli su.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Spotaknuo se.' rekao je Correa,
'Dva puta se spotaknuo na putu ovamo.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Odvedite ga straješinama.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Iznenada su ga gurnuli kroz jedna vrata
u sobu mračnu ko u rogu,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
osim blijedog sjaja vatre u dnu.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Gomila se nagurala iza njega
skoro potpuno zaklanjajući dnevno svjetlo

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i prije no što se mogao zaustaviti
pao je naglavce preko nogu čovjeka koji je sjedio.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Njegova ispružena ruka udarila je
nečije lice dok je padao;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
osjetio je meki dodir i začuo uzvik bijesa i zakratko
se borio s mnoštvom ruku koje su ga stezale.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
To je bila jednostrana borba.
Razabrao je situaciju i mirno ležao.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Pao sam,' rekao je,
'ništa ne vidim u ovom mrklom mraku.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nastala je stanka kao da su nevidljivi likovi
oko njega pokušavali razumijeti njegove riječi.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Zatim je Correin glas rekao: 
'On je tek novonastao.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Spotiče se u hodu 
i miješa besmislene riječi dok govori.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Drugi su također rekli o njemu
stvari koje nije potpuno čuo i razumio.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Smijem li sjesti?' upitao je kad je nastala stanka.
'Neću se više boriti protiv vas.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Posavjetovali su se i pustili ga da ustane.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Glas starijeg čovjeka počeo ga je ispitivati

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i Nunjes se našao kao pokušava objasniti
veliki svijet iz kojeg je pao

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i nebo i planine i vid
i tome slična čudesa

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
ovim starješinama koji su sjedili u mraku
u Zemlji slijepih.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
A oni nisu vjerovali ni razumijeli ništa 
od onoga što im je pričao,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
nešto što je bilo potpuno izvan
njegovog očekivanja.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Oni čak nisu razumijeli mnoge
od njegovih riječi.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Kroz 14 generacija ti su ljudi bili slijepi
i potpuno odsječeni od videćeg svijeta;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
imena svih stvari povezanih s vidom
izblijedila su i promijenila se;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
priča o vanjskom svijetu je izblijedila
i pretvorila se u dječju bajku

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i oni su prestali brinuti o bilo čemu sa one strane
stjenovitih planina iznad njihovog obodnog zida.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Genijalni slijepci bili su se pojavljivali među njima
propitujući komadiće vjerovanja i tradicije

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koje su donijeli sa sobom iz dana
kad su još vidjeli,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
no sve su to odbacili kao prazne fantazije
i zamijenili novim, razumnijim objašnjenjima.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Veliki dio njihove mašte uvenuo je
zajedno s njihovim očima

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i oni su za sebe smislili nove maštarije uz pomoć
svojih sve osjetljivijih ušiju i vrhova prstiju.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Polako, Nunjez je shvatio ovo:

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
da se njegovo očekivanje čuđenja i poštovanja za
njegovo porijeklo i talente neće ostvariti;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a nakon što je njegov bezuspješni pokušaj
da im objasni vid odbačen

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
kao konfuzna verzija novonastalog bića
opisa čudesa vlastitih nesuvislih doživljaja,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
obeshrabreno je popustio
slušajući njihove upute.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
A najstariji slijepac mu je objasnio
život i filozofiju i religiju;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
kako je svijet - misleći pritom 
na njihovu dolinu -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
prvo bio prazna šupljina u stijenama,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
a onda su se prvo pojavile nežive stvari
bez dara dodira i ljame

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i nekoliko drugih stvorenja
s malo razuma,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i onda ljudi i na koncu anđeli, koje se može čuti
kako pjevaju i proizvode treperave zvukove,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
ali koje nitko ne može dotaknuti,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
što je Nunjeza jako zbunilo 
sve dok se nije sjetio ptica.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nastavio je pričati Nunjezu kako je ovo vrijeme
podjeljeno na toplo i hladno,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koji su sljepački ekvivalenti za dan i noć;

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i kako je dobro spavati kad je toplo,
a raditi kad je hladno,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
tako da bi sada, da nije bilo njegovog dolaska,
čitav grad slijepih bio spavao.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Rekao je da mora da je Nunjez bio posebno stvoren
kako bi naučio i služio mudrosti koju su oni stekli

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i da unatoč svoj njegovoj mentalnoj nesuvislosti
i spoticanju,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
mora imati hrabrosti i dati sve od sebe učeći.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nato su svi ljudi na ulazu potvrdno zažamorili.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Rekao je da je noć 
- jer slijepci dan nazivaju noć -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
sad već jako odmakla 
i pozvao sve da se vrate na spavanje.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Pitao je Nunjeza da li zna kako se spava,
a Nunjez je rekao da zna,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
samo bi prije spavanja želio hrane.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Donijeli su mu hranu 
- mlijeko do ljame u zdjelici i grubi slani kruh -

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i odveli ga na izdvojeno mjesto kako bi jeo
izvan dosega njihova sluha,

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i nakon toga počinuo dok ih svježina planinske
večeri ne probudi da ponovo zappočnu svoj dan.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
No, Nunjez uopće nije počivao.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Umjesto toga sjedio je na mjestu gdje su ga ostavili
odmarajući svoje noge i ruke

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i prevrćući u mislima neočekivane 
okolnosti svog dolaska.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Svako malo bi se nasmijao, ponekad veselo,
a ponekad zlovoljno.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Neoblikovani um!' rekao je, 'Još uvijek bez razuma!'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Ni ne znaju da vrijeđaju svog
bogomdanog kralja i gospodara.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Vidim da ih moram urazumiti.
Samo da razmislim ... samo da razmislim.'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Još uvijek je razmišljao kad je sunce zašlo.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nunjez je imao oko za sve lijepe stvari i činilo mu se
da je odsjaj na snježnim poljima i ledenjacima

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
koji su se uzdizalo okolo doline sa svih strana,
bilo nešto najljepše što je ikada vidio.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Pogledom je prelazio sa tog nepristupačnog sjaja
na selo i navodnjena polja toneći brzo u sumrak

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i odjednom ga je obuzeo val emocija

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
i zahvalio je Bogu iz dubine svoje duše
što mu je podarena moć vida.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Začuo je glas kako ga doziva iz sela,
'Ej tamo, Bogota! Dođi ovamo!'

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Nato je ustao sa smiješkom.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Pokazat će tim ljudima, jednom za svagda,
što vid znači za čovjeka.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
Tražit će ga, ali ga neće naći.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
'Ne miči se Bogota,' rekao je glas.

99:59:59.999 --> 99:59:59.999
On se bezglasno nasmijao
i kriomice zakoračio izvan staze.