WEBVTT 00:00:24.040 --> 00:00:31.520 Blizu crne rupe, s prostorom i vremenom se događaju neobične stvari, jer crne rupe su vjerojatno 00:00:31.520 --> 00:00:39.680 najagresivnija mjesta za koje znamo u svemiru. Ova rijeka može poslužiti kao divna analogija onome što se događa 00:00:39.680 --> 00:00:43.080 prostoru i vremenu dok se približavamo bliže i bliže crnoj rupi. 00:00:47.326 --> 00:00:51.692 Tako, u gornjem toku rijeke, voda teče prilično sporo. 00:00:51.692 --> 00:00:55.040 Zamislimo da teče brzinom od tri kilometara na sat, 00:00:55.040 --> 00:01:01.483 a ja mogu plivati 4km/h, stoga sam brži od toka rijeke i mogu lako pobjeći. 00:01:16.160 --> 00:01:19.360 No, kako idemo dalje i dalje niz tok, prema 00:01:19.360 --> 00:01:24.600 vodopadu u daljini, rijeka teče sve brže i brže. 00:01:43.178 --> 00:01:49.640 Zamislite, da sam odlučio skočiti u rijeku, upravo tamo, na rubu vodopada. 00:01:49.640 --> 00:01:52.803 Voda teče puno brže no što ja mogu plivati. 00:01:52.803 --> 00:01:57.055 Stoga, bez obzira što da napravim, bez obzira koliko se trudim, 00:01:57.055 --> 00:01:59.788 Ne bih mogao doplivati natrag uzvodno. 00:01:59.788 --> 00:02:05.360 Rijeka bi me nosila nepovratno prema rubu i nestao bih preko vodopada. 00:02:20.920 --> 00:02:24.228 Isto se događa u blizini crne rupe, 00:02:24.228 --> 00:02:28.646 jer prostor teče brže, brže i brže 00:02:28.646 --> 00:02:30.320 prema crnoj rupi. 00:02:30.320 --> 00:02:36.280 Doslovno, ove stvari, ovaj prostor u kojem se nalazim, tekao bi preko ruba u crnu rupu. 00:02:36.280 --> 00:02:42.600 A zatim, u posebnom trenutku, koji se naziva horizont događaja, prosor teče 00:02:42.600 --> 00:02:46.240 brzinom svjetlosti u crnu rupu. 00:02:50.378 --> 00:02:57.637 Čak ni svjetlost, koja putuje 300.000km u sekundi, ne ide dovoljno brzo kako bi izbjegla tok 00:02:57.637 --> 00:03:01.280 i svjetlost nestaje u crnoj rupi. 00:03:16.268 --> 00:03:23.080 Kada biste padali u crnu rupu, preko horizonta događaja, ako padate prvo s nogama, noge bi vam 00:03:23.080 --> 00:03:27.840 se ubrzavale brže od glave, pa biste se rastegnuli 00:03:27.840 --> 00:03:31.209 i doslovno biste izgledali poput špageta. 00:03:37.840 --> 00:03:40.972 Upravo na tom mjestu, kada upadate u središte, 00:03:40.972 --> 00:03:43.920 prestaju važiti naša poimanja zakona fizike. 00:03:43.920 --> 00:03:47.760 Naša najbolja teorija o prostoru i vremenu, Einsteinova teorija opće relativnosti 00:03:47.760 --> 00:03:51.720 koja govori da prostor i vrijeme postaju beskonačno zakrivljeni, 00:03:51.720 --> 00:03:56.440 te da središte rupe postaje beskonačno gusto. 00:03:56.440 --> 00:04:00.320 To mjesto naziva se singularnost i to je mjesto 00:04:00.320 --> 00:04:06.123 where our understanding of the Universe stops.