WEBVTT 00:00:06.330 --> 00:00:11.269 Velika većina ljudi koja je izgubila ekstremitet i dalje ga mogu osetiti - 00:00:11.269 --> 00:00:16.976 ne kao sećanje ili nejasan oblik, već u sasvim živim detaljima. 00:00:16.976 --> 00:00:19.398 Mogu da savijaju svoje fantomske prste, 00:00:19.398 --> 00:00:22.722 a ponekad čak osećaju prianjanje kaiša sata na ruci 00:00:22.722 --> 00:00:25.410 ili bol zbog uraslog nokta. 00:00:25.948 --> 00:00:27.917 A što je zapanjujuće, 00:00:27.917 --> 00:00:33.119 ponekad čak i ljudi rođeni bez nekog uda mogu ga osećati kao fantomski. NOTE Paragraph 00:00:33.464 --> 00:00:36.530 Pa, šta uzrokuje osećaj fantomskog uda? 00:00:36.530 --> 00:00:38.692 Preciznost ovih priviđanja 00:00:38.692 --> 00:00:41.993 ukazuje da u mozgu imamo mapu tela. 00:00:42.364 --> 00:00:43.747 A činjenica da je moguće 00:00:43.747 --> 00:00:46.944 da određeni ud oseti neko ko ga nikad nije imao 00:00:46.944 --> 00:00:51.085 nagoveštava da se rađamo sa bar nekim začetkom ove mape. 00:00:51.497 --> 00:00:55.292 Ali, jedna stvar se razlikuje kod fantoma koji se javljaju nakon amputacije 00:00:55.292 --> 00:00:58.459 u odnosu na njihove prethodnike od krvi i mesa - 00:00:58.459 --> 00:01:01.221 velika većina njih boli. 00:01:01.803 --> 00:01:05.327 Da bismo potpuno razumeli fantomske udove i fantomski bol, 00:01:05.327 --> 00:01:09.314 moramo da razmotrimo čitavu putanju od uda do mozga. NOTE Paragraph 00:01:09.802 --> 00:01:13.624 Naši udovi su puni senzornih neurona koji su odgovorni za sve, 00:01:13.624 --> 00:01:16.082 od tekstura koje osećamo vrhovima prstiju 00:01:16.082 --> 00:01:20.048 do razumevanja gde se naše telo nalazi u prostoru. 00:01:20.048 --> 00:01:23.002 Nervni putevi prenose te čulne ulazne informacije 00:01:23.002 --> 00:01:25.909 kroz kičmenu moždinu nagore ka mozgu. 00:01:25.909 --> 00:01:30.042 Pošto se dobar deo ove putanje nalazi van samog ekstremiteta, 00:01:30.042 --> 00:01:33.224 veći deo ostaje nakon amputacije. 00:01:34.184 --> 00:01:35.623 Ali gubitak uda 00:01:35.623 --> 00:01:39.979 menja način na koji signali putuju na svakom delu puta. NOTE Paragraph 00:01:40.380 --> 00:01:42.091 Na mestu amputacije, 00:01:42.091 --> 00:01:46.154 pokidani nervni završeci mogu se zadebljati i postati osetljiviji, 00:01:46.154 --> 00:01:50.697 tako da prenose neprijatne signale čak i kao reakciju na blagi pritisak. 00:01:50.697 --> 00:01:52.386 U normalnim okolnostima, 00:01:52.386 --> 00:01:57.078 ovi signali bili bi ugašeni u zadnjem rogu kičmene moždine. 00:01:57.078 --> 00:02:01.077 Iz razloga koje ne razumemo u potpunosti, nakon amputacije, 00:02:01.077 --> 00:02:07.843 dolazi do gubitka ove inhibitorne kontrole u leđnom rogu, i signali se mogu pojačati. NOTE Paragraph 00:02:08.836 --> 00:02:13.314 Kada prođu kroz kičmenu moždinu, čulni signali stižu do mozga. 00:02:13.314 --> 00:02:17.194 Tu ih obrađuje somatosenzorni korteks. 00:02:17.194 --> 00:02:20.791 Celo telo je mapirano u ovom korteksu. 00:02:20.791 --> 00:02:23.375 Osetljivi delovi tela sa mnogo nervnih završetaka, 00:02:23.375 --> 00:02:25.136 kao što su usne i šake, 00:02:25.136 --> 00:02:27.950 predstavljene su najvećim oblastima. 00:02:27.950 --> 00:02:30.864 Kortikalni homunkulus je model ljudskog tela 00:02:30.864 --> 00:02:36.481 sa proporcijama zasnovanim na zastupljenosti delova tela u korteksu. 00:02:36.481 --> 00:02:39.926 Količina korteksa koja je posvećena određenom delu tela 00:02:39.926 --> 00:02:41.576 može se povećavati ili smanjivati 00:02:41.576 --> 00:02:46.124 na osnovu toga koliko čulnih informacija mozak prima od tog dela tela. 00:02:46.124 --> 00:02:51.213 Na primer, zastupljenost leve šake je veća kod violinista 00:02:51.213 --> 00:02:53.533 nego kod onih koji to nisu. 00:02:53.533 --> 00:02:56.467 Mozak takođe povećava kortikalnu zastupljenost 00:02:56.467 --> 00:02:58.369 kada je deo tela povređen, 00:02:58.369 --> 00:03:02.459 da bi se pojačali osećaji koji nas upozoravaju na opasnost. 00:03:02.459 --> 00:03:06.690 Ta povećana zastupljenost može dovesti do fantomskog bola. 00:03:06.690 --> 00:03:09.617 Kortikalna mapa je takođe najverovatnije odgovorna 00:03:09.617 --> 00:03:13.003 za osećanje delova tela koji više ne postoje, 00:03:13.003 --> 00:03:15.823 zato što su i dalje zastupljeni u mozgu. 00:03:16.355 --> 00:03:21.726 Vremenom se ta zastupljenost može smanjiti, a sa njom i fantomski ud. NOTE Paragraph 00:03:22.222 --> 00:03:26.757 Ali, doživljaj fantomskog uda ne nestaje nužno sam od sebe. 00:03:26.757 --> 00:03:29.442 Tretman fantomskog bola obično iziskuje 00:03:29.442 --> 00:03:31.495 kombinaciju fizikalne terapije, 00:03:31.495 --> 00:03:33.442 lekova za kontrolu bola, 00:03:33.442 --> 00:03:34.497 prostetiku 00:03:34.497 --> 00:03:35.882 i vreme. 00:03:35.882 --> 00:03:38.301 Tehnika zvana terapija kutije sa ogledalom 00:03:38.301 --> 00:03:41.368 može znatno pomoći u razvijanju mnogih pokreta 00:03:41.368 --> 00:03:43.967 i umanjenju bola u fantomskom udu. 00:03:43.967 --> 00:03:48.076 Pacijent stavlja fantomski ud u kutiju iza ogledala 00:03:48.076 --> 00:03:50.909 i očuvani ud ispred ogledala. 00:03:50.909 --> 00:03:53.866 Ovo prevari mozak tako da vidi fantoma, 00:03:53.866 --> 00:03:56.003 umesto da ga samo oseća. 00:03:56.003 --> 00:03:59.045 Naučnici razvijaju tretmane virtualne realnosti 00:03:59.045 --> 00:04:03.726 koji čine prirodnijim doživljaj terapije sa kutijom sa ogledalom. 00:04:03.726 --> 00:04:06.658 Prostetika takođe može stvoriti sličan efekat - 00:04:06.658 --> 00:04:09.143 mnogi pacijenti saopštavaju da se bol najčešće javlja 00:04:09.143 --> 00:04:11.743 kada noću uklone prostetiku. 00:04:11.743 --> 00:04:13.801 Fantomski udovi mogu zauzvrat 00:04:13.801 --> 00:04:18.373 pomoći da pacijenti konceptualizuju prostetiku kao produžetak svog tela 00:04:18.373 --> 00:04:20.865 i da intuitivno manipulišu njome. NOTE Paragraph 00:04:21.442 --> 00:04:24.630 Još uvek postoji mnogo pitanja u vezi sa fantomskim udovima. 00:04:24.630 --> 00:04:27.498 Ne znamo zašto neki ljudi sa amputacijom izbegnu bol 00:04:27.498 --> 00:04:30.008 koji je obično vezan za ova priviđanja 00:04:30.008 --> 00:04:32.770 ili zašto neki uopšte nemaju fantome. 00:04:32.770 --> 00:04:35.359 Primena budućih istraživanja fantomskih udova 00:04:35.359 --> 00:04:38.527 nije samo za ljude koji ih doživljavaju. 00:04:38.527 --> 00:04:40.797 Dublje razumevanje ovih pojava 00:04:40.797 --> 00:04:45.027 daće nam uvid u svakodnevni rad našeg mozga 00:04:45.027 --> 00:04:47.625 na izgradnji sveta kakvim ga vidimo. 00:04:47.625 --> 00:04:49.252 Oni su važan podsetnik 00:04:49.252 --> 00:04:51.308 na to da je stvarnost kakvom je doživljavamo 00:04:51.308 --> 00:04:53.458 zapravo subjektivna.