Povijest domorodačkih jezika i kako ih oživjeti

Domorodački jezici diljem Sjeverne Amerike nalaze se pod prijetnjom izumiranja zbog nasljeđa kolonijalnog kulturnog brisanja, tvrdi lingvistica Lindsay Morcom. Ističući osnovne razvojne strategije Anishinaabe ljudi iz Kanade u svrhu oživljavanja njihovog jezika i zajednice, Morcom iznosi strastveno izlaganje za provođenje politike koja bi mogla zaštititi domorodačko nasljeđe za sljedeće generacije.

Starješina plemena Dene,
Paul Disain, rekao je:

"Naš jezik i kultura

su način na koji vidimo svijet".

Na Kornjačinom Otoku,

danas poznatom kao Sjeverna Amerika,

postoji mnogo jedinstvenih
i predivnih pogleda na svijet.

Kao osobu domorodačkog porijekla,

zanima me učenje jezika
Anishinaabemowin,

jezika moje manjine,

zato što mi pruža pogled na svijet
na njihov način.

Povezuje me s mojom obitelji,

mojim precima, zajednicom, kulturom.

I daje mi mogućnost razmišljati
kako to mogu prenijeti

na buduće generacije.

Kao lingvisticu,

zanima me kako jezik općenito funkcionira.

Mogu pogledati fonetiku i fonologiju --

jezične glasove.

Mogu pogledati morfologiju,
ili strukturu riječi.

Mogu pogledati sintaksu,

odnosno strukturu rečenica i fraza,

učiti kako ljudi pohranjuju jezik u mozgu

i kako ga upotrebljavamo
u komunikaciji s drugima.

Na primjer,

Anishinaabemowin,
kao i većina domorodačkih jezika

je polisintetički,

što znači kako postoje jako,
jako dugačke riječi,

sastavljene od komadića zvanih morfemi.

Na Anishinaabemowin jeziku mogu reći
"niwiisin", "jedem",

što je jedna riječ.

Mogu reći "nimino-wiisin", "jedem dobro",

što je još uvijek jedna riječ.

Mogu reći "nimino-naawakwe-wiisin",
"jedem dobar ručak".

Što je koliko ono riječi u engleskom?

Pet riječi u engleskom, jedna jedina riječ
na jeziku Anishinaabemowin.

A sada, imam jedan kviz za vas.

U jednoj riječi opišite
koje je boje ovaj slajd?

Publika: Zelene.

Morcom: Koje boje je ovaj slajd?

Publika: Zelene.

LM: Koje boje je ovaj slajd?

Publika: Plave.

LM: A koje boje je ovaj slajd?

(Mrmljanje publike)

Obećajem, ovo nije trik pitanje.

Vi, kao govornici engleskog,

vidjeli ste dva zelena slajda
i dva plava slajda.

Ali način na koji kategoriziramo boje
razlikuje se od jezika do jezika,

da ste govornici ruskoga jezika,

vidjeli biste dva slajda
drugačije nijanse zelene.

Jednu "goluboy" što je
svijetlo plava,

i drugu "siniy", tamno plavu.

One se shvaćaju kao različite boje.

Da ste Anishinaabemowin govornici,

vidjeli biste slajdove koji su
Ozhaawashkwaa

ili Ozhaawashkozi,
što znači ili zelena ili plava.

Nije da govornici ne vide boje,

nego je način na koji kategoriziraju boje
i razumiju njihove nijanse

drugačiji.

U isto vrijeme,

postoje univerzalni načini na koji
ljudi kategoriziraju boje,

a to nam govori kako ljudski mozak

razumije i izražava ono što vidi.

U jeziku Anishinaabemowin
postoji još jedna divna stvar,

a to je označavanje riječi
kao žive i nežive.

Nije slučaj kao u francuskom i španjolskom

koji označavaju riječi kao
muški ili ženski rod.

Anishinaabemowin i ostali jezici iz
jezične porodice Algonquian

označavaju sve riječi kao
žive ili nežive.

Stvari koje biste smatrali živima
su žive,

riječi koje opisuju nešto što ima puls:
ljudi, životinje, biljke.

Ali postoje i druge stvari koje su žive

na koje možda ne biste ni pomislili,
kao kamenje.

Kamenje je obilježeno kao živo,

a to nam govori zanimljive stvari
u vezi gramatike

kao i zanimljive stvari

o tome kako se
Anishinaabemowin govornici

poistovjećuju i kako razumiju
svijet oko sebe.

Ali, negativna strana svega ovoga je ta

što su domorodački jezici
u opasnosti.

Domorodački jezici koji posjeduju
ogromno znanje o kulturi,

o povijesti,

o načinima povezivanja s drugima,

o načinima povezivanja s okolišem.

Postojeći u ovoj zemlji od pamtivijeka,

ovi jezici razvili su se ovdje

i sadrže neprocjenjivo znanje o okolini

koje nam pomaže da se poistovjetimo
s tlom na kojem živimo.

Ali oni zapravo jesu u opasnosti.

Većina domorodačkih jezika
Sjeverne Amerike

smatra se ugroženom,

a oni koji nisu ugroženi su u
ranjivom stanju.

A to je namjerno.

U našim zakonima, u politici,

u vladinim domovima,

postoje utvrđeni pokušaji

eliminiranja domorodačkih jezika
i kultura u ovoj zemlji.

Duncan Campbell Scott

bio je jedan od začetnika
obrazovanja u internatima.

Dok je podnosio prijedlog koji je
zahtijevao obavezno pohađanje internata

za domorodačku djecu 1920.,
rekao je:

"Želim se riješiti indijanskog problema.

Naš cilj je nastaviti

dok ne bude bilo nijednog Indijanca
u Kanadi

koji nije prilagođen političkom tijelu;

i ne postoji indijansko pitanje
i nijedan Indijanski odjel;

i to je sav predmet ovog zakona".

Užasi koji su se događali u internatima
su zabilježeni.

Godine 1907.,

P. H. Bryce, doktor i stručnjak za
tuberkulozu,

objavio je izvještaj koji je govorio
kako je u nekim školama

25 posto djece umrlo
od epidemije tuberkuloze

koja je nastala zbog uvjeta u školama.

U drugim školama umrlo je
do 75 posto djece.

Savezna vlada mu je oduzela sredstva

za istraživanja,

poslala u prisilnu mirovinu 1921.,

i 1922. objavila rezultate njegovog rada.

Cijelo to vrijeme

domorodačku su djecu uzimali
iz njihovih domova,

iz njihovih zajednica,

i prisiljavali u internate
koje je vodila crkva

gdje su trpjeli, u mnogim slučajevima,

ozbiljna emocionalna, fizička
i seksualna zlostavljanja,

a u svim slučajevima,
kulturna zlostavljanja,

jer su škole bile organizirane

da istrijebe domorodački jezik i kulturu.

Zadnji internat zatvoren je 1996.

Do tada ga je pohađalo
150 000 djece, i više,

u 139 institucija u cijeloj zemlji.

Godine 2007.

u praksu je ušao Sporazum o nagodbi
indijanskih internata.

To je najveća zajednička parnica
u kanadskoj povijesti.

Uložilo se 60 milijuna dolara

za osnivanje Komisije za istinu
i povjerenje u Kanadi.

Komisija nam je dala mogućnost
da poslušamo priče preživjelih,

da čujemo utjecaje na zajednice
i obitelji

i dobijemo pristup istraživanjima

koja su istražila puni utjecaj
koji su internati imali

na domorodačke zajednice
i na Kanadu u cjelini.

Komisija je zaključila kako internati

predstavljaju nešto što se naziva
kulturni genocid.

Navode: "Fizički genocid je
masovno ubijanje članova

ciljane grupe,

biološki genocid je uništavanje
reproduktivnog kapaciteta te grupe.

A kulturni genocid je uništavanje
struktura i praksi

koje dopuštaju grupi
da postoji kao grupa".

Naveli su ciljeve
Duncana Campbella Scotta.

Stoga su zaključili kako je to
kulturni genocid.

Iako, kako dječji autor

i govornik David Bouchard ističe,

kada gradiš zgradu

i praviš groblje pored te zgrade,

zato što znaš da će ljudi koji idu
u tu zgradu umrijeti,

kako nazivaš to?

Komisija je također doprinijela s
94 poziva na djelovanje,

putokazima koji nas mogu voditi
naprijed prema pomirenju.

Nekoliko akcija osobito se tiču
jezika i kulture.

Komisija poziva da osiguramo
primjereno, financirano obrazovanje,

uključujući jezik i kulturu.

Da priznamo domorodačka prava,
uključujući i jezična prava.

Da napravimo Zakon o domorodačkim jezicima

koji za cilj ima priznavanje i očuvanje
domorodačkih jezika,

s uključenim financiranjem.

Da stvorimo položaj
Povjerenika za domorodačke jezike

i razvijemo jezične programe nakon
srednje škole,

kao i da vratimo imena mjesta
koja su izmijenjena

kroz proces kolonizacije.

U isto vrijeme kada je
Sporazum o nagodbi indijanskih internata

stupio na snagu,

Ujedinjeni narodi usvojili su

Deklaraciju o pravima
starosjedilačkih naroda

2007. godine.

On navodi kako domoroci imaju pravo
ustanoviti i kontrolirati

vlastite obrazovne sustave i institucije,

organizirajući nastavu na
svojim jezicima,

u skladu s njihovim
kulturnim praksama

učenja i podučavanja.

Godine 2007.,

kada je ovo stupilo na snagu,

četiri zemlje su glasale protiv.

To su bile SAD, Novi Zeland, Australija

i Kanada.

Kanada je usvojila

Deklaraciju o pravima
starosjedilačkih naroda 2010.

A 2015. vlada je obećala kako će
stupiti na snagu.

Dakle, kako ćemo kolektivno odgovoriti?

Evo pregleda situacije
u kojoj se nalazimo.

Od 60 domorodačkih jezika koji se trenutno
govore u Kanadi,

UN smatra kako se svi osim njih šest
smatraju ugroženima.

Dakle, šest koji nisu ugroženi su Cree,
Anishinaabemowin,

Stoney, Mi'kmaq,

Dene i Inuktitut.

A to zvuči grozno.

Ali ako pogledate
Atlas ugroženih jezika svijeta

na stranici UNESCO-a,

vidjet ćete malo "r" odmah pokraj
ovog jezika tu.

Taj jezik je Mi'kmaq.

Mi'kmaq je prošao kroz
značajnu obnovu

zbog usvajanja ugovora o samoupravi

koji je doveo do obrazovanja
temeljenog na jeziku i kulturi;

tako da sada ima djece
plemena Mi'kmaq

kojima je Mi'kmaq prvi jezik.

Toliko je toga što možemo napraviti.

Ta djeca su učenici

u Mnidoo Mnising Anishinabek Kinoomaage,

"uranjajuće" škole na otoku Manitoulin,

gdje uče na jeziku Anishinaabemowin.

U školu su krenuli u sklopu
produženog boravka

govoreći vrlo malo, ako išta,
Anishinaabemowin.

A sada, u trećem i četvrtom razredu,

polažu testove na naprednoj razini
i razini tečnog govorenja.

U isto vrijeme,

imaju predivno visoko samopoštovanje.

Ponosni su što pripadaju
Anishinaabe porodici

i imaju jake vještine učenja.

Ne mora svo obrazovanje biti formalno.

U našoj lokalnoj zajednici,

postoji Kingston Indigenous Language Nest.

KILN je sada organizacija,

ali je započela prije šest godina sa
strastvenim članovima zajednice

okupljenima oko kuhinjskog stola
starješine.

Od tada smo pokrenuli
iskustva učenja vikendom

ciljajući na multigeneracijsko učenje

gdje se baziramo na prenošenje jezika
i kulture na djecu.

Upotrebljavamo tradicionalne igre,
pjesme, hranu i aktivnosti.

Imamo nastavu

na početničkoj i naprednoj razini

ponuđenu baš ovdje.

Partneri smo sa školskim odborima i
knjižnicama

kako bi imali izvore i jezik prisutne u
formalnom obrazovanju.

Mogućnosti su bezbrojne

i zahvalna sam na radu koji je napravljen

kako bi mi omogućio da prenesem jezik
i kulturu mom sinu

i ostaloj djeci unutar naše zajednice.

Također smo razvili snažnu, prekrasnu,
živu zajednicu

kao rezultat zajedničkog truda.

Što onda trebamo za dalje?

Prvo, trebamo politiku.

Trebamo donijeti političke odluke vezane
za financiranje

koje će osigurati kako će
domorodački jezik

biti smisleno uklopljen u obrazovanje,

unutar i izvan rezervata.

U rezervatu obrazovanje je
puno manje financirano

nego izvan rezervata.

A izvan rezervata

učenje domorodačkih jezika
često je zanemareno,

zato što ljudi pretpostavljaju

kako domoroci nisu prisutni u
provincijskim školama,

a zapravo oko 70 posto domorodaca
u Kanadi danas

živi izvan rezervata.

Ta djeca imaju jednaka prava pristupanju
njihovom jeziku i kulturi.

Osim politike, trebamo i potporu.

To ne znači samo financijsku potporu.

Trebamo prostor gdje možemo
obavljati aktivnosti,

kao i nastavu i interakciju s ljudima
koji nisu domoroci.

Trebamo potporu

u smislu ljudi koji žele naučiti jezik.

Trebamo potporu gdje ljudi pričaju o tome
zašto su ti jezici bitni.

A da bismo to postigli,
trebamo obrazovanje.

Prvenstveno trebamo pristup
obrazovanju "uranjanjem",

zato što je to najučinkovitiji način

za osigurati prijenos domorodačkih jezika.

Također trebamo i obrazovanje
u školama u provincijama,

trebamo obrazovanje populacija
koje nisu domorodačke

kako bismo postigli bolje
uzajamno razumijevanje

i krenuli naprijed zajedno na bolji način.

Imam citat koji uramljen visi na zidu
u mom uredu.

To je dar "settler ally" studenta
kojeg sam podučavala prije par godina.

I svaki dan me podsjeća

kako možemo ostvariti velike stvari
ako radimo zajedno.

Ali ako ćemo govoriti o pomirenju,

trebamo shvatiti

da pomirenje koje ne završava

opstankom i kontinuitetom domorodačkih
jezika i kultura

nije uopće pomirenje.

To je pripajanje,

a to ne bi trebalo biti prihvatljivo
nikome od nas.

Ali ono što možemo napraviti je
obratiti pozornost na akcije,

na Deklaraciju Ujedinjenih naroda,

na Prava domorodačkog stanovništva

i možemo doći do uzajamnog dogovora

kako je ono što imamo,

u okvirima jezičnog i kulturnog nasljeđa

domorodačkog stanovništva u ovoj zemlji,

vrijedno spašavanja.

Prema tome, možemo krenuti naprijed,

zajedno,

kako bismo osigurali
da se domorodački jezici prenose

i nakon 2050.,
i nakon sljedeće generacije,

na sljedećih sedam generacija.

Miigwech. Niawen’kó:wa. Hvala.

(Pljesak)