WEBVTT

00:00:06.330 --> 00:00:11.269
Velika većina ljudi koji su
izgubili ud i dalje ga mogu osjetiti -

00:00:11.269 --> 00:00:16.976
ne kao sjećanje ili nejasni oblik,
nego u potpunom životnom detalju.

00:00:16.976 --> 00:00:19.438
Mogu savijati svoje fantomske prste

00:00:19.438 --> 00:00:22.722
i ponekad čak osjetiti
trljanje ručnog sata

00:00:22.722 --> 00:00:25.948
ili bol uraslog nokta na nožnom prstu.

00:00:25.948 --> 00:00:27.997
Ono što je iznenađujuće,

00:00:27.997 --> 00:00:33.464
ponekad čak i ljudi rođeni bez
nekog uda mogu osjetiti fantomski.

NOTE Paragraph

00:00:33.464 --> 00:00:36.650
Pa što uzrokuje osjet fantomskog uda?

00:00:36.650 --> 00:00:38.692
Točnost tih pojava

00:00:38.692 --> 00:00:42.364
sugerira da imamo
mapu svoga tijela u mozgu.

00:00:42.364 --> 00:00:43.747
I činjenica da je moguće

00:00:43.747 --> 00:00:46.944
za nekoga tko
nikad nije imao ud osjetiti ga,

00:00:46.944 --> 00:00:51.607
podrazumijeva da smo
rođeni s barem začetkom te mape.

00:00:51.607 --> 00:00:55.172
Ali jedna stvar razlikuje
fantome koji se pojave nakon amputacije

00:00:55.172 --> 00:00:58.459
od njihovih prethodnika od krvi i mesa:

00:00:58.459 --> 00:01:01.593
većina njih je bolna.

00:01:01.993 --> 00:01:05.447
Kako bismo potpuno razumjeli
fantomske udove i fantomsku bol,

00:01:05.447 --> 00:01:09.802
moramo uzeti u obzir
cijeli put od uda do mozga.

NOTE Paragraph

00:01:09.802 --> 00:01:13.624
Naši udovi puni su
senzornih neurona odgovornih za sve,

00:01:13.624 --> 00:01:16.082
od tekstura koje
osjetimo vrhovima svojih prstiju

00:01:16.082 --> 00:01:20.048
do razumijevanja gdje se
naša tijela nalaze u prostoru.

00:01:20.048 --> 00:01:24.342
Neuralni putovi nose te
senzorne informacije leđnom moždinom

00:01:24.342 --> 00:01:26.009
gore do mozga.

00:01:26.009 --> 00:01:30.042
Pošto se toliki dio puta
nalazi izvan samog uda,

00:01:30.042 --> 00:01:34.184
većina ostaje u tijelu nakon amputacije.

00:01:34.184 --> 00:01:35.623
Ali gubitak uda

00:01:35.623 --> 00:01:40.260
mijenja način na koji
signali putuju svakim dijelom puta.

NOTE Paragraph

00:01:40.260 --> 00:01:42.031
Na mjestu amputacije

00:01:42.031 --> 00:01:46.264
prekinuti krajevi živca
mogu odebljati i postati osjetljiviji,

00:01:46.264 --> 00:01:50.697
prenoseći upozoravajuće signale
čak i kao odgovor na lagani pritisak.

00:01:50.697 --> 00:01:52.386
U normalnim okolnostima

00:01:52.386 --> 00:01:56.988
ti signali bi se smanjili u
dorzalnom rogu leđne moždine.

00:01:56.988 --> 00:02:00.957
Iz razloga koji nam
nisu potpuno jasni, nakon amputacije

00:02:00.957 --> 00:02:05.623
dolazi do gubitka
inibicijske kontrole u dorzalnom rogu

00:02:05.623 --> 00:02:08.996
i signali se mogu pojačati.

NOTE Paragraph

00:02:08.996 --> 00:02:13.554
Jednom kada prođu kroz leđnu
moždinu, senzorni signali stižu u mozak.

00:02:13.554 --> 00:02:17.194
Ondje, somatosenzorni
korteks ih procesira.

00:02:17.194 --> 00:02:20.821
Cijelo tijelo mapirano je u ovom korteksu.

00:02:20.821 --> 00:02:23.375
Osjetljivi dijelovi tijela
s mnogo živčanih završetaka,

00:02:23.375 --> 00:02:25.136
poput usana i ruku,

00:02:25.136 --> 00:02:27.950
obuhvaćaju veća područja.

00:02:27.950 --> 00:02:30.994
Kortikalni homunkulus
model je ljudskog tijela

00:02:30.994 --> 00:02:36.481
s proporcijama baziranim prema veličini
koju svaki dio tijela zauzima u korteksu.

00:02:36.481 --> 00:02:41.406
Količina korteksa posvećena specifičnom
dijelu tijela može se povećati i smanjiti

00:02:41.406 --> 00:02:46.124
prema tome koliko senzornih
podataka mozak prima iz tog dijela tijela.

00:02:46.124 --> 00:02:51.213
Primjerice, reprezentacija
lijeve ruke veća je kod violonista,

00:02:51.213 --> 00:02:53.543
nego kod ljudi koji ne sviraju violinu.

00:02:53.543 --> 00:02:56.377
Mozak također
povećava kortikalnu zastupljenost

00:02:56.377 --> 00:02:58.489
kada se dio tijela ozlijedi

00:02:58.489 --> 00:03:02.489
kako bi povisio osjete
koji nas upozoravaju na opasnost.

00:03:02.489 --> 00:03:06.700
Ta povećana kortikalna zastupljenost
može dovesti do fantomske boli.

00:03:06.700 --> 00:03:09.617
Kortikalna mapa također
je najvjerojatnije odgovorna

00:03:09.617 --> 00:03:13.043
za osjet dijelova tijela kojih više nama

00:03:13.043 --> 00:03:16.345
jer i dalje imaju svoje područje u mozgu.

00:03:16.345 --> 00:03:22.382
S vremenom, ovo se područje može
smanjiti, a fantomski ud zajedno s njim.

NOTE Paragraph

00:03:22.382 --> 00:03:26.757
Ali osjećaj fantomskog uda
sam po sebi ne mora nužno nestati.

00:03:26.757 --> 00:03:29.632
Tretman fantomske boli obično zahtijeva

00:03:29.632 --> 00:03:31.495
kombinaciju fizikalne terapije,

00:03:31.495 --> 00:03:33.302
lijekova za upravljanje boli,

00:03:33.302 --> 00:03:34.377
protezu

00:03:34.377 --> 00:03:36.052
i vrijeme.

00:03:36.052 --> 00:03:38.301
Tehnika zvana terapija ogledalom

00:03:38.301 --> 00:03:41.368
može biti od velike
pomoći u razvitku opsega kretanja

00:03:41.368 --> 00:03:43.967
i smanjenju boli u fantomskom udu.

00:03:43.967 --> 00:03:48.076
Pacijent postavi
fantomski ud u kutiju iza ogledala

00:03:48.076 --> 00:03:51.059
i netaknuti ud ispred ogledala.

00:03:51.059 --> 00:03:53.866
Ovo zavara mozak da vidi fantoma

00:03:53.866 --> 00:03:56.113
umjesto da ga samo osjeti.

00:03:56.113 --> 00:03:59.165
Znanstvenici razvijaju
tretmane virtualnom realnošću

00:03:59.165 --> 00:04:03.726
koja će iskustva
terapije ogledalom učiniti živopisnijom.

00:04:03.726 --> 00:04:06.650
Proteze također
mogu stvoriti sličan efekt -

00:04:06.650 --> 00:04:08.358
mnogi pacijenti izvještavaju o boli

00:04:08.358 --> 00:04:11.743
naročito kad skinu protezu preko noći.

00:04:11.743 --> 00:04:13.801
I fantomski udovi mogu zauzvrat

00:04:13.801 --> 00:04:18.733
pomoći pacijentima konceptualizirati
protezu kao produžetak vlastitog tijela

00:04:18.733 --> 00:04:21.542
i njima intuitivno upravljati.

NOTE Paragraph

00:04:21.542 --> 00:04:24.730
I dalje postoji mnogo
pitanja o fantomskim udovima.

00:04:24.730 --> 00:04:27.688
Ne znamo zašto neki ljudi
s amputiranim udom ne osjećaju bol

00:04:27.688 --> 00:04:30.008
obično povezanu s ovim pojavama,

00:04:30.008 --> 00:04:32.790
niti zašto neki uopće nemaju fantome.

00:04:32.790 --> 00:04:35.359
I daljnja istraživanja
o fantomskim udovima

00:04:35.359 --> 00:04:38.527
nisu samo primjenjiva
na ljude koji ih doživljavaju.

00:04:38.527 --> 00:04:41.047
Dublje razumijevanje ovih pojava

00:04:41.047 --> 00:04:45.027
može nam pružiti uvid u posao
koji naš mozak odradi svaki dan

00:04:45.027 --> 00:04:47.755
kako bi stvorio
svijet kakvim ga percipiramo.

00:04:47.755 --> 00:04:49.272
Oni su važan podsjetnik

00:04:49.272 --> 00:04:53.408
da su realnosti koje
doživljavamo, zapravo, subjektivne.