Zero Hour: Massacre at Columbine High (Remastered)

NARATOR: U prigradskom gradiću Littletonu, u kojem živi srednja klasa,

blizu Denvera, Colorado,

ubilačka fantazija sedamnaestogodišnjaka

počinje da dobija oblik.

On i prijatelj poznat kao Vodka, ili V,

namjeravaju počiniti tako nasilan čin

da će im to osigurati mjesto u historiji.

ERIC: Negdje u aprilu sljedeće godine, V i ja ćemo se osvetiti.

Podignite prirodnu selekciju za nekoliko stepeni.

Ako smo naučili umjetnost pravljenja tempiranih bombi,

Postavit ćemo ih stotine.

Oko puteva, mostova, zgrada

i benzinske pumpe...

Sve što će uzrokovati štetu i haos.

Bit će kao neredi u Los Angelesu,

bombardiranje Oklahome, Drugi svjetski rat,

Vijetnam, Duke i Doom, sve pomiješano zajedno.

Želim ostaviti trajan utisak na svijet.

NARATOR: Godinu dana kasnije, 20. aprila 1999. godine,

Eric Harris i još jedan student iz Columbinea,

Dylan Klebold,

počinio najgori masakr u srednjoj školi u američkoj historiji.

(PUCNJAVA)

NARATOR: Ubili su 12 učenika i jednog nastavnika,

povrijedili su još 23 osobe, a zatim okrenuli oružje protiv sebe.

(SIRENE ZAUJAJU)

NARATOR: Ovaj film bilježi događaje onako kako su se odvijali tog utorka ujutro

tokom kritičnog sata između 11:08 i 12:08

Godinama...

Užas masakra prkosi svakom objašnjenju.

Ali nedavno su objavljene nove informacije o napadu

i događaji koji su do toga doveli.

Iz ovih strašnih detalja,

Moguće je rekonstruirati potpuniju sliku Columbinea

i neobični vrtlog okolnosti

što se završilo masovnim ubistvom dva tinejdžera.

11:08 ujutro, a Eric Harris je tri minute udaljen od Columbinea.

ERIC: NBK je stigao brzo,

Sve što vidim i čujem, nekako povezujem sa NBK-om,

ponekad se osjeća kao prokleti film.

NARATOR: NBK je Erikovo i Dylanovo kodno ime za nadolazeći masakr,

To je skraćenica za Prirodno rođene ubice,

film kojem se oboje dive.

Film priča priču o Mickeyju i Mallory,

dva masovna ubice s traumatiziranim djetinjstvima

koji postaju medijske zvijezde.

Za Erica i Dylana,

Čini se da film predstavlja neku vrstu iskupljenja

da su oni, poput izmišljenih likova, u konačnici superiorniji.

DYLAN: Znam da ćemo imati sljedbenike,

jer smo tako jebeno božanski.

Mislim, nismo baš ljudi,

imamo ljudska tijela.

Ali mi smo evoluirali jedan korak iznad tebe, prokleta ljudska govna!

Mislim, mi zapravo imamo prokletu samosvijest.

NARATOR: Ključni element u Erikovoj i Dylanovoj

Osjećaj otuđenja dolazi od njihove škole.

Mrzim vas ljude što me izostavljate iz toliko zabavnih stvari.

I ne, jebeno nemoj reći: "Pa, to je tvoja krivica,"

jer nije.

Imali ste moj broj telefona, a ja sam pitao sve,

ali, "Ne, ne dozvoli da se taj čudni Eric pojavi. O, jebeno ne!"

NARATOR: U neizrečenoj hijerarhiji srednje škole Columbine,

Eric i Dylan vide sebe na dnu gomile,

čudna djeca koja se druže s ostalim otpadnicima.

Na samom vrhu su sportisti...

Grupa sa svojim pravilima ponašanja i vlastitim kodeksom oblačenja,

što uključuje bijele bejzbol kape.

BROOKS BROWN: Sportisti nisu nužno atletičari.

Sportista je svako ko vjeruje da,

jer nose lijepu odjeću,

jer spavaju s najljepšom djevojkom...

jer se nastavnici prema njima ponašaju drugačije,

zaslužuju i bolji su od svih ostalih.

NARATOR: Iako Eric i Dylan neće ciljati

sportisti u svom divljanju pucnjavom,

Svjedoci će kasnije izjaviti da su oboje izgledali

odlučan na osvetu protiv same škole.

RANDY BROWN: Išli su u srednju školu Columbine da ubijaju ljude.

Nisu pucali na policijsku stanicu,

Nisu išli u javnu biblioteku

a to je zato što su mrzili ovu školu,

Mrzili su nepravdu ove škole,

Mrzili su okolinu.

I ni na koji način ne odobravam ono što su uradili,

Samo pokušavam pronaći odgovore.

DYLAN: Godinama nam zadaješ sranja.

Platit ćeš za sve ovo sranje.

Baš nas briga...

Jer ćemo umrijeti radeći to.

NARATOR: U 11:09, kafeterija u Columbineu

tek počinje da se puni studentima na pauzi za ručak.

U nekom trenutku ranije tog jutra,

Eric Harris i Dylan Klebold zasadili

Dvije propanske bombe od 20 funti u kantini.

Obje bombe su trebale eksplodirati u 11:17...

Baš kad kafeterija dostigne vrhunac gužve za vrijeme ručka.

Plan je bio da se u eksplozijama ubije što više studenata,

i pogubiti preživjele.

Podmetanje bombe nije snimljeno nadzornim kamerama u kantini,

vjerovatno zbog promjene trake.

Tog jutra, mislim da je bio treći sat filozofije.

Znam da je bio čas filozofije, imali smo veliki test iz kineske filozofije,

a Eric je uvijek bio odličan što se tiče ocjena.

Hm, ne bi bježao s nastave ako ima rok za test ili zadatak.

Dakle, zaista me pogodilo što se Eric neće pojaviti tog dana.

Kada smo tog dana stigli do četvrtog sata, on još uvijek nije bio na nastavi.

i čak sam i ja obično propustio samo jedan čas zaredom.

Hm, a ni Dylan nije bio tamo.

NARATOR: Još jedan student iz Columbinea je sedamnaestogodišnji John Savage.

Upravo je završio muzički kurs.

JOHN SAVAGE: Došao sam rano u školu, uradio neke domaće zadaće,

Znaš, bio je to samo jedan od onih dana

da ne očekuješ da će se išta dogoditi.

Upravo smo završili sa gudačkim orkestrom...

i pokušavao sam odlučiti da li da ili ne...

vježbati kao nekada u stražnjem dijelu škole

u prostoriji za sviranje benda ili idite u biblioteku.

NARATOR: Među dežurnim nastavnicima je i Dave Sanders.

On je popularan sportski trener u školi.

zbog svoje sposobnosti da izvuče najbolje iz najmanje vjerovatnih sportista.

Patti Neilson je 35-godišnja učiteljica koja radi skraćeno radno vrijeme u školi.

(ŠKOLSKO ZVONO ZVONI)

(NERAZGOVORNI RAZGOVORI)

NARATOR: Obično ide kući nakon jutarnjih časova likovnog,

ali danas joj je zadatak da nadgleda hodnike,

koje se tek počinju puniti stotinama studenata

krećući se na ručak u kafeteriju.

BROOKS: Nakon kreativnog pisanja, svaki dan,

Izašao bih da zapalim cigaretu.

I tako sam krenuo istom rutom kojom idem svaki dan.

Izašli smo pušiti, prošetali se.

Osim ovog dana kada sam vidio Erica kako se zaustavlja.

Pošto je propustio dva sata škole

Popeo sam se da vidim šta se dešava.

I nazvao sam ga nekoliko uvreda, a on se nasmijao, nazvao me je nekoliko uvreda.

i imali smo tu malu razmjenu riječi gdje sam ga, u osnovi, psovao.

Što je zaista čudno što me zbog toga nije upucao... (SMIJUĆE SE)

...ali sam ga opsovao/la.

NARATOR: Eric, snimljen ovdje, i Brooks,

imali su burnu historiju.

Godinu dana ranije,

Brooks je pronašao njegovo ime na Erikovoj web stranici.

Erik je prijetio da će ga ubiti.

Tamo je bilo informacija da

Eric je pravio cijevne bombe, detonirao cijevne bombe,

i rekao da je u suštini želio ubiti Brooksa Browna.

NARATOR: Brooksovi roditelji su prijavili Erikovu prijetnju policiji.

Ovo nije bio prvi put da se Erikovo ime spominje.

dospjeli u središte pažnje policije dvije godine prije pucnjave.

Ali nisu mogli pristupiti Erikovoj web stranici

i izgubljena dokumentacija vezana za žalbu.

RANDY: Da su postupili po ovim tvrdnjama...

Eric bi bio u zatvoru, to je vrlo jednostavno.

A Columbine se nikada nije trebao dogoditi.

NARATOR: U međuvremenu, Brooks Brown se pomirio s Ericom.

Vjerovatno mu je to spasilo život.

Šta je, dovraga, s tobom čovječe?

Nisi bio u trećem satu, propustio si test.

Više nije važno.

BROOKS: Onda me pogledao, a ja sam rekao: „Čovječe, propustio si ogroman test.“

Rekao je: „Više nije bilo važno.“

A onda me je pogledao i rekao:

"Uh, Brooks, sad mi se sviđaš, gubi se odavde i idi kući."

Idi kući.

U redu.

- Postoji mnogo teorija o tome zašto me nije upucao. - Šta god.

Lično mislim, jer se sjećam izraza njegovog lica, da me nije htio ubiti.

I nisam bio jedina osoba koju su pustili tog dana, zapravo John Savage.

Bio sam prijatelj s njim, Screechom, bio je sjajan momak.

NARATOR: John Savage je odlučio da se pripremi za test iz historije u biblioteci.

gdje će se dogoditi najgori dio masakra u Columbineu.

NARATOR: Eric i Dylan su stigli s ogromnim arsenalom oružja.

Nakon napada,

policija bi izbrojala dvije odrezane sačmarice,

dva topa kalibra 0,9 milimetara i 99 bombi,

uključujući dvije propanske bombe od 20 funti u kantini

i bombe-zamke u svakom od njihovih automobila.

Proveli su godinu prikupljajući ovo oružje.

Godina planiranja masakra s ciljem da se škola zbriše s lica zemlje.

Samo mjesec dana prije napada,

Neobjavljena video snimka otkriva obim Ericovih i Dylanovih priprema.

Ovo je rekonstrukcija sadržaja snimka na osnovu izvještaja.

Snimatelj je Dylan, lokacija je Erikova spavaća soba.

Eric otkriva desetine skrovišta

koja sadrži ono što se svodi na malu fabriku naoružanja.

Kako je Eric uspio da se sakrije

tako ogromnu kolekciju smrtonosnog oružja?

Pitanje i dalje ostaje bez odgovora.

Erikovi roditelji nisu javno govorili od masakra,

-Zdravo, mama! -(DYLAN SE SMIJE)

NARATOR: Ali njegova gluma na kraju trake

pokazuje da je Eric dobro svjestan svojih vještina u umjetnosti obmane.

Ništa se ne dešava.

DYLAN: To će biti najstresnijih 15 minuta u mom životu.

I nakon što su bombe postavljene i čekamo da provalimo kroz školu...

Sekunde će biti kao sati.

Bože, jedva čekam.

NARATOR: U dalekom uglu školskog parkinga,

Neil Gardener brzo ruča sa Andyjem Martinom,

zaštitar iz Columbinea.

Gardener je lokalni policajac sa posebnom odgovornošću

za učenike i nastavnike škole.

U prošlosti je viđao Dylana Klebolda po školi.

ali on ne poznaje Erica Harrisa

i čini se da ne zna da Eric i Dylan

već su imali problema s policijom i sudovima.

15 mjeseci ranije, provalili su u kombi i ukrali električnu opremu.

Kasnije su uhapšeni pod optužbom za krivično djelo upada na posjed i krađe.

Na njihovom sudskom saslušanju,

Oboje je dobilo naredbu da pohađaju kurseve osmišljene da maloljetnike odvrate od kriminala.

Nakon što je završio kurs,

Eric je izgledao skrušeno.

ERIC: Drago mi je što mogu reći da uz pomoć ovog časa,

i neka druga iskustva vezana za preusmjeravanje pažnje,

Želim pokušati kontrolirati svoj bijes.

NARATOR: Erikov privatni dnevnik priča drugačiju priču.

ERIC: Zar se od Amerike ne očekuje da bude zemlja slobodnih?

Kako to ako sam slobodan,

Ne mogu lišiti nekog jebenog glupana njegovih stvari,

ako ih ostavi na prednjem sjedištu svog prokletog kombija,

na očigled svih, usred ničega

u petak navečer?

Prirodna selekcija, kretena treba upucati!

NARATOR: Njihov susret sa zakonom otkriva postojanje svojevrsnog paralelnog univerzuma

dok spolja apologetski i reformisan,

Erica i Dylana je sada povezivao zajednički bijes.

DYLAN: Moj gnjev zbog januarskog incidenta bit će...

Božanski... (SMIJUĆE SE)

...a da ne spominjemo našu osvetu u Donjem domu.

NARATOR: Donji dom je kafeterija u Columbineu.

Eric i Dylan su izradili detaljne planove za napad.

Bombe će eksplodirati za jednu minutu.

Unutra je 480 učenika,

gotovo četvrtina školske populacije.

Richard Castaldo je na putu da se nađe sa svojom prijateljicom Rachel Scott.

Planiraju ručati odmah ispred zapadnog ulaza škole.

U svojim trench kaputima, Eric i Dylan privlače malo pažnje,

Često su nosili ovu uniformu u školu.

(PUŠKE SE PUNJU)

Napad je sada udaljen samo nekoliko sekundi.

Hej, kako ide?

RICHARD CASTALDO: Kad sam prvi put sjeo, znate, da ručam, vidio sam...

Vidio sam par momaka malo s moje lijeve strane, i bacili su, uh...

(UZDISI)

Bacili su... Nisam znao šta je to u tom trenutku

ali bacili su, bila je to cijevna bomba.

I sjećam se da je opalilo i da zapravo nije ništa uradilo.

I pomislio sam,

U početku sam jednostavno mislio da su to oni...

znaš, zezaš se, jer, znaš,

Pretpostavljam da je to bila neka maturantski šala ili nešto slično

jer se škola bližila kraju.

(PRVI HITANJ)

(DRUGI PUCANJA)

Pretpostavljam da je prvo pogodilo Rachel, ali ne i...

znaš, samo za pola sekunde ili tako nešto.

Dakle, nekako se sjećam da sam to vidio/vidjela

krajičkom oka i samo...

Samo sam se nekako pripremio, pretpostavljam, i...

(PUCANJ)

(ODJEK PUCNJAVA)

BROOKS: Kad sam prvi put čuo pucnje, hm...

Nisam baš u sebi mislio da su to pucnji,

Obično ne pomisliš, znaš, "Oh, pa to je pištolj."

BROOKS: I nikada mi nije palo na pamet da su to bili pucnji

sve dok nisam počeo čuti pucnjeve iz sačmarice i eksploziju...

-pa sam počeo trčati. -(PUCNJI)

(PUCNJI SE NASTAVLJAJU)

Prva pomisao koja mi je pala na pamet bila je da bih trebao pozvati tatu.

Brooks me je nazvao i rekao:

"Tata, pucnjava je u školi."

i odmah sam znao da je to Eric.

STUDENT: (RAZGOVARAJUĆI 911) Vidio sam ih kako bacaju nekoliko granata na krov

i eksplodirali su, a onda sam ih vidio kako pucaju iz oružja prema parkingu.

NARATOR: Unutar škole, niko nije siguran šta se dešava.

-(PUCNJI SE NASTAVLJAJU) - Neki misle da je to samo šala starijih učenika.

Dave Sanders shvata da bi stvar mogla biti mnogo ozbiljnija.

ČOVJEK: (NA RADIJU) Neil, hitno si mi potreban u kantini.

NARATOR: Neil Gardener prima paničnu radio poruku

iznutra škole, ali on u početku misli,

da bi to mogla biti samo nesreća na školskom dvorištu.

(PUCANJ)

(UZDANJE) Upomoć...

Naravno...

Pomoći ću ti.

(PUCANJ)

POLICAJKA: ...crni mantil i sačmarica, u redu.

UČENIK: Imamo još jedno dijete, upucano je u lice.

- Upucan je u lice? - Pola lica mu visi!

POLICAJKA: U redu.

U redu, svi. Mislimo da neko puca napolju.

-(DJECA MURČAJU) - Tišina!

Želim da svi izađete napolje, samo ovuda.

(PUCNJAVA)

-(VRISAK) - Ne izlazite kroz parking!

POLICIJSKI SLUŽBENIK: Okrug Jefferson, 911.

UČENIK: Nešto se dešava u srednjoj školi Columbine

Neko puca ovdje i mislim da je neko upucan.

POLICIJSKI SLUŽBENIK: U redu. Vidite li da se tamo nešto dešava?

UČENICA: Neka djevojka na podu kaže da je paralizovana.

Mislim da je povrijeđena, ja nisam...

POLICAJAC: U redu, držite liniju...

NARATOR: Za nekoliko sekundi,

Dave Sanders i još dva člana osoblja Columbinea

evakuirali su veći dio kafeterije.

Erikove i Dylanove bombe bi sada trebale eksplodirati, ali nisu uspjele detonirati.

Dok povrijeđeni Sean Graves pokušava da se dokopa sigurnosti unutar kantine,

Svjestan je da mu se jedan od naoružanih ljudi približava s leđa...

Pravi se mrtav.

Dylan dolazi i zatiče da je kafeterija očigledno prazna,

nema lakih meta.

Dave Sanders sada kreće u odlučan pokušaj

kako bi se osigurao što veći dio škole.

Tišina! Tišina, tišina, tišina!

Čak i ako uđu, budite veoma mirni, u redu?

NARATOR: On će provesti sljedeće dvije minute

trčeći kroz hodnike i učionice,

čini sve što može kako bi osigurao da učenici imaju neku vrstu zaštite.

U naučnoj laboratoriji na gornjem spratu škole,

Sedamnaestogodišnji Aaron Hancey završava domaći zadatak.

AARON HANCEY: Bilo je vrijeme ručka... Nije bila redovna nastava,

ali u roku od nekoliko minuta, počeli ste čuti stvari

i bilo je pomalo čudno jer se takvi zvukovi obično nisu čuli.

A onda si počeo osjećati kako se pod pomiče ili zidovi pomiču.

-(PUCNJAVA) -Samo sam stvarno znatiželjan u tom trenutku.

jer nisam imao pojma šta se dešava.

Ali ubrzo nakon toga, kada je ušao učitelj...

-(PUCNJAVA) -(SVI UDAHNUTI)

...onda smo saznali šta se dešava.

(PUCNJAVA SE NASTAVLJA)

Svi dolje iza svojih radnih stolova. Zaključat ću vrata...

HANCEY: Učitelj je ušao i obavijestio nas

da su ljudi pucali unutar škole,

i da se sakriju iza radnih stanica.

-(TIHO MRMLJANJE) -(PUCNJAVA)

Obavijestio nas je da zaključava vrata,

Možemo otići, bili su u redu, možete proći kroz njih, ali ne možete ući.

(DAHTANO)

Ovo je ono što smo oduvijek željeli uraditi!

Ovo je...

-...sjajno. -Hajde da to uradimo.

(PUCANJ)

POLICAJKA: Imate hitan slučaj?

UČENIK: Da, imamo. POLICAJAC Je li to srednja škola Columbine?

UČENIK: Da! POLICAJAC: U redu, shvatili smo.

STUDENT: Imaju automatsko oružje, u redu? POLICAJAC: Da.

STUDENT: U redu.

Možete li poslati mnogo, mnogo bolničara?

(ZAVIJEVANJE SIRENE)

NARATOR: Neil Gardener je prvi policajac na mjestu događaja.

-Andy, lezi dolje! -(PUCANJ)

(PUCNJAVA SE NASTAVLJA)

- Šifra 33, ispaljeni pucnji. - MUŠKI POLICAJAC: Pucnji u zgradi...

NARATOR: Gardener na trenutak pomisli da je možda pogodio jednog od naoružanih ljudi.

MUŠKI POLICAJAC: Nekoliko hitaca, šifra 33.

POLICAJKA: Svim jedinicama, 73 je pod vatrom.

NARATOR: Kraj pucnjave s Gardenerom

označava početak napada Erica i Dylana unutar škole.

(GLASAN PUCANJ)

(PUCNJI)

(VRISAK)

(ZVONI ŠKOLSKO ZVONO)

(DJEVOJKA VRIŠTI)

Sklonite se s puta!

SAVAGE: Pa, prvo čega se zaista sjećam je kada...

Jedna gospođa je utrčala u biblioteku i rekla:

"Svi pod stolove,"

"Napolju je neko dete sa pištoljem."

Da, to je bio moj prvi osjećaj kao, "O, čovječe, nešto se dešava."

Lezi dole!

Svi, lezite dole!

Idi pod stolove!

SAVAGE: Mislim da su svi bili previše šokirani da bi išta uradili,

Znate, još uvijek su pokušavali shvatiti.

I onda, kao što je rekla drugi put, kao, "Sakrijte se pod stolove!"

I onda su ljudi počeli da reaguju.

U početku sam zapravo mislio da je to samo nešto, kao,

slučajna osoba koja je ušla s ulice

i to je bilo kao neki ludi manijak ili tako nešto.

U tom trenutku nije ni pomislilo da je to mogao biti student,

Jer nisam mislio da bi iko u Columbineu želio početi pucati u ljude.

(EKSPLOZIJA)

O!

Da! (SMIJEH)

- Samo sam sjedio i čekao, znaš... - (ZAVIJAJU SIRENE)

Pretpostavljam da sam se samo nadao da neću umrijeti, zaista.

(GOVORI POLICIJSKA SLUŽBENICA)

(GOVORI NEILSON)

(GOVORI POLICIJSKA SLUŽBENICA)

(GOVORI NEILSON)

(GOVORI POLICIJSKA SLUŽBENICA)

(GOVORI NEILSON)

(GOVORI POLICIJSKA SLUŽBENICA)

(GOVORI NEILSON)

(GOVORI POLICIJSKA SLUŽBENICA)

(PUCNJAVA)

Pobrinite se da naučne laboratorije budu zaključane.

NARATOR: Dave Sanders još uvijek pokušava očistiti hodnike.

Još pet policijskih jedinica približava se školi

Dave Sanders je teško povrijeđen,

Pokolj unutar škole će uskoro početi.

Student sa Columbinea, Aaron Hancey, još uvijek se krije u sobi za nauku.

kada se jedan od njegovih učitelja vrati, pokušavajući pronaći nekoga ko zna pružiti prvu pomoć.

HANCEY: Rekao sam im da jesam...

a zatim je samo napravio luđački jurnjavu preko hodnika.

Bombe su i dalje eksplodirale, topovi su i dalje pucali.

Mogli su se pojaviti iza ugla bilo kada.

(PUCNJAVA)

(GLASNA EKSPLOZIJA)

NARATOR: Dave Sanders je ispuzao iz hodnika

i srušio se u obližnjoj naučnoj sobi.

Očajnički mu je potrebna medicinska pomoć.

HANCEY: A onda smo prošli kroz zadnja vrata

u glavnu naučnu sobu, gdje sam pronašao Davea Sandersa.

- Gospodine Sanders, u redu je, tu smo da vam pomognemo. - (SANDERS JUNJE)

Aaron je, bolničari su na putu.

HANCEY: Kad sam prvi put došao do Davea, bio je pri svijesti,

potpuno svjestan šta se dešava.

Dakle, kada smo stigli do njega, bio je na stomaku.

Mislio sam da je upucan sačmaricom ili nečim sličnim.

i to samo u grudi iz neposredne blizine ili nešto slično.

Malo ćemo te ovdje gurnuti na leđa.

NARATOR: Aaron brzo otkriva da je Dave Sanders

ima ulaznu ranu na svakom ramenu.

HANCEY: Kada sam pregledao situaciju...

Da, bio je upucan, a to nije mala sitnica,

ali je bio pri svijesti i veoma svjestan svoje okoline.

On se odlično snalazi. Vi se odlično snalazite, gospodine Sanders.

NARATOR: Učiteljica Teresa Miller pokušava pozvati 911,

ali linije su stalno zauzete.

Pomoć je na putu, ne brinite.

HANCEY: Mislio sam da ćemo moći...

da ga izvedu i da se on može popraviti,

operisati se, ako bude potrebno, i oporaviti se.

(ZAVIJAJU SIRENE)

NARATOR: Do sada se ispred škole nalazi šest policijskih jedinica.

Neki se brinu o uplašenim i povrijeđenim učenicima oko parkirališta,

Drugi osiguravaju perimetar.

Slijedeći standardne policijske procedure,

koji naglašavaju potrebu za suzbijanjem incidenta,

Nijedan od policajaca se ne usuđuje ući u školu da pokuša izazvati ubice.

(SAT OTCAVUJE)

Nisam siguran... U narednih sedam minuta,

Eric i Dylan će izvršiti najbrutalniji dio svog napada na školu.

Napad na 56 studenata i osoblja koji su se skrivali u biblioteci.

Ustani!

Svi sa bijelim šeširima, ustanite!

Ovo je za sva sranja koja si nam priredio u protekle četiri godine.

DIVLJAK: Rekli su: "Svi izlazite!

"Dići ćemo biblioteku u zrak", a onda sam pomislio,

"Pa, možda samo žele da dignu biblioteku u zrak kao, recimo, izjavu."

Znaš, možda oni zapravo ne žele nikoga povrijediti.

Dakle, ja nekako...

Kao što sam i razmišljao, kao možda samo ustajanje

i ostavljajući ih i puštajući ih da se slažu...

Uništili su gomilu knjiga, ali onda, kao, niko drugi nije ustao,

pa sam pomislio: "Ah, možda ću jednostavno ostati."

Dobro, svejedno ću početi pucati!

(PUŠKE SE PUNJU)

(ŠAPĆANJE) Bože moj, oni su ovdje.

POLICIJSKA SLUŽBENICA: U redu, ostanite sa mnom, gospođo,

Odlično ti ide, odlično ti ide, okej?

POLICAJKA: Sad su rekli da je otišao u biblioteku.

On je u zgradi. U redu, otišli su u biblioteku.

DIVLJAK: Nakon što su prošli otprilike pola puta

u biblioteku je bio trenutak kada su mi se ukazali.

I onda sam mogao vidjeti da su to zapravo bili ljudi koje poznajem, studenti,

i mislio sam da su samo ove dvije osobe

obična, obična djeca, koja su odjednom, kao,

dizanje stvari u zrak i pucanje,

i ja sam pomislio: "Šta oni rade?"

Hajde da ubijemo nekoliko policajaca.

-(PUCNJA) -Strijelac!

POLICAJKA: Upravo pucaju u biblioteci.

(ZAVIJAJU SIRENE)

(DJEVOJKA JUDJE)

Prestani se kukati.

(METALNI ZVUK)

Kukavica.

(PUCANJ)

Želiš li umrijeti, ha?

Pa, svi ćemo umrijeti,

Ionako ćemo dignuti školu u zrak.

Rekli su... Nešto o, kao...

Kao, "O, pogledajte, to je mali crnčuga,"

ili nešto slično i znao sam o kome pričaju.

Skok!

Ovdje je jedan crnac.

(GRUNJANJE)

Hajde!

SAVAGE: A onda sam čuo još neke pucnjeve, znate, pucnjeve.

Ne mogu vjerovati da sam to upravo uradio/la...

Kul.

Nekako sam pretpostavio da su ga upucali, ali kao,

znaš, kao da nisam mogao vidjeti, pa sam bio

Pretpostavljam da se nekako nadam najboljem.

- (ZAVIJAJU SIRENE) - (ZUJANJE LOPATI HELIKOPTERA)

Ko je sljedeći spreman umrijeti?

NARATOR: Aaron Hancey se sada bori da Davea Sandersa održi pri svijesti.

Uz pomoć nastavnika i još jednog učenika,

kao i njegovog oca koji telefonom traži savjete za prvu pomoć od kuće,

Aaron koristi porodične slike iz Dave Sandersovog novčanika da bi ga naveo na razgovor.

Mislim da mu je to zaista pomoglo sa slikama jer

mogli bismo se izvući od pitanja "Kako se osjećaš?" "Gdje te boli?"

Uh...

maknite se od pesimistične strane stvari

i pokušajte biti optimistični,

i da vidi stvari koje je volio.

-(EKSPLOZIJA) -(VRISAK)

Slušajte, vi prokleti preplašeni govna,

Ova škola je prokleto mrtva!

MUŠKI POLICAJAC: Ja sam pozadi,

Osjećam dim koji dolazi iz zgrade,

Ovdje sam sa (NEODREĐENIM) uređajem.

(VRUĆE)

(SMIJUĆE SE)

DYLAN: Jadno!

Molim te, ne dozvoli da umrem.

- Vjerujete li u Boga? - Da.

Zašto? Šta?

Zato što vjerujem, jer su me roditelji tako odgojili.

(PUŠKE SE PUNJU)

(PANIČNO DISANJE)

NARATOR: Telefonska linija koju je Patti Neilson ostavila otvorenu

snima zvuk ubistava u biblioteci.

Tokom snimanja

Možeš čuti Dylana kako svakakve stvari govori

ljudima prije nego što ih ubije, ali Eric to ne čini.

Mislim, postoji veoma očigledna razlika

između načina na koji su njih dvojica postupali s pucnjavom tog dana.

A takođe je nevjerovatno teško slušati,

čak i ako ne znate ljude koje ubijaju i ko ih ubija.

Volio bih vidjeti njegove čizme kako mi prilaze

kroz redove polica s knjigama i pomislio sam,

"Vau, ovo je to", znaš već.

I ja sam pomislio: "Čovječe, ovo..."

"Mogu umrijeti ovdje."

Bilo je prilično šokantno, pretpostavljam.

Ko je tamo ispod? Identificirajte se.

I rekao sam: "To je John", jer znate, nekako sam ga poznavao.

i nadao sam se da će se sjetiti da nisam sportista

i da sam, znaš, pokušao/la da se prema njemu odnosim s poštovanjem i slično.

Džon Savage?

Da.

DIVLJAK: Hej, Dylane... Šta radiš?

(IZDIŠE) Samo ubijam ljude.

O.

Bilo je jednostavno jezivo.

Jedan...

I onda sam ga pogledao i rekao:

"Hoćeš li me ubiti?" A on je rekao: "Šta?"

Znaš, zbog protivpožarnih alarma i svega ostalog.

Pa sam pitao: "Hoćeš li me ubiti?"

(ZVONA ZVONA)

Hoćeš li me ubiti?

Ne, čovječe, samo izlazi odavde.

Samo trči.

Trči.

Trči!

NARATOR: Dok se ubistva nekontrolisano nastavljaju u biblioteci

Prisustvo policije vani se nastavlja povećavati.

(NERAZGOVORNO RADIO ČAVANJE)

Pucnjevi iz biblioteke se jasno čuju i prijavljuju ih policajci vani,

koji su udaljeni samo nekoliko desetina metara.

Policija sada ima i dobre opise Erica i Dylana,

ali nijedan policajac neće ući u školu još pola sata.

Kasnije će policija reći da su primili kontradiktorne izvještaje

o snajperistu na krovu i da je bilo čak osam naoružanih ljudi.

Također, problemi s komunikacijom dodatno su otežali koordinaciju.

RANDY: I jedna od stvari koju policija ne želi da znaš o tom danu je...

Da 20. aprila, dok se vrše pogubljenja,

dok se ova nevina djeca ubijaju u biblioteci,

Vanjska vrata biblioteke su otvorena

i policajci koji stoje pored svojih automobila na travnjaku vani

slušaju kako se ova djeca ubijaju.

I slušaju i slušaju

i nikada ih ne spašavaju i dozvoljavaju da budu ubijeni.

I...

Bez obzira šta oni kažu, to nije prihvatljivo.

A kada pričaju o tome kako su tog dana spasili mnogo djece, to nije istina.

Ta djeca su se spasila,

Izašli su iz te škole, spasili su se.

I kao primjer, Lisa Kreutz,

djevojčica koja je upucana i ležala je na podu,

dolazila je u svijest i gubila se, krvarila je i spasili su je,

Spasili su je, stigli su do nje otprilike

15:45 popodne, a ona je još uvijek bila živa,

Imala je samo sreće što nije iskrvarila do smrti.

DIVLJAK: Zapravo sam mislio da bi mogli promijeniti mišljenje, pa sam trčao najbrže što sam mogao

u slučaju da odluče da se okrenu i pucaju mi ​​u leđa.

-(PUCNJAVA SE NASTAVLJA) -(KLIKOVI OKIDAČA)

ERIC: Nemam više municije.

Možda bismo trebali početi ubadati ljude nožem, to bi bilo zabavnije.

SAVAGE: Pretpostavljam da me je to zaista natjeralo da shvatim koliko je život kratak, znaš.

Kad si mlad, čini se da će ti se svidjeti

Nastavi zauvijek i imat ćeš dovoljno vremena...

Nemaš zauvijek.

NARATOR: Sedmominutni pokolj u biblioteci

naglo završava neposredno prije 11:36.

(EKSPLOZIJA)

Evan Todd...

NARATOR: Iako se Dylan sada suočava sa jednim od školskih sportista,

Povrijeđenom Evanu Toddu, on prijeti i zlostavlja...

ali ne ubija.

Želiš li ići u Donji dom?

Imam još jednu stvar za uraditi.

NARATOR: Sada se čini sveden na gest potisnutog bijesa.

Dok Eric i Dylan napuste biblioteku,

12 učenika u školi je mrtvo,

Jedan nastavnik umire,

i 23 drugih je povrijeđeno, mnogi od njih teško.

Nije bilo obrasca u napadu,

Nijedna njihova žrtva nije izdvojena

jer je on ili ona figura mržnje.

(NERAZGOVORNO TELEFONSKO ĆASKANJE)

NARATOR: Još uvijek postoje stotine studenata

i nastavnici koji se kriju na drugim mjestima u školi.

HANCEY: U jednom trenutku, dok je Teresa još uvijek razgovarala telefonom

i gledala je kroz vrata pokušavajući vidjeti šta se dešava,

Vidjela je strijelce kako dolaze niz hodnik.

Napunili su svoje vatreno oružje odmah ispred učionice.

Vrata su imala prozor, tako da su mogli direktno gledati unutra.

Sjećam se da sam samo skočio/la.

Bilo je strašno... To je vjerovatno bila jedna od najstrašnijih tačaka

cijele te muke, samo zato što su bili tamo.

MUŠKI POLICAJAC: Da li je još uvijek savjestan?

ČOVJEK: Da. Rekao je da je Dave Sanders.

Njegovo ime je Dave Sanders,

MUŠKI POLICAJAC: Dave Sanders, u redu.

HANCEY: Sljedećeg jutra sam saznao da je Dave umro.

Došlo je kao... Kao veliki šok...

Jer sam mislio da ga možemo eliminisati.

i mogao bi ići na operaciju

i započnite proces oporavka.

Srce mi se slomilo od pomisli da je umro,

jer sam se trudio/la najbolje što sam mogao/la.

NARATOR: Erikovo i Dylanovo kretanje kroz školu sada izgleda besciljno.

Erikovi tajni dnevnici i video snimci

ostaviti jasan utisak poremećenog uma,

ispunjen grandioznim i destruktivnim planovima.

Međutim, Dylan je misterija.

JUDY: Da li bi Dylan bio dio toga? Ne mogu to zamisliti.

Ali da li bi on mogao biti na neki način upleten u to? Da.

I mislim da je Eric bio dominantan nad Dylanom,

Vjerujem u to, vodio sam taj razgovor

sa Dylanovom majkom nakon pucnjave,

da se Dylan uvijek trudio biti tu za Erica i zapravo se brinuti o njemu

jer Eric nije imao toliko prijatelja.

Dylan je imao prijatelje, ljudi su voljeli Dylana.

Kada smo se Eric i ja prvi put sreli, i tokom znatnog perioda nakon toga,

Nisam imao nikakav nagovještaj da ima i tu drugu stranu.

Hm... Da je bio ovoliko ljut.

Mislim da nije bio u to vrijeme.

Ovo bi bila prva i druga godina srednje škole,

Ne mislim da je u prvoj godini bio toliko ljut,

Bio je u fudbalskom timu, družio se s nama,

Radili smo svakakve stvari, hm...

Nije ni približno osjećao tinjajući bijes

što je kasnije i uradio, na bilo koji način.

Bio je drugačija osoba.

Columbine me je promijenila i znam da je promijenila i njega, očigledno.

Ali ne mislim da je bio ni približno toliko psihotičan koliko se ispostavilo da jeste.

ERIC: Mrzimo crnje, špijune,

a posebno vi bijeli govna.

Mrzimo te.

Znaš šta mrzim?

Rasizam.

Svako ko mrzi Azijate, Meksikance ili bilo koga druge rase

samo zato što su drugačiji.

Znaš šta mrzim? Fanove Ratova zvijezda.

Nađi sebi prokleti život, dosadni štreberu.

Znaš šta mrzim?

Ljudi koji voze sporo u brzoj traci.

Bože, vi ljudi ne znate voziti!

NARATOR: Eric pokušava detonirati

jedna od propan bombi od 20 funti u kantini.

To je možda njegov prvi pokušaj samoubistva tokom napada.

Postani prilično radioaktivan na...

NARATOR: U mjesecima prije,

Ericu je bio propisan antidepresiv koji se zove Zoloft,

koji se često koristi za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Ali činilo se da mu se stanje samo pogoršava.

Šest sedmica je uzimao Zoloft.

i prijavio je da je oboje...

imati ubilačke i suicidalne ideje.

O tome stalno razmišljaš

povređivanje sebe ili povređivanje nekog drugog

i shvatio je da to dolazi od lijeka

a tako su učinili i doktori. Prekinuli su mu davati lijekove.

Ali sve što je dobio zauzvrat bila je drugačija marka, dobio je Luvox.

NARATOR: Na autopsiji Erica Harrisa,

U njegovom krvotoku su otkrivene terapijske količine Luvoxa.

Izvještaj o autopsiji Dylana Klebolda nije pronašao tragove droge.

Je li Erikov lijek bio još jedan element u tragediji u Columbineu,

ili je to bilo neko osnovno psihijatrijsko stanje koje su lijekovi trebali liječiti?

Jedno je sigurno,

Kada je Erikov otac čuo za pucnjavu,

odmah je pomislio da bi to mogao biti njegov sin.

(GOVORI POLICIJSKA SLUŽBENICA)

(GOVORI WAYNE HARRIS)

(GOVORI POLICIJSKA SLUŽBENICA)

(GOVORI WAYNE HARRIS)

(GOVORI POLICIJSKA SLUŽBENICA)

(GOVORI WAYNE HARRIS)

NARATOR: Tri godine prije Columbine,

bilo je 10 incidenata američkih tinejdžera

izvođenje oružanih napada na njihovu školu.

Ni u jednom od ovih slučajeva nije poginulo više od pet osoba.

Ali Eric i Dylan su krenuli ubijati stotine.

Svaki aspekt njihovih života je ispitan

u potrazi za jednim uzrokom koji objašnjava kako su mogli izvršiti masakr

s takvim predumišljajem i hladnom bezobzirnošću.

Ali možda je odgovor da ne postoji samo jedan uzrok.

Da su Eric i Dylan stvoreni

spletom okolnosti

što im je dalo sredstva i priliku

da izvedu nečuveni čin tinejdžerskog terorizma.

A ovo je bilo pogoršano propustima,

i propusti policije, roditelja, ljekara i škole.

Teorija savršene oluje, za koju ih niko ne može zaustaviti, izvrsno funkcionira.

Bilo je milion puta da je neko mogao intervenisati.

Bilo je stotinama i stotinama puta

Policija ih je sama po sebi mogla zaustaviti,

Mogli su ih pretražiti, mogli su ih zaustaviti,

Mogao si otići i razgovarati s roditeljima.

Bilo je trenutaka kada su roditelji mogli intervenirati

i rekao: „Hej, pretražujem tvoju sobu.“

"O, vidi, 25 cijevnih bombi. Vau, nešto nije u redu s tobom."

Jedan...

Moglo je biti zaustavljeno milion puta.

NARATOR: Kako se bliži podne,

Eric i Dylan se vraćaju na svoje posljednje putovanje prema biblioteci.

Šestočlani policijski SWAT tim upravo ulazi u školu,

ali s ulaza na drugom kraju zgrade.

Policija će pretražiti školu, sobu po sobu

i stići će do biblioteke posljednji od svih,

skoro tri i po sata kasnije.

Od Columbine,

Lokalna policija je preispitala svoju taktiku

o onome što oni nazivaju neposrednim prijetnjama.

Policajci koji reaguju na incidente pucnjave sada su obučeni za ranu intervenciju.

Eric i Dylan se vraćaju na vrata biblioteke.

Strašni prizori smrti obavijeni su gustim dimom.

Napravit će još jedan, gotovo samoubilački gest,

prije nego što su okončali svoje živote samo nekoliko metara od mnogih svojih žrtava.

(PUCNJAVA)

(PUCNJAVA SE NASTAVLJA)

NARATOR: Gledajući unatrag...

Eric i Dylan su snimili vlastite kućne video snimke koje nose zastrašujuće upozorenje.

(SMIJEH)

Ali malo ko je mogao zamisliti da će fantaziju pretvoriti u tragediju.

Juhu! (SMIJEH)

Ne, ti prokleti pankerski kretenu,

Ne petljaj se s tim prokletim djetetom!

Ako to uradiš, otkinut ću ti prokletu glavu.

i zabij ga tako duboko u svoju prokletu guzicu

Iskašljavat ćeš perut četiri prokleta mjeseca!

Nije me briga šta kažeš,

Ako ga ikad više takneš, ubit ću te!

Izvući ću prokletu sačmaricu i raznijeti ti glavu!

Razumiješ li, ti malo bezvrijedno smeće?

ERIC: Ulaz, izlaz.

(SMIJEH)

(PUCNJI)

(JEDAN HITANJ)

MUŠKI POLICAJAC: U redu, šta imate za mene?

ŽENA: U redu, prezime je Harris.

- Da, shvatili smo. - Prvi je Eric.

-Eric Harris? -Da, Eric Harris.

-U redu. -On je student na Columbineu...

(NERAZGOVORNO RADIO ČAVANJE)

DEČKO: Znam tačno kako se zovu,

i već sam ih jednom čuo kako o tome pričaju,

Poznajem ih, mislio sam da su mi prijatelji.

- U redu. - Jedan od njih se zove Dylan Klebold...

- U redu, imamo ga. - ČOVJEK: Još nemamo tačan broj,

Pretpostavljamo, na osnovu onoga što sam ranije čuo, šest do osam vani,

Još ne znamo ko je povrijeđen unutra...

ČOVJEK 1: Kako je gospodin Sanders?

ČOVJEK 2: Kako je gospodin Sanders sada?

ČOVJEK 3: Još uvijek diše.