Kada vaš um radi protiv vas | Ted Powell | TEDxJacksonville

Zbog našeg ugrađenog mehanizma za preživljavanjem, naši umovi programirani su da nepoznato učine "poznatim". No u naizgled kaotičnom svijetu, Ted Powell govori da naše umove često kontrolira nešto što on zove "Pijani majmun", koji nagonski traži apsolutne i sigurne istine kako bi održao osjećaj lažne sigurnosti u svijetu koji se brzo mijenja. Umjesto da naučimo prihvatiti pitanja bez odgovora, naši umovi rade protiv nas kada prerano odbacimo novu ili drugačiju ideju zbog straha od nepoznatog. U ovom govoru Powell objašnjava kako prepoznati kada vaš um radi za vas, a kada radi protiv vas.

Ovaj govor održan je na TEDx događaju po principu TED konferencije, ali organiziran je od strane lokalne zajednice. Saznajte više na https://www.ted.com/tedx

Dan je 2.11.2014.g.

Vozim automobil; život je lijep.

Nazove me moja supruga Nancy,
majka naše troje djece.

Slušam je kako kaže, "Loše vijesti."

Pretpostavio sam da se auto opet pokvario.

Imamo još jedan veliki račun za popravak.

Ali ovo su riječi koje su slijedile:

"Rak je."

Ja kažem, "Rak je."

U nekom obamrlom stanju

počinjem joj postavljati razna pitanja,

"Može li se izliječiti? Kakve su prognoze?

Kakav je plan? Kako nastavljamo dalje?",

a jedino što ona može reći na to je

"Ne znam."

Zaključim da je bolje da ne pričam sada.

Odgovor će se sigurno pojaviti kada
sljedeći tjedan odemo k liječnicima.

Te večeri otišao sam u Barnes & Noble

i kupio svaku knjigu o raku dojke
koju sam pronašao.

Odlučan sam da postanem
stručnjak za rak dojke.

Svaki slobodan trenutak provodim

čitajući, čitajući, čitajući.

Dođe sljedeći tjedan; idemo
na razgovor s onkologom.

Gledamo nalaze biopsije i nisu dobri.

Tumori su označeni s obzirom
na razne karakteristike,

označeni kao povoljni ili nepovoljni.

HER2/neu Pozitivan,
receptor estrogena negativan,

simptomi menopauze prije 50.godine -
to su sve nepovoljne karakteristike,

a Nancyn tumor ih sve ima.

Sjećam se trenutka kada
smo sjedili kod onkologa,

gledala je nalaze i samo je govorila

"Loše, loše, loše." Mrzim to.

Još više istražujem i analiziram.

Čitam još više; pretražujem Internet.

Počeo sam se osjećati ponosno
što postajem stručnjak za rak dojke.

Kad me ljudi pitaju, "Ted, kako si?"

počinjem pričati sve što znam o raku,

sve što znam o toj bolesti,

govorim im da je gadan rak; da je
agresivan; da će se vjerojatno proširiti,

ali nećemo znati sigurno

dok ne dobijemo biopsiju limfnih
čvorova za nekoliko tjedana.

Tjedan dana kasnije, sjedimo u
uredu dr. Carlosa Castilla,

on je Nancyn glavni onkolog.

Došao sam naoružan popisom pitanja,

siguran da će mi dati
odgovore koje trebam.

Počinjem postavljati pitanja.

Recite mi nešto o ovom
novom lijeku Herceptinu?

Shvatio sam da je novo dostignuće.

Znate, znam da nije
dobro što je mlađa od 50,

ali ima li veze što je blizu 50?

(Smijeh)

Ove petogodišnje stope preživljavanja
me zbunjuju, što to znači?

Je li to uz liječenje ili bez liječenja?

Ako je uz liječenje, što to znači

i o kakvom liječenju je riječ?

Strpljivo me slušao i zatim dignuo ruke

i rekao "Ted, zaustavit ću vas ovdje."

Ja kažem "Što?"

On kaže "Da vas pitam nešto:

Koliko puta ste postavili ova pitanja

ili tražili odgovore na njih?"

Puno puta.

"Dobivate li kakve nove ili drugačije
informacije u toj potrazi?"

Ne baš.

On kaže "Onda imam jedan savjet za vas,

a to je da se usredotočite
na to da se približite Bogu.

Ako to učinite, sve će biti u redu."

Tada sam shvatio da to nije pusto
obećanje vjerskog iscjelitelja.

Nije mi obećavao da će Nancy preživjeti.

Zapravo mi je rekao
da izađem iz svoje glave

i uputim se u nepoznato.

Rekao mi je da živim u svojoj snazi,

bilo da ju zovem Bog, duh,
hrabrost ili nekako drugačije.

Pa sam počeo razmišljati o tome.

I počeo sam razmišljati kako
sam bio odsutan otac i muž

svih ovih tjedana prije

susreta s dr. Carlosom Castillom,

kako sam se samo formalno brinuo za Nancy

i mislio da je briga

to da napravim sva moguća istraživanja

kako bih popravio ovu situaciju.

No u međuvremenu sam

bio preplavljen vlastitim
strahom i vlastitom boli.

Znam da nedostajem Nancy i djeci.

Zato sam otišao kući,

pobacao sve knjige,

molio kada sam trebao moliti,
plakao kada sam trebao plakati

i riješio sam se potrebe da moram znati.

Dr. Castillo mi je i kasnije rekao

da je najveći izazov s kojim se suočava

kao onkolog, da ljude nagovori
da se riješe potrebe za znanjem;

da ne pokušavaju kontrolirati nešto

što ne mogu kontrolirati.

Nasreću, sljedeći tjedni
nose sretnije vijesti

i saznajemo da je Nancyn tumor, iako

zloćudan, zapravo malen i obuzdan.

I ona je danas ovdje s nama.

(Pljesak)

Kad sada razmišljam o cijeloj situaciji,

shvatio sam da kada mi je
obećavao čudesno ozdravljenje

ili kada mi to nije obećavao,

isto tako me nije uvjeravao
da će Nancy preživjeti

i nije bilo sigurno da neću
izgubiti svoju srodnu dušu

i majku naše troje djece.

Ovo je slika nje i dr. Castilla

kojem smo jako zahvalni.

Dakle, što mi se dogodilo u toj situaciji?

Što nam to govori o znanju i neznanju?

I ono što sam naučio iz cijelog iskustva

je da mi ljudska bića imamo snažnu želju

da, u svom nagonu za preživljavanjem,
nepoznato učinimo poznatim.

Zašto je to tako?

Zato jer je nepoznato strašno mjesto.

Nepoznato donosi bol; donosi nelagodu,

a bol i nelagoda povezuju se sa smrti.

Dakle, zapravo ćemo imati
potrebu ostati unutar "ja znam,"

i učiniti sve što je potrebno da izađemo

i prihvatimo ono što ne znamo.

Upravo to sam i ja
učinio u ovoj situaciji -

držao sam se odgovora za
koji sam znao da će mi reći

da će sve biti u redu u ovoj situaciji.

To je veliki izazov.

To je izazov za nas danas

kada se naši umovi u strahu drže

onoga što znamo.

Imam metaforu za to.

Kada um ode na to strašno mjesto, to zovemo -

Pijani majmun.

Pijani majmun je taj strašljivi um,
taj strašljivi način razmišljanja koji,

kada se aktivira, kada se pokrene,

počne izbacivati razne monologe.

Moram ovo sada popraviti;
bolje ti je da napraviš ovo;

što će se dogoditi ako se ovo dogodi?

Zašto si napravio to
ili zašto sam napravio to?

Kako da se nosim s ovom situacijom?

Znači, zapravo mi se dogodilo

da me oteo Pijani majmun.

Morate nešto znati
kada počinjete razmišljati

o tom negativnom monologu u
vašem umu, o pijanom majmunu.

Jedna od stvari koje Pijani majmun voli:

jednostavnost, jasnoća i sigurnost.

Jednostavnost, jasnoća i sigurnost.

To je dio našeg sustava

koji voli da se sve svede na
nešto za što se možemo uhvatiti

i reći da je u potpunosti istinito.

Prije nekoliko godina, razgovarao sam
s teologom u Jacksonvilleu.

I pitao sam ga

za porast fundamentalizma
i ekstremizma u religiji.

Rekao mi je nešto veoma pronicljivo.

Rekao je, "Ted, to je
povezano s činjenicom

da se u svijetu događaju tolike promjene

i te promijene uzrokuju puno straha;

otkrivaju sve više Pijanih majmuna

i ljudi žele nešto za
što se mogu uhvatiti;

nešto što je nesumnjivo istinito -

ideologija, određeno vjerovanje -

i ako je strah dovoljno jak,

ubit će ljude zbog te jedne ideje."

Tako Pijani majmun naporno radi

na svemu što se događa u našem društvu.

Sada želim podijeliti
3 stvari koje sam naučio

iz ovog iskustva

i kako sam ih primijenio u načinu

na koji svakodnevno
komuniciram sa svijetom.

Jedan od načina je, kako ja
to zovem, odbacivanje etiketa,

a to je veoma prisutno u medijima.

Zapravo pristajem na etiketiranje

kada postanem intelektualno lijen

i želim etiketirati ljude

s obzirom na njihovo
mišljenje ili stajalište.

Desničar, ljevičar,
ustaša, četnik.

Znate zašto to radimo?
Zašto etiketiramo?

To je zbog Pijanog majmuna

jer umjesto da se pozabavimo problemom

i pokušamo odgonetnuti njegove slojeve,

želimo se na najlakši
način uhvatiti za nešto

i reći "shvaćam, razumijem tu osobu."

"Znam što rade i zašto to rade."

Zato sam naporno radio
na odbacivanju etiketa,

na razumijevanju situacije
i prihvaćanju činjenica

bez obzira poklapaju li se s
mojim osobnim uvjerenjima.

Ograničite unos mentalne brze hrane.

Koliko vas bi se složilo da postoji
puno mentalne brze hrane

u obliku vijesti danas?

Zapravo sam imao puno
problema s ovim govorom

jer volim mijenjati stvari u zadnji čas,

a toliko toga se događalo.

(Smijeh)

Rekao sam da želim iskoristiti taj primjer

da osvijestim neke stvari u vezi medija

i kako se nositi s njima.

Prva stvar je da moramo
biti svjesni da dnevno

dobivamo beskonačno više informacija

nego bilo koja generacija prije nas.

Zapravo,

ima knjiga koja je nedavno objavljena i
kaže da čak i u usporedbi s 1986. i 2011.

primamo pet puta više
informacija svaki dan

nego 1986. godine; to je kao
da čitamo 175 novina dnevno.

Pijani majmun to ne voli, zar ne?

Ne, zato jer je Pijanom majmunu to previše

"Ok. Moram etiketirati ovo, ono, štogod."

Pijani majmun želi da idete prečicama.

Da, znate, dođete do laganog odgovora.

Postoji još nekoliko stvari
o tome što se događa u medijima,

a koje hrane Pijanog majmuna.

Jedna od njih vezana je uz činjenicu

da vam mnogi izvori
zapravo serviraju sadržaj

na temelju onoga što vaš
Pijani majmun želi čuti.

Koristi li netko Zite?

(Smijeh)

Zite je aplikacija za vijesti
u koju sam se zaljubio

jer mi je prijatelj rekao,

"Hej, ako stvarno želiš
znati, pogledaj ovo."

Pa sam pogledao i počeo čitati,

počeo sam se sve više služiti aplikacijom

i dogodilo se sljedeće -

pročitao sam da mi Zite zapravo daje

točno one informacije koje želim,
s obzirom na to što sam čitao prije.

Naravno da mi se svidjelo,

(Smijeh)

ali me štitilo

od toga da se suočim s
različitim razmišljanjima.

Zadnja stvar koje moramo biti svjesni
je omjer negativnih i pozitivnih vijesti

koje vidimo.

Na svakih 17 negativnih poruka,
postoji jedna pozitivna.

Zato jer Pijani majmun
voli negativne vijesti.

Razlog tome je što

je naš um programiran tako

da uvijek pazi na ono što
bi nam ugrozilo preživljavanje.

Zato to volimo.

Daje nam lažan osjećaj sigurnosti.

To je jedan od razloga zašto,
kada upalite televizor,

vidite samo loše vijesti.

Neki dan za vrijeme ručka

naslov koji se odnosio
na pucnjavu u parlamentu

glasio je "ovo je mogao
biti veliki pokolj";

i to je tako stajalo 2 sata
za vrijeme ručka.

No nije bio pokolj.

Ali tako su hranili Pijanog majmuna.

Vrlo je važno da toga budemo
svjesni i da to ograničimo.

Ograničimo prihvaćanje takvih vijesti

i potražimo kombinaciju
dobrih i loših izvora.

I na kraju, pazite se govora straha

koji je povezan s ovime
o čemu sam govorio.

Evo primjera govora straha.

Ovo je jednom bilo u medijima.

"Predsjednik mora primjereno reagirati

prije nego nas ovdje kod kuće ubiju."

Pustit ću vas da pogodite tko je to
rekao iako neki od vas sigurno znaju.

Prema njegovim riječima,

predsjednik Obama nije na vrijeme
prepoznao prijetnju ISIS-a.

To je bio odgovor na to.

Da, trebao bi biti odgovoran zbog toga.

No nisam siguran da je ovakav govor straha
način da preuzme odgovornost.

Koliko znamo o Pijanom majmunu

koji se miješa u političke
odluke o započinjanju ratova?

Povijest je prepuna toga

i jako je važno da toga budemo svjesni.

Prije nego završim, samo da
kažem nekoliko natuknica

jer sam sada govorio o tome
iz makro perspektive

i o tome što hrani Pijanog majmuna.

Pijani majmun nas može mučiti svaki dan.

Obratite pozornost kada vam
Pijani majmun preotme um.

Držite tog lupeža podalje od svojeg uma.

Pitajte prijatelje za savjet

kada vide da idete prema strašnom mjestu

jer mnogo puta ljudi prepoznaju
tu tjeskobu u nama

prije nego je mi sami prepoznamo.

Shvaćanje da imamo sposobnost da
kontroliramo svoj način razmišljanja

u naizgled kaotičnom svijetu,

najsnažniji je dio našeg ljudskog iskustva
koji imamo i koji dovodi do promjene.

Koristite ga svakodnevno

i promijeniti ćete svoj
život i svijet oko sebe

na razne prekrasne načine.

Hvala vam.

(Pljesak)