How to be Free from Ego

Kako biti slobodan od ega

05.11.2024.
(s prijevodom)

[Mooji] Mogu li pročitati na glas?
[Osoba] Da.

[M.] Ti pišeš, 'Dragi Guruji,

previše se sramim i strah me
razgovarati s tobom.

Ne znam kako promatrati s odmakom.

Ne znam kako da budem svjesna
toga da sam svjesna.

I dalje vidim taj 'Ja' identitet kao stvaran.
Molim te pomozi. Mia.'

To je vrlo, vrlo iskrena stvar.

Želio bi kad bi puno više ljudi
pisalo na ovaj način.

I to kažem jer neki ljudi
imaju zadršku i ne kažu.

I cijenim da možeš to reći,

jer ja na neki način imam priliku

podijeliti s tobom na jednostavan način.

'Ne znam kako promatrati s odmakom.'

Zapravo, mi promatramo mnoge stvari s odmakom,

ako ti nisu bitne, razumiješ li?

Ako ti stvari nisu bitne,
ti ih i dalje vidiš,

ali nisi ometena njima.

Za sve vrijedi ista stvar.
To je dakle prvi dio.

Ne postoji takva stvar kao što je
ne promatranje s odmakom.

Ako na primjer, sve što vidiš,

svaka situacija koju si imala,

da ju moraš pamtiti.
Da je jednostavno živa u tebi.

Mi bismo biti u potpunosti ludi.
Nitko to ne može.

Postoji mehanizam našeg istinskog
prirodnog stanja.

On čitavo vrijeme radi da bi...

Možeš prolaziti ovuda, prolaziti onuda...

Ne moraš primjećivati svaki korak,
ili primjećivati baš sve.

Susretneš osobu, kažeš,
'Hej, bok. Dobro jutro.'

Prođeš dalje. Ne moraš to zadržavati.

Urođena odvojenost funkcionira
unutar nas.

Ona je i dalje ondje, odvojenost.

Kada se ne bismo mogli odvajati
a opažamo to,

bili bismo u nevolji.

Dakle, na prvom mjestu znaj
da je to prirodno da susrećeš ljude...

Na stvari koje ti puno znače,

se počinješ sve više vezati.

Kao da imaju značenje,
i onda moraš upamtiti tu stvar.

To je skoro kao da napraviš fotografiju,

na neki način kao da je to važno

I onda to postaje bitno.
I na taj način, kada kažeš,

'Ne znam kako promatrati s odmakom'.

Ako ja kažem...

'Ali ti to ionako radiš s mnogim stvarima.'

Ako prođem odavde naprijed prema iza,

i u kažem svima dok tako prolazimo,

'Budite odvojeni od svega',

tada to postaje problem,
jer se pretvara u čudnovatost.

Zato što smo po prirodi odvojeni od stvari.

Dolaziš na satsang

i učim te nešto puno moćnije.

I donosim osvještavanje nečega
što je već i onako za tebe prirodno.

No ja želim da ti bude prirodno,

čak i sa stvarima koje znače.

[O.1] Da, to je moj problem.

[Mooji] Da, da, da.
To je problem za sve nas.

Sa stvarima koje nisu bitne, nema problema.

Ne moraš to ni reći,
'Biti ću odvojen od toga'.

Ne moraš čak to ni reći.
Ne moraš misliti.

Ti smo osjećaš, 'ja', život...
Susrećeš te stvari.

Ništa. Samo se kreći kroz to.
Ti zadrži svoj mir.

No za stvari za koje kažeš za su bitne,
što ih to čini bitnima?

Usporimo malo i reci,
što to čini da su neke stvari bitne?

To je otvoreno pitanje.

Zbog čega su bitne?

Neki odnosi, neki koncepti kao na primjer,

'Ok, ovo je moja obitelj, ovo je moj posao,

ovo je moja veza'.
A te stvari su bitne.

Tako da ako je nečiji tuđi odnos u problemu,

to nije tvoj problem.

No ako imaš problem u odnosu,
onda ti je to bitno.

Što je onda to o čemu pričam?

'Promatrati s odmakom.'

To je samo mali korak dalje
nego što ja kažem,

prolaziš kroz to,
ionako si prirodno odvojen.

Ono što je pitam, je to da se učiš
promatrati s odmakom,

da dovedeš tu odvojenost...

Zato što što god da vidiš,
ništa se zapravo ne lijepi.

Prirodna stvar.

No kada su stvari bitne,

vaši odnosi, ono što želite,
vaš posao i tako dalje,

to stvara strukturu u vašem mumu

i moraš se brinuti za to.

Stoga, neću ulaziti u sve te stvari.

Kažem da, u redu,
ono što je navezanost je da...

Želim da budeš svjesna
prostora unutar sebe,

koje se ne mijenja s onim
što se oko tebe događa.

Ono je živo.
Nije ni mrtvo, ali nije...

...nije tako duboko vezano na ishod stvari.

Ne znam jesam li to dobro rekao.
Pokušavam pronaći primjer.

[O.1] Osjećam da ne postoji prostor.
Samo um i identitet.

[Mooji] Ok, ako si u mogućnosti vidjeti um,

mora da promatraš
iz nekog mjesta koje nije um.

To je istina za svakoga.

Samo što nisi toga svjesna toga
da je to tako.

Zapravo, ono što govorim je zapravo
tako moćna istina za tebe,

kada si toga svjesna.

Većinom su učenja i praksa
toga što mi ovdje radimo

to da te učinimo još svjesnijom
nečega o tebi,

čega ti baš i nisi svjesna.
Za svako je to tako, vidiš.

A zbog toga što nismo osviješteni
na mjestu na kojem bi trebali biti svjesni

svog najdubljeg bića...

To ne možeš vidjeti.

To je druga stvar.
Sve drugo možeš vidjeti.

Svaki odnos, svaki objekt možeš vidjeti.

Možeš zapamtiti svaku misao,
možeš misliti.

Sve se to naziva 'drugim'.

Sve možeš vidjeti.

No Sebe ne možeš vidjeti!

[M.] Shvaćaš li to?
[O.1] Da.

[M.] Možeš reći, 'Ovo je moje tijelo.
Ovo je moj prsten.

Ovo je moja kuća. Ovo je moj auto.'

'Moje, moje, moje.
To pripada meni.'

'Moje, moje, moje.'
Sve pripada tebi.

Ovo je moja obitelj. Ovo je moja majka.
Ovo je moja kuća.

Ovo je moj zemlja. Ovo je moja putovnica.
Ovo je moj rodni list.'

Sve 'moje', znači da pripada tebi.

No možeš li reći, Ovoje je moje 'moje'?
Ovo je moje, 'ja'?

Ne možeš reći, 'Ovo je moje 'ja'?
Zašto?

[O.1] Zato što to ne mogu vidjeti.

[M.] Da, da. Znači li to
da ako to ne možeš vidjeti

da to nije ondje?
[O.1] Ne.

[M.] Tako je. Dakle postoji nešto
u svijetu,

da sve možeš vidjeti,
ali nešto ne možeš vidjeti.

Sve možeš vidjeti,
ali nešto ne možeš vidjeti.

A opet ne možeš poreći
da stvarno, zar ne?

Ti znaš da jesi.

E sad, zumirat ću malo bliže

u taj osjećaj, 'Da, ja znam da jesam'.

Ta stvar koju ne možeš vidjeti,

da kažeš, 'Ti znaš da je ovdje',

mislim na to da je to prva činjenica,

jer ako nije ovdje,
ništa drugo nije ovdje, zar ne?

[Mooji] No ja ne mogu biti vidljiv, jel?

Ok, natrag smo na ovoj točci.

Sve možeš vidjeti, sve;

svoje misli, osjećaje,

objekte, ljude, svoje osjećaje,

sve te stvari možeš vidjeti.

Možeš čak vidjeti i kvalitetu
svog pogleda-gledišta.

Ako si išla kod optičara i on ti je rekao,

'Možete li mi reći nešto,
zašto ste došli ovdje?'

A ti kažeš, 'Zapravo, ne mogu
vidjeti ni fokusirati se na stvari dobro'.

On kaže, 'Na oba oka?'

Ti kažeš, 'Ne, ne, na desno oko'.