Blizu crne rupe, s prostorom i vremenom se događaju neobične stvari, jer crne rupe su vjerojatno

najagresivnija mjesta za koje znamo u svemiru. Ova rijeka može poslužiti kao divna analogija onome što se događa

prostoru i vremenu dok se približavamo bliže i bliže crnoj rupi.

Tako, u gornjem toku rijeke, voda teče prilično sporo.

Zamislimo da teče brzinom od tri kilometara na sat,

a ja mogu plivati 4km/h, stoga sam brži od toka rijeke i mogu lako pobjeći.

No, kako idemo dalje i dalje niz tok, prema

vodopadu u daljini, rijeka teče sve brže i brže.

Zamislite, da sam odlučio skočiti u rijeku, upravo tamo, na rubu vodopada.

Voda teče puno brže no što ja mogu plivati.

Stoga, bez obzira što da napravim, bez obzira koliko se trudim,

Ne bih mogao doplivati natrag uzvodno.

Rijeka bi me nosila nepovratno prema rubu i nestao bih preko vodopada.

Isto se događa u blizini crne rupe,

jer prostor teče brže, brže i brže

prema crnoj rupi.

Doslovno, ove stvari, ovaj prostor u kojem se nalazim, tekao bi preko ruba u crnu rupu.

A zatim, u posebnom trenutku, koji se naziva horizont događaja, prosor teče

brzinom svjetlosti u crnu rupu.

Čak ni svjetlost, koja putuje 300.000km u sekundi, ne ide dovoljno brzo kako bi izbjegla tok

i svjetlost nestaje u crnoj rupi.

Kada biste padali u crnu rupu, preko horizonta događaja, ako padate prvo s nogama, noge bi vam

se ubrzavale brže od glave, pa biste se rastegnuli

i doslovno biste izgledali poput špageta.

Upravo na tom mjestu, kada upadate u središte,

prestaju važiti naša poimanja zakona fizike.

Naša najbolja teorija o prostoru i vremenu, Einsteinova teorija opće relativnosti

koja govori da prostor i vrijeme postaju beskonačno zakrivljeni,

te da središte rupe postaje beskonačno gusto.

To mjesto naziva se singularnost i to je mjesto

where our understanding of the Universe stops.