Zero Hour: Massacre at Columbine High (Remastered)

PRIMJERAK: U predgrađu Littletonu, u kojem žive pripadnici srednje klase,

Bliss Denver, Colorado,

ubilačka fantazija sedamnaestogodišnjaka

počinje da dobija oblik.

On i prijatelj poznat kao Vodka, ili V,

namjeravaju izvršiti čin nasilja

da će to osigurati njihovo mjesto u historiji.

ERIC: Negdje u aprilu sljedeće godine, V i ja ćemo se osvetiti.

Podignite prirodnu selekciju za nekoliko stepeni.

Ako smo naučili umjetnost pravljenja tempiranih bombi,

Postavit ćemo ih stotine.

Oko puteva, mostova, zgrada

i benzinske pumpe...

Bilo šta što će prouzrokovati štetu i haos.

Bit će kao neredi u Los Angelesu,

bombardiranje Oklahome, Drugi svjetski rat,

Vijetnam, Duke i Doomall su se pomiješali.

Želim ostaviti trajan utisak na svijet.

PRIPOVJEDAČ: Godinu dana kasnije, 20. aprila 1999. godine,

Eric Harris i još jedan student iz Columbinea,

Dylan Klebold,

počinio najgori masakr u srednjoj školi u američkoj historiji.

(PUCNJAVA)

PRIPOVJEDAČ: Ubili su 12 učenika i jednog nastavnika,

povrijedili su 23 drugih, a zatim okrenuli oružje protiv sebe.

(SIRENE ZAUJAJU)

PRIPOVJEDAČ: Ovaj film bilježi događaje onako kako su se odvijali tog utorka ujutro

tokom kritičnog sata između 11:08 i 12:08 sati

Godinama...

Užas masakra prkosi svakom objašnjenju.

Ali nedavno su objavljene nove informacije o napadu

i događaje koji su do toga prethodili.

Iz ovih strašnih detalja,

Moguće je rekonstruirati potpuniju sliku Columbinea

i neobični vrtlog okolnosti

što se završilo masovnim ubistvom dva tinejdžera.

11:08 ujutro, a Eric Harris je tri minute udaljen od Columbinea.

ERIC: NBK je stigao brzo,

Sve što vidim i čujem, nekako povezujem sa NBK-om,

ponekad se osjeća kao prokleti film.

PRIMJERAK: NBK je Erikovo i Dylanovo kodno ime za nadolazeći masakr,

To je skraćenica za Natural Born Killers (Prirodni rođeni ubice),

film kojem se oboje dive.

Film priča priču o Mickeyju i Mallory,

Dva masovna ubice sa traumatiziranim djetinjstvima

koji postaju medijske zvijezde.

Za Erica i Dylana,

Čini se da film predstavlja neku vrstu iskupljenja

da su oni, poput izmišljenih čarčinera, u konačnici superiorniji.

DYLAN: Znam da ćemo imati sljedbenike,

jer smo tako jebeno božanski.

Mislim, nismo isključivo ljudi,

imamo ljudska tijela.

Ali mi smo evoluirali jedan korak iznad tebe, prokleta ljudska govna!

Mislim, mi uopšte imamo jebenu samosvijest.

PRIPOVJEDAČ: Ključni element u Erikovoj i Dylanovoj

Osjećaj otuđenja dolazi od njihove škole.

Mrzim vas ljude što me izostavljate iz toliko zabavnih stvari.

I ne, jebeno nemoj reći: "Pa, to je tvoja krivica."

jer nije.

Vi ste imali moj broj telefona, pa sam ih sve pitao,

ali, "Ne, ne dozvoli da se taj čudni Eric pojavi. O, jebeno ne!"

NARATOR: U neizrečenoj hijerarhiji srednje škole Columbine,

Eric i Dylan sebe vide na dnu gomile,

čudna djeca koja se druže s ostalim otpadnicima.

Na samom vrhu su sportisti...

Grupa sa svojim pravilima ponašanja i vlastitim kodeksom oblačenja,

što uključuje bijele bejzbol kape.

BROOKS BROWN: Sportisti nisu nužno atletičari.

Sportista je svako ko vjeruje da on,

jer nose lijepu odjeću,

jer jebu najljepšu djevojku...

jer se nastavnici prema njima ponašaju drugačije,

zaslužuju i bolji su od svih ostalih.

PRIMJERAK: Iako Eric i Dylan neće ciljati

sportisti u svom pucnjavskom pohodu,

svjedoci će kasnije izjaviti da su oboje izgledali

odlučan na osvetu protiv same škole.

RANDY BROWN: Išli su u srednju školu Columbine da ubijaju ljude.

Nisu pucali na policijsku stanicu,

Nisu išli u javnu biblioteku

a to je zato što su mrzili ovu školu,

Mrzili su nepravdu ove škole,

Mrzili su okolinu.

I ni na koji način ne odobravam ono što su uradili,

Samo pokušavam pronaći odgovore.

DYLAN: Godinama nam zadaješ sranja.

Platit ćeš za sve ovo sranje.

Baš nas briga...

Jer ćemo umrijeti radeći to.

NARATOR: U 11:09, kafeterija u Columbineu

tek počinje da se puni studentima tokom pauze za ručak.

U nekom trenutku ranije tog jutra,

Eric Harris i Dylan Klebold su zasadili

Dvije propanske bombe od 20 funti u kantini.

Obje bombe su trebale eksplodirati u 11:17...

Baš kada kantina dostigne vrhunac gužve za vrijeme ručka.

Plan je bio da se u eksplozijama ubije što više studenata,

i pogubiti preživjele.

Postavljanje bombe nije zabilježeno na nadzornim kamerama u kantini.

vjerovatno zbog promjene trake.

Tog jutra, mislim da je bio treći sat filozofije.

Znam da je bio čas filozofije, imali smo veliki test iz kineske filozofije,

a Eric je uvijek bio odličnik što se tiče ocjena.

Hm, ne bi bježao s nastave ako ima rok za test ili zadatak.

Dakle, zaista me pogodilo što se Eric neće pojaviti tog dana.

Kada smo tog dana stigli do četvrtog sata, on još uvijek nije bio u učionici.

pa čak i ja sam obično izbjegavao samo jedan čas zaredom.

Hm, a ni Dylan nije bio tamo.

PRIMJEDNIK: Još jedan student iz Columbinea je sedamnaestogodišnji John Savage.

Upravo je završio muzički kurs.

JOHN SAVAGE: Došao sam rano u školu, uradio sam neke domaće zadaće,

Znaš, to je bio samo jedan od onih dana

da ne očekuješ da će se išta dogoditi.

Upravo smo završili s pojačavanjem orkestra...

i pokušavao sam odlučiti da li da ili ne...

do prčinica kao davno iza škole

u prostoriji za sviranje benda ili idi u biblioteku.

PRIMJERAK: Među dežurnim nastavnicima je i Dave Sanders.

On je popularan sportski trener u školi.

zbog svoje sposobnosti da izvuče najbolje iz najmanje vjerovatnih sportista.

Patti Neilson je 35-godišnja učiteljica koja radi skraćeno radno vrijeme u školi.

(ŠKOLSKO ZVONO ZVONI)

(NERAZGOVORNI RAZGOVORI)

PRIMJERAK: Obično ide kući nakon jutarnjih časova likovnog,

ali danas joj je zadatak da nadgleda hodnike,

koje se tek počinju puniti stotinama studenata

krećući se na ručak u kafeteriju.

BROOKS: Nakon kreativnog pisanja, svaki dan,

Izašao bih da zapalim cigaretu.

I tako sam krenuo istom rutom kojom idem svaki dan.

Izašli smo pušiti, prošetali se.

Osim ovog dana kada sam vidio Erica kako se zaustavlja.

Pošto je propustio dva sata škole

Popeo sam se da vidim šta se dešava.

I nazvao sam ga nekoliko puta, a on se nasmijao, nazvao me nekoliko puta.

i imali smo tu malu razmjenu riječi gdje sam ga, u osnovi, psovao.

Što je zaista čudno što me zbog toga nije upucao... (SMIJUĆE SE)

...ali sam ga opsovao/la.

NARATOR: Eric, snimljen ovdje, i Brooks,

imali su burnu historiju.

Godinu dana ranije,

Brooks je pronašao njegovo ime na Erikovoj web stranici.

Erik je prijetio da će ga ubiti.

Tamo je bilo informacija o tome da

Eric je pravio cijevne bombe, detonirao cijevne bombe,

i rekao da je u suštini želio ubiti Brooksa Browna.

PRIJEPOVJEDAČ: Brooksovi roditelji prijavili su Erikovu prijetnju policiji.

Ovo nije bio prvi put da se Erikovo ime spominje.

dovedene u obzir policije dvije godine prije pucnjave.

Ali nisu mogli pristupiti Erikovoj web stranici

i izgubljenu dokumentaciju vezanu za žalbu.

RANDY: Da su podržali ove tvrdnje...

Eric bi bio u zatvoru, vrlo je jednostavno.

I Columbine se nikada nije trebao dogoditi.

PRIMJERAK: U međuvremenu, Brooks Brown se pomirio s Ericom.

Vjerovatno mu je to spasilo život.

Šta je, dovraga, s tobom čovječe?

Nisi bio u trećem satu, propustio si test.

Više nije važno.

BROOKS: Onda me pogledao, a ja sam rekao: "Čovječe, propustio si veliki test."

Rekao je: „Više nije važno.“

A onda me je pogledao i rekao:

"Uh, Brooks, sad mi se sviđaš, gubi se odavde i idi kući."

Idi kući.

U redu.

- Postoji mnogo teorija o tome zašto me nije upucao. - Šta god.

Lično mislim, jer se sjećam izraza njegovog lica, da me nije htio ubiti.

I nisam bio jedina osoba koju su otpustili tog dana, John Savage, zapravo.

Bio sam prijatelj s njim, Screechom, bio je sjajan momak.

PRIJEPOVJEDAČ: John Savage je odlučio da se pripremi za test iz historije u biblioteci.

gdje će se dogoditi najgori dio masakra u Columbineu.

PRIMJERAK: Eric i Dylan su stigli s ogromnim arsenalom oružja.

Nakon napada,

Policija bi izbrojala dvije odrezane sačmarice,

dva topa kalibra 0,9 milimetara i 99 bombi,

uključujući dvije propanske bombe od 20 funti u kantini

i bombe-zamke u svakom od njihovih automobila.

Proveli su godinu prikupljajući ovo oružje.

Godina planiranja masakra s namjerom da se škola zbriše s lica zemlje.

Samo mjesec dana prije napada,

Neobjavljena video snimka otkriva obim Erica i Dylanove pripreme.

Ovo je rekonstrukcija sadržaja snimke na osnovu izvještaja.

Snimatelj je Dylan, lokacija je Erikova spavaća soba.

Eric otkriva desetine skrovišta

koji sadrži ono što se svodi na fabriku malog naoružanja.

Kako je Eric uspio u sakrivanju

tako ogromnu kolekciju smrtonosnog oružja?

Pitanje i dalje ostaje bez odgovora.

Erikovi roditelji nisu javno govorili od masakra,

-Zdravo, mama! (DYLAN SE SMIJE)

PRIPOVJEDAČ: Ali njegova igra - čitanje na kraju kasete

pokazuje da je Eric dobro svjestan svojih vještina u umjetnosti obmane.

Ništa se ne dešava.

DYLAN: To će biti najstresnijih 15 minuta u mom životu.

I nakon što bombe budu postavljene i čekamo da provalimo kroz školu...

Sekunde će biti kao sati.

Bože, jedva čekam.

PRIPOVJEDAČ: U dalekom uglu školskog parkinga,

Neil Gardener brzo ruča sa Andyjem Martinom,

zaštitar iz Columbinea.

Gardener je lokalni policajac sa posebnom odgovornošću.

za učenike i nastavnike škole.

U prošlosti je viđao Dylana Klebolda po školi.

ali on ne poznaje Erica Harrisa

i čini se da ne zna da Eric i Dylan

već su imali problema s policijom i sudovima.

15 mjeseci ranije, provalili su u kombi i ukrali električnu opremu.

Kasnije su uhapšeni pod optužbama za krivično djelo upada na posjed i krađe.

Na njihovom sudskom saslušanju,

Oboje je dobilo naredbu da prođu kurseve osmišljene da maloljetnike odvrate od kriminala.

Nakon što je završio kurs,

Eric je izgledao skrušeno.

ERIC: Drago mi je što mogu reći da uz pomoć ovog časa,

i neka druga iskustva vezana za diverziju,

Želim pokušati kontrolirati svoj bijes.

PRIMJERAK: Erikov privatni dnevnik priča drugačiju priču.

ERIC: Zar se ne pretpostavlja da je Amerika zemlja slobodnih?

Kako to ako sam slobodan,

Ne mogu lišiti nekog jebenog glupana njegovih stvari,

Ako ih ostavi na prednjem sjedištu svog prokletog kombija,

na očigled svih, usred jebene ničega

u petak navečer?

Prirodna selekcija,

kretena treba upucati!

PRIPOVJEDAČ: Njihov susret sa zakonom otkriva postojanje svojevrsnog paralelnog univerzuma

dok spolja izvinjavajući i reformisan,

Erica i Dylana je sada povezivao zajednički bijes.

DYLAN: Moj gnjev zbog januarskog incidenta bit će...

Božanski...

(SMIJUĆE SE)

...a da ne spominjemo našu osvetu u Donjem domu.

PRIMJERAK: The Commons je kafeterija u Columbineu.

Eric i Dylan su napravili detaljne planove za napad.

Bombe su postavljene da eksplodiraju za jednu minutu.

Unutra je 480 učenika,

gotovo četvrtina školske populacije.

Richard Castaldo je na putu da se nađe sa svojom prijateljicom, Rachel Scott,

Planiraju ručati odmah ispred zapadnog ulaza škole.

U svojim trench kaputima, Eric i Dylan ne privlače mnogo pažnje,

Često su nosili ovu uniformu u školu.

(PUŠKE SE PUNJU)

Napad je sada samo nekoliko sekundi udaljen.

Hej, kako ide?

RICHARD CASTALDO: Kad sam prvi put sjeo, znate, da ručam, vidio sam...

Vidio sam par momaka malo s moje lijeve strane, i bacili su, uh...

(UZDISI)

Bacili su... Nisam znao šta je to u tom trenutku

ali bacili su, bila je to cijevna bomba.

I sjećam se da je opalilo i zapravo nije ništa uradilo.

I pomislio sam,

U početku sam jednostavno mislio da su to oni...

znaš, zezati se, jer, znaš,

Pretpostavljam da je to bila neka maturantski šala ili nešto slično

jer se škola bližila kraju.

(PRVI HITANJ)

(DRUGI PUCANJA)

Pretpostavljam da je prvo pogodilo Rachel, ali ne i...

znaš, samo za nekih pola sekunde ili tako nešto.

Dakle, nekako se sjećam da sam to vidio

krajičkom oka i samo...

Samo sam se nekako pripremio, pretpostavljam, i...

(PUCANJ)

(ODJEK PUCNJAVA)

BROOKS: Kad sam prvi put počeo čuti pucnje, hm...

Nisam baš u sebi mislio da su to pucnji,

Obično ne kažeš, znaš, "Oh, pa to je pištolj."

BROOKS: I nikada mi nije palo na pamet da su to bili pucnji.

sve dok nisam počeo čuti pucnjeve iz sačmarice i eksploziju...

-pa sam počeo trčati.-(PUCNJI)

(PUCNJI SE NASTAVLJAJU)

Prva pomisao koja mi je pala na pamet bila je da bih trebao pozvati tatu.

Brooks me je nazvao i rekao:

"Tata, u školi je pucnjava."

i odmah sam znao da je to Eric.

STUDENT: (RAZGOVARAJUĆI 911) Vidio sam ih kako bacaju nekoliko granata na krov

i eksplodirali su, a onda sam ih vidio kako pucaju iz oružja prema parkingu.

PRIMJERAK: Unutar škole niko nije siguran šta se dešava.

-(PUCNJI SE NASTAVLJAJU)- Neki misle da je to samo šala starijih učenika.

Dave Sanders shvata da bi stvar mogla biti mnogo ozbiljnija.

ČOVJEK: (NA RADIJU) Neil, hitno te trebam u kantini.

NARATOR: Neil Gardener prima paničnu radio poruku

iz škole, ali on u početku misli,

da bi to mogla biti samo nesreća na školskom dvorištu.

(PUCANJ)

(UZDANJE) Upomoć...

Naravno...

Pomoći ću ti.

(PUCANJ)

POLICAJKA: ...crni mantil i sačmarica, u redu.

UČENIK: Imamo još jedno dijete, upucano je u lice.

- Je li upucan u lice? - Pola lica mu visi!

POLICAJKA: U redu.

U redu, svi. Mislimo da neko puca napolju.

-(DJECA MURČAJU)-Tišina!

Želim da svi izađete napolje, samo ovuda.

(PUCNJAVA)

-(VRISAK)-Nemojte prolaziti kroz parking!

POLICIJSKI SLUŽBENIK: Okrug Jefferson, 911.

UČENIK: Nešto se dešava u srednjoj školi Columbine

Neko puca ovdje i mislim da je neko upucan.

POLICAJAC: U redu. Vidite li da se tamo nešto dešava?

UČENICA: Neka djevojka na terenu kaže da je paralizovana.

Mislim da je povrijeđena, ja nisam...

POLICAJAC: U redu, držite liniju...

NARATOR: Za nekoliko sekundi,

Dave Sanders i još dva člana osoblja Columbinea

evakuirali su veći dio kafeterije.

Erikove i Dylanove bombe bi sada trebale eksplodirati, ali ne uspijevaju detonirati.

Dok povrijeđeni Sean Graves pokušava da se dokopa sigurnosti unutar kantine,

Svjestan je da mu se jedan od naoružanih ljudi približava s leđa...

Pravi se mrtav.

Dylan dolazi i zatiče da je kafeterija očigledno prazna,

nema lakih meta.

Dave Sanders sada kreće u odlučan pokušaj

kako bi se osigurao što veći dio škole.

Tišina! Tišina, tišina, tišina!

Čak i ako uđu, ostanite sasvim mirni, u redu?

PRIPOVJEDAČ: Provest će sljedeće dvije minute

trčeći kroz hodnike i učionice,

čini sve što može kako bi osigurao da učenici imaju neku vrstu zaštite.

U naučnoj laboratoriji na gornjem spratu škole,

Sedamnaestogodišnji Aaron Hancey završava domaći zadatak.

AARON HANCEY: Bilo je vrijeme ručka... Nije bila redovna nastava,

ali u roku od nekoliko minuta, počeli ste čuti stvari

i bilo je pomalo čudno jer obično nisi čuo takve zvukove.

I onda si počeo osjećati kako se pod pomiče ili kako se zidovi pomiču.

-(PUCANJ)-Samo sam stvarno znatiželjan u tom trenutku

jer nisam imao pojma šta se dešava.

Ali ubrzo nakon toga, kada je ušao učitelj...

-(PUCANJE IZ PIŠTOLJA)-(SVI UDAHNUTI)

...onda smo saznali šta se dešava.

(PUCNJAVA SE NASTAVLJA)

Svi iza svojih radnih stolova. Zaključat ću vrata...

HANCEY: Učitelj je ušao i obavijestio nas

da su ljudi pucali unutar škole,

i da se sakriju iza radnih stanica.

-(TIHO MRMLJANJE)-(PUCNJAVA)

Obavijestio nas je da zaključava vrata,

Možemo otići, bili su u redu, možete proći kroz njih, ali ne možete ući.

(DAHTANO)

Ovo je ono što smo oduvijek željeli uraditi!

Ovo je...

-...super. - Hajde da to uradimo.

(PUCANJ)

POLICAJKA: Imate hitan slučaj?

UČENIK: Da, imamo. POLICIJSKI SLUŽBENIK Je li to srednja škola Columbine?

UČENIK: Da! POLICAJAC: U redu, shvatili smo.

STUDENT: Imaju automatsko oružje, u redu? POLICIJSKI SLUŽBENIK: Da.

STUDENT: U redu.

Možete li poslati mnogo, mnogo bolničara?

(ZAVIJEVANJE SIRENE)

PRIMJENA: Neil Gardener je prvi policajac na mjestu događaja.

-Andy, lezi dolje! (PUCANJ)

(PUCNJAVA SE NASTAVLJA)

-Šifra 33, ispaljeni pucnji. - MUŠKI POLICAJAC: Pucnji u zgradi...

PRIMJEDBA: Gardener trenutno vjeruje da je možda pogodio jednog od naoružanih ljudi.

MUŠKI POLICAJAC: Nekoliko hitaca, šifra 33.

POLICAJKA: Svim jedinicama, 73 je pod vatrom.

PRIPOVJEDAČ: Kraj pucnjave s Gardenerom

označava početak napada Erica i Dylana unutar škole.

(GLASAN PUCANJ)

(PUCNJI)

(VRISAK)

(ZVONI ŠKOLSKO ZVONO)

(DJEVOJKA VRIŠTI)

Sklonite se s puta!

SAVAGE: Pa, prvo čega se zaista sjećam je kada...

Jedna gospođa je utrčala u biblioteku i rekla:

"Svi pod stolove,"

"Napolju je klinac sa pištoljem."

Da, to je bio moj prvi osjećaj kao, "O, čovječe, nešto se dešava."

Lezi dole!

Svi, lezite dole!

Idi pod stolove!

SAVAGE: Mislim da su svi bili previše šokirani da bi išta uradili,

Znaš, još uvijek su pokušavali shvatiti.

I onda, kao što je rekla drugi put, kao, "Sakrijte se pod stolove!"

I onda su ljudi počeli da odgovaraju.

U početku sam, obično, mislio da je to samo nešto, kao,

slučajna osoba koja je ušla s ulice

i to je bilo kao neki ludi manijak ili tako nešto.

U tom trenutku mu se nije ni činilo da je to mogao biti student,

Jer nisam mislio da bi iko u Columbineu volio početi pucati u ljude.

(EKSPLOZIJA)

O!

Da! (SMIJEH)

-Samo sam sjedio i čekao, znaš...-(ZAVIJAJU SIRENE)

Pretpostavljam da sam se samo nadao da neću umrijeti, zaista.

(GOVORI POLICAJKA)

(GOVORI NEILSON)

(GOVORI POLICAJKA)

(GOVORI NEILSON)

(GOVORI POLICAJKA)

(GOVORI NEILSON)

(GOVORI POLICAJKA)

(GOVORI NEILSON)

(GOVORI POLICAJKA)

(PUCNJAVA)

Pobrinite se da naučne laboratorije budu zaključane.

PRIMJEDNIK: Dave Sanders još uvijek pokušava očistiti hodnike.

Još pet policijskih jedinica približava se školi

Dave Sanders je teško povrijeđen,

Pokolj unutar škole će uskoro početi.

Student sa Columbinea, Aaron Hancey, još uvijek se krije u sobi za nauku.

kada se jedan od njegovih učitelja vrati, pokušavajući pronaći nekoga ko zna pružiti prvu pomoć.

HANCEY: Rekao sam im da jesam...

a onda je samo napravio ludi trk preko hodnika.

Bombe su i dalje eksplodirale, topovi su i dalje pucali.

Mogli su se pojaviti iza ugla bilo kada.

(PUCNJAVA)

(GLASNA EKSPLOZIJA)

PRIPOVJEDAČ: Dave Sanders se ispuzao iz hodnika

i srušio se u obližnjoj naučnoj sobi.

Očajnički mu je potrebna medicinska pomoć.

HANCEY: A onda smo prošli kroz zadnja vrata

u glavnu naučnu sobu, gdje sam pronašao Davea Sandersa.

-Gospodine Sanders, u redu je, tu smo da vam pomognemo. (SANDERS JUNDI)

Aaron je, bolničari su na putu.

HANCEY: Kad sam prvi put došao do Davea, bio je pri svijesti,

potpuno svjestan šta se dešava.

Dakle, kada smo stigli do njega, bio je na stomaku.

Mislio sam da je upucan sačmaricom ili nečim sličnim.

i samo u grudi iz neposredne blizine ili nešto slično.

Malo ćemo te gurnuti po leđima.

PRIMJERAK: Aaron brzo otkriva da Dave Sanders

ima ulaznu ranu na svakom ramenu.

HANCEY: Kada sam pregledao situaciju...

Da, bio je upucan, a to nije mala sitnica,

ali je bio pri svijesti i veoma svjestan svoje okoline.

Odlično mu ide. Odlično vam ide, gospodine Sanders.

NARATOR: Učiteljica Teresa Miller pokušava pozvati 911,

ali linije su stalno zauzete.

Pomoć je na putu, ne brinite.

HANCEY: Mislio sam da ćemo moći...

da ga izvedu i da se može popraviti,

Operisati se, ako bude potrebno, i oporaviti se.

(ZAVIJAJU SIRENE)

PRIMJERAK: Do sada se ispred škole nalazi šest policijskih jedinica.

Neki se brinu o uplašenim i povrijeđenim učenicima oko parkirališta,

Drugi osiguravaju perimetar.

Slijedeći standardne policijske procedure,

koji naglašavaju potrebu za suzbijanjem incidenta,

Nijedan od policajaca se ne usuđuje ući u školu da pokuša izazvati ubice.

(SAT OTCAVUJE)

Nisam siguran/sigurna...

U narednih sedam minuta,

Eric i Dylan će izvršiti najbrutalniji dio svog napada na školu.

Napad na 56 studenata i osoblja koji su se skrivali u biblioteci.

Ustani!

Svi sa bijelim kapama, ustanite!

Ovo je za sva sranja koja si nam priredio u protekle četiri godine.

DIVLJAK: Rekli su: "Svi izlazite!"

"Dići ćemo biblioteku u zrak", a onda sam pomislio,

"Pa, možda samo žele da dignu biblioteku u zrak kao, recimo, izjavu."

Znaš, možda oni zapravo ne žele nikoga povrijediti.

Dakle, ja nekako...

Kao što sam i razmišljao, kao možda samo ustajanje

i odlazak i puštanje da im se sviđa...

Uništili su gomilu knjiga, ali onda, kao, niko drugi nije ustao,

pa sam pomislio: "Ah, možda ću jednostavno ostati."

Dobro, svejedno ću početi pucati!

(PUŠKE SE PUNJU)

(ŠAPĆANJE) Bože moj, oni su ovdje.

POLICIJSKA SLUŽBENICA: U redu, ostanite sa mnom, gospođo,

Odlično ti ide, odlično ti ide, okej?

POLICAJKA: Sad su rekli da je otišao u biblioteku.

On je u zgradi. U redu, otišli su u biblioteku.

DIVLJAK: Nakon što su prošli otprilike pola puta

u biblioteku je bio trenutak kada su mi se ukazali.

I onda sam mogao vidjeti da su to zapravo bili ljudi koje sam poznavao, studenti,

i mislio sam da su samo ove dvije osobe

obična, obična djeca, koja su odjednom, kao,

dizanje stvari u zrak i pucanje,

i ja sam pomislio: "Šta oni rade?"

Hajde da ubijemo nekoliko policajaca.

-(PUCANJ)-Strijelac!

POLICAJKA: Upravo pucaju u biblioteci.

(ZAVIJAJU SIRENE)

(DJEVOJKA JUDJE)

Prestani se kukati.

(METALNI ZVUK)

Kukavica.

(PUCANJ)

Želiš li umrijeti, ha?

Pa, svi ćemo umrijeti,

Ionako ćemo školu dignuti u zrak.

Rekli su...

Nešto o, kao...

Kao, "O, pogledajte, to je mali crnčuga,"

ili nešto slično, i znao sam o kome pričaju.

Skok!

Ovdje je jedan crnac.

(GRUNJANJE)

Hajde!

SAVAGE: A onda sam čuo još neke pucnjeve, znate, pucnjeve.

Ne mogu vjerovati da sam to upravo uradio/la...

Kul.

Nekako sam pretpostavio da su ga upucali, ali kao,

znaš, kao da nisam mogao vidjeti pa sam bio

Pretpostavljam da se nekako nadam najboljem.

-(ZAVIJAJU SIRENE)-(ZUJANJE LOPATI HELIKOPTERA)

Ko je sljedeći spreman umrijeti?

PRIMJERAK: Aaron Hancey se sada bori da Davea Sandersa održi pri svijesti.

Uz pomoć nastavnika i još jednog učenika,

kao i njegov otac koji telefonom traži savjete za prvu pomoć od kuće,

Aaron koristi porodične slike iz Dave Sandersovog novčanika kako bi ga naveo da priča.

Mislim da mu je to zaista pomoglo sa slikama jer

mogli bismo se odmaknuti od pitanja "Kako se osjećaš?" "Gdje te boli?"

Uh...

makni se od pesimistične strane stvari

i pokušajte biti optimistični,

i da vidi stvari koje je volio.

-(EKSPLOZIJA)-(VRISCI)

Slušajte, vi prokleto preplašeni govna,

Ova škola je jebeno mrtva!

MUŠKI POLICAJAC: Ja sam pozadi,

Osjećam dim koji izlazi iz zgrade,

Ovdje sam sa (NERAZGLEDNIM) uređajem.

(VRUĆE)

(SMIJUĆE SE)

DYLAN: Jadno!

Molim te, ne dozvoli da umrem.

- Vjerujete li u Boga? - Da.

Zašto? Šta?

Zato što vjerujem, jer su me roditelji tako odgojili.

(PUŠKE SE PUNJU)

(PANIČNO DISANJE)

PRIMJERAK: Telefonska linija ostavljena otvorena, autorica Patti Neilson

snima zvuk ubistava u biblioteci.

Tokom snimanja

Možeš čuti Dylana kako govori svakakve stvari

ljudima prije nego što ih ubije, ali Eric to ne čini.

Mislim, postoji veoma očigledna razlika

između načina na koji su njih dvoje riješili pucnjavu tog dana.

A takođe je nevjerovatno teško slušati,

čak i ako ne znate ljude koje ubijaju i ko ih ubija.

Volio bih vidjeti njegove čizme kako mi prilaze

kroz redove polica s knjigama i pomislio sam,

"Vau, ovo je to", znaš već.

I ja sam pomislio: "Čovječe, ovo..."

"Mogu umrijeti ovdje."

Bilo je prilično šokantno, pretpostavljam.

Ko je tamo ispod? Identifikujte se.

I rekao sam: "To je John", jer znate, nekako sam ga poznavao.

i nadao sam se da će se sjetiti da nisam sportista

i da sam, znaš, pokušao/la da se prema njemu ponašam s poštovanjem i slično.

Džon Savage?

Da.

SAVAGE: Hej, Dylane...

Šta radiš?

(IZDIŠE) Samo ubijam ljude.

O.

Bilo je jednostavno jezivo.

Jedan...

I onda sam ga pogledao i rekao:

"Hoćeš li me ubiti?" A on je rekao: "Šta?"

Znaš, zbog protivpožarnih alarma i svega ostalog.

Pa sam pitao: "Hoćeš li me ubiti?"

(ZVONA ZVONA)

Hoćeš li me ubiti?

Ne, čovječe, samo izlazi odavde.

Samo trči.

Trči.

Trči!

PRIPOVJEDAČ: Dok se ubistva nekontrolisano odvijaju u biblioteci

Prisustvo policije vani nastavlja da raste.

(NERAZGOVORNO RADIO ČAVANJE)

Pucnjevi iz biblioteke se jasno čuju i prijavljuju ih policajci vani,

koji su udaljeni samo nekoliko desetina metara.

Policija sada ima i dobre opise Erica i Dylana,

Ali nijedan policajac neće ući u školu još pola sata.

Kasnije će policija reći da su primili kontradiktorne izvještaje

o snajperistu na krovu i da je bilo čak osam naoružanih ljudi.

Također, problemi s komunikacijom dodatno su otežali koordinaciju.

RANDY: I jedna od stvari koju policija ne želi da znaš o tom danu je...

Da 20. aprila, dok se odvijaju pogubljenja,

dok se ova nevina djeca ubijaju u biblioteci,

Vanjska vrata biblioteke su otvorena

i policajci koji stoje pored svojih automobila na travnjaku vani

slušaju kako se ova djeca ubijaju.

I slušaju i slušaju

i nikada ih ne spašavaju, nego dopuštaju da budu ubijeni.

I...

Bez obzira šta kažu, to nije prihvatljivo.

A kada pričaju o tome kako su tog dana spasili mnogo djece, to nije istina.

Ta djeca su se spasila,

Izašli su iz te škole, spasili su se.

I kao primjer, Lisa Kreutz,

djevojka koja je upucana i ležala je na podu,

dolazila je i gubila svijest, krvarila je i spasili su je,

Spasili su je, stigli su do nje otprilike

15:45 popodne, a ona je još uvijek bila živa,

Imala je sreće što nije iskrvarila do smrti.

DIVLJAK: U suštini sam mislio da bi mogli promijeniti mišljenje, pa sam trčao najbrže što sam mogao.

u slučaju da odluče da se okrenu i pucaju mi ​​u leđa.

-(PUCNJAVA SE NASTAVLJA)-(KLIKOVI OKIDAČA)

ERIC: Nemam više municije.

Možda bismo trebali početi ubadati ljude nožem, to bi bilo zabavnije.

SAVAGE: Pretpostavljam da me je to zaista natjeralo da shvatim koliko je život kratak, znaš.

Kad si mlad, čini se da će ti se svidjeti

Nastavi zauvijek i imat ćeš puno vremena...

Nemaš zauvijek.

PRIPOVJEDAČ: Sedmominutni pohod ubistava u biblioteci

naglo završava neposredno prije 11:36.

(EKSPLOZIJA)

Evan Todd...

PRIMJERAK: Iako se Dylan sada suočava s jednim od školskih sportista,

Povrijeđenom Evanu Toddu, on prijeti i zlostavlja...

ali ne ubija.

Želiš li ići u Donju palatu?

Imam još jednu stvar za uraditi.

PRIPOVJEDAČ: Sada se čini sveden na gest potisnutog bijesa.

Dok Eric i Dylan napuste biblioteku,

12 učenika u školi je mrtvo,

Jedan nastavnik umire,

i 23 drugih je povrijeđeno, mnogi od njih teško.

Nije bilo obrasca u napadu,

Nijedna njihova žrtva nije izdvojena

jer je on ili ona figura mržnje.

(NERAZGOVORNO TELEFONSKO ĆASKANJE)

NARATOR: Još uvijek postoje stotine studenata

i nastavnici koji se kriju negdje drugdje u školi.

HANCEY: U jednom trenutku, dok je Tereza još uvijek razgovarala telefonom

i gledala je kroz vrata pokušavajući da vidi šta se dešava,

Vidjela je strijelce kako dolaze niz hodnik.

Napunili su svoje vatreno oružje upravo tu ispred učionice.

Vrata su imala prozor, tako da su mogli direktno gledati unutra.

Sjećam se da sam samo skočio/la.

Bilo je strašno... To je vjerovatno bila jedna od najstrašnijih tačaka.

cijele muke, samo zato što su bili tamo.

MUŠKI POLICAJAC: Da li je još uvijek savjestan?

ČOVJEK: Da. Rekao je da je Dave Sanders.

Njegovo ime je Dave Sanders,

MUŠKI POLICAJAC: Dave Sanders, u redu.

HANCEY: Sljedećeg jutra sam saznao da je Dave umro.

Došlo je kao... Kao veliki šok...

Jer sam mislio da ga možemo eliminisati

i mogao bi biti operisan

i započnite proces oporavka.

Srce mi se slomilo pri pomisli da je zaista umro,

jer sam se trudio/la najbolje što sam mogao/la.

PRIMJERAK: Erikova i Dylanova kretanja kroz školu sada izgledaju besciljna.

Erikovi tajni dnevnici i video snimci

ostaviti jasan utisak poremećenog uma,

ispunjen grandioznim i destruktivnim planovima.

Međutim, Dylan je misterija.

JUDY: Da li bi Dylan bio dio toga? Ne mogu to zamisliti.

Ali da li bi on mogao biti na neki način uhvaćen u to? Da.

I mislim da je Eric bio dominantan nad Dylanom,

Vjerujem da sam vodio taj razgovor

sa Dylanovom majkom nakon pucnjave,

da se Dylan uvijek trudio biti tu za Erica i brinuti se o njemu

jer Eric nije imao toliko prijatelja.

Dylan je imao prijatelje, ljudi su voljeli Dylana.

Kada smo se Eric i ja prvi put sreli, i tokom znatnog perioda nakon toga,

Nisam imao nikakvog nagovještaja da ima i tu drugu stranu.

Jedan...

Da je bio ovoliko ljut.

Mislim da nije bio u to vrijeme.

Ovo bi bila prva i druga godina srednje škole,

Ne mislim da je u prvoj godini bio toliko ljut,

Bio je u fudbalskom timu, družio se s nama,

Radili smo svakakve stvari, hm...

Nije ni približno osjećao tinjajući bijes

što je kasnije i uradio, na bilo koji način.

Bio je drugačija osoba.

Columbine se promijenila, i znam da je to promijenilo njega, očigledno.

Ali ne mislim da je bio ni približno toliko psihotičan koliko se ispostavilo.

ERIC: Mrzimo crnje, špijune,

a posebno vi bijeli govna.

Mrzimo te.

Znaš šta mrzim?

Rasizam.

Svako ko mrzi Azijate, Meksikance ili bilo koga druge rase

samo zato što su drugačiji.

Znaš šta mrzim? Fanove Ratova zvijezda.

Nađi sebi prokleti život, dosadni štreberu.

Znaš šta mrzim?

Ljudi koji voze sporo u brzoj traci.

Bože, vi ljudi ne znate voziti!

NARATOR: Eric pokušava detonirati

jedna od propanskih bombi od 20 funti u kantini.

To je možda njegov prvi pokušaj samoubistva tokom napada.

Postanite prilično radioaktivni na...

NARATOR: U mjesecima prije,

Ericu je bio propisan antidepresiv koji se zove Zoloft,

koji se često koristi za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Ali činilo se da mu se stanje samo pogoršava.

Šest sedmica je uzimao Zoloft.

i prijavio je da je oboje...

imati homicidalne i suicidalne ideje.

O tome stalno razmišljaš

nanošenje štete sebi ili nekome drugom

i shvatio je da to dolazi od lijeka

i doktori su to učinili. Prekinuli su mu terapiju.

Ali sve što je dobio zauzvrat bila je drugačija marka, dobio je Luvox.

NARATOR: Na autopsiji Erica Harrisa,

U njegovom krvotoku su otkrivene terapijske količine Luvoxa.

Izvještaj o autopsiji Dylana Klebolda nije pronašao tragove droge.

Je li Erikov lijek bio još jedan element u tragediji u Columbineu,

Ili je to bilo neko osnovno psihijatrijsko stanje koje su lijekovi trebali liječiti?

Jedno je sigurno,

Kada je Erikov otac čuo za pucnjavu,

Odmah je pomislio da bi to mogao biti njegov sin.

(GOVORI POLICAJKA)

(GOVORI WAYNE HARRIS)

(GOVORI POLICAJKA)

(GOVORI WAYNE HARRIS)

(GOVORI POLICAJKA)

(GOVORI WAYNE HARRIS)

PRIMJERAK: Tri godine prije Columbinea,

Bilo je 10 incidenata američkih tinejdžera

izvođenje vatrenih napada na njihovu školu.

Ni u jednom od ovih slučajeva nije poginulo više od pet osoba.

Ali Eric i Dylan su krenuli ubijati stotine.

Svaki aspekt njihovih života je ispitan

u potrazi za jednim uzrokom koji objašnjava kako su mogli izvršiti masakr

s takvim predumišljajem i hladnom nemilosrdnošću.

Ali možda je odgovor da ne postoji samo jedan uzrok.

Da su Eric i Dylan stvoreni

nekom vrstom savršene oluje okolnosti

što im je dalo sredstva i priliku

da izvedu nečuveni tinejdžerski terorizam.

A ovo je bilo pogoršano propustima,

i propusti od strane policije, roditelja, ljekara i škole.

Teorija savršene oluje, da ih niko ne može zaustaviti, savršeno funkcioniše.

Bilo je milion puta da je neko mogao uskočiti.

Bilo je stotinama i stotinama puta

Policija ih je sama po zakonu mogla zaustaviti,

Mogli su ih pretražiti, mogli su ih zaustaviti,

Mogao sam otići i razgovarati s roditeljima.

Bilo je trenutaka kada su roditelji mogli intervenirati

i rekao: "Hej, pretražujem tvoju sobu."

"O, vidi, 25 cijevnih bombi. Nešto nije u redu s tobom."

Jedan...

Bilo je milion puta da je to moglo biti zaustavljeno.

NARATOR: Kako se bliži podne,

Eric i Dylan se vraćaju na svoje posljednje putovanje prema biblioteci.

Šestočlani policijski SWAT tim upravo ulazi u školu,

ali s ulaza na drugom kraju zgrade.

Policija će pretražiti školu, sobu po sobu

i stići će do biblioteke posljednji od svih,

skoro tri i po sata kasnije.

Od Columbine,

Lokalna policija je pregledala svoje činove

o onome što oni nazivaju neposrednim prijetnjama.

Policajci koji reaguju na incidente pucnjave sada su obučeni za ranu intervenciju.

Eric i Dylan se vraćaju na vrata biblioteke.

Strašni prizori smrti obavijeni su gustim dimom.

Napravit će još jedan, gotovo samoubilački gest,

prije nego što su okončali svoje živote samo nekoliko metara od mnogih svojih žrtava.

(PUCNJAVA)

(PUCNJAVA SE NASTAVLJA)

NARATOR: Gledajući unatrag...

Eric i Dylan su snimili video snimke iz svog doma i nose zastrašujuće upozorenje.

(SMIJEH)

Ali malo ko je mogao zamisliti da će fantaziju pretvoriti u tragediju.

Juhu! (SMIJEH)

Ne, ti prokleti pankerski kretenu,

Ne petljaj se s tim prokletim djetetom!

Ako to uradiš, otkinut ću ti prokletu glavu.

i zabij ga tako duboko u svoju prokletu guzicu

Iskašljavat ćeš perut četiri prokleta mjeseca!

Nije me briga šta kažeš,

Ako ga ikad više takneš, ubit ću te!

Izvući ću prokletu sačmaricu i raznijeti ti glavu!

Razumiješ li, ti malo bezvrijedno gnjavatorsko smeće?

ERIC: Ulaz, izlaz.

(SMIJEH)

(PUCNJI)

(JEDAN HITANJ)

MUŠKI POLICAJAC: U redu, šta imate za mene?

ŽENA: U redu, prezime je Harris.

- Da, shvatili smo. - Prvi je Eric.

-Eric Harris? -Da, Eric Harris.

-U redu. - On je student na Columbineu...

(NERAZGOVORNO RADIO ČAVANJE)

DEČKO: Znam savršeno kako se zovu,

i već sam ih jednom čuo kako o tome pričaju,

Poznajem ih, mislio sam da su mi prijatelji.

- U redu. - Jedan od njih se zove Dylan Klebold...

-U redu, imamo ga. - ČOVJEK: Još nemamo broj ekscina,

Pretpostavljamo, na osnovu onoga što sam ranije čuo, šest do osam vani,

Još ne znamo ko je povrijeđen unutra...

ČOVJEK 1: Kako je gospodin Sanders?

ČOVJEK 2: Kako je gospodin Sanders sada?

ČOVJEK 3: Još uvijek diše.