Milenijumima je narod u Britaniji koristio bronzu za pravljenje alata i nakita, kao i za valutu u trgovini. Ali oko 800. godine pre nove ere, to je počelo da se menja: vrednost bronze je opala, što je izazvalo društveni preokret i ekonomsku krizu - ono što bismo danas nazvali recesijom. Šta uzrokuje recesije? Ovo pitanje je dugo bilo predmet žestoke rasprave među ekonomistima, i to sa dobrim razlogom. Recesija može biti blagi pad ekonomskih aktivnosti u jednoj zemlji koji traje mesecima, dugotrajan pad sa globalnim posledicama koji traje godinama, ili bilo šta između ta dva. Dodatno komplikuje stvari to što postoji bezbroj promenljivih koje doprinose zdravlju ekonomije, što otežava određivanje konkretnih uzroka. Pomaže ako počnemo sa širom slikom: recesije nastaju kada se javi negativan poremećaj ravnoteže između ponude i potražnje. Postoji neusklađenost između toga koliko robe ljudi žele da kupe, koliko proizvoda i usluga proizvođači mogu da ponude, i cene prodatih roba i usluga, što podstiče ekonomski pad. Odnos između ponude i potražnje u nekoj ekonomiji ogleda se u njenim stopama inflacije i kamatnim stopama. Inflacija se dešava kada roba i usluge poskupljuju. Drugim rečima, vrednost novca opada. Ipak, inflacija nije nužno loša stvar. Zapravo, smatra se da niska stopa inflacije podstiče ekonomsku aktivnost. Ali visoka inflacija koja nije praćena velikom potražnjom može ujedno izazvati probleme za ekonomiju i na kraju dovesti do recesije. Kamatne stope, međutim, odražavaju troškove preuzimanja duga za pojedince i kompanije. Stopa je obično godišnji procenat kredita koji zajmoprimci plaćaju poveriocima dok se zajam ne otplati. Niske kamatne stope znače da kompanije mogu priuštiti da pozajme više novca, koji mogu uložiti u više projekata. Sa druge strane, visoke kamatne stope povećavaju troškove za proizvođače i potrošače, što usporava ekonomske aktivnosti. Oscilacije inflacije i kamatnih stopa nam mogu dati uvid u zdravlje ekonomije, ali šta uopšte izaziva te oscilacije? Najočigledniji uzroci su šokovi poput prirodnih katastrofa, rata i geopolitičkih faktora. Zemljotres, na primer, može uništiti potrebnu infrastrukturu za proizvodnju važnih roba poput nafte. To primorava ponudu ekonomije da naplaćuje više za proizvode koji koriste naftu, što obeshrabruje potražnju i potencijalno stvara recesiju. Ali neke recesije se javljaju u doba ekonomskog prosperiteta - a možda čak usled ekonomskog prosperiteta. Neki ekonomisti smatraju da poslovne aktivnosti zbog širenja tržišta ponekad mogu dostići neodrživi nivo. Na primer, korporacije i potrošači mogu pozajmljivati više novca uz pretpostavku da će im ekonomski rast pomoći da se nose sa dodatnim teretom. Ali ako ekonomija ne raste tako brzo kao što se očekuje, onda mogu završiti sa više dugova nego što mogu da podnesu. Da bi ih isplatili, moraće da preusmere sredstva iz drugih aktivnosti, čime se smanjuju poslovne aktivnosti. Psihologija takođe može doprineti recesiji. Strah od recesije može postati samoispunjavajuće proročanstvo ako navede ljude da povuku ulaganja i potrošnju. Kao odgovor na to, proizvođači bi mogli smanjiti troškove poslovanja kako bi prebrodili očekivani pad potražnje. To može dovesti do začaranog kruga jer smanjivanje troškova na kraju snižava plate, što dovodi do još manje potražnje. Čak može doprineti i politika koja je osmišljena da pomogne u sprečavanju recesije. Kad su vremena teška, vlade i centralne banke mogu da štampaju novac, povećaju potrošnju i snize kamatne stope centralne banke. Manji zajmodavci mogu zauzvrat sniziti svoje kamatne stope, čime „pojeftinjuju“ dug kako bi se povećala potrošnja. Ali ove mere nisu održive i na kraju ih je potrebno ukinuti da bi se sprečila prekomerna inflacija. To može izazvati recesiju ako se ljudi previše oslanjaju na jeftin dug i podsticaje vlade. Recesija bronze u Britaniji se na kraju završila kada je usvajanje gvožđa pomoglo da se ostvari revolucija u poljoprivredi i proizvodnji hrane. Savremena tržišta su složenija, zbog čega je daleko teže upravljati današnjom recesijom. Ali svaka recesija pruža nove podatke koji pomažu efikasnije predviđanje budućih recesija i reagovanje na njih.