Cameron Sinclair: Izbjeglice ekonomskog rasta i pada

Na TEDGlobal U, Cameron Sinclair pokazuje tajne troškove nekretninskih megaprojekata koji su propali: tisuće građevinskih migranata su ostavljeni bespomoćni i osiromašeni. Svojim kolegama arhitektima poručuje, postoji samo jedan etičan odgovor.

Prije nekoliko godina otvorile su mi se oči

i vidio sam tamnu stranu građevinske industrije.

2006., mladi studenti iz Katara

poveli su me da vidim kampove radnika, migranata.

I od tada pratim rastuće probleme radničkih prava.

U posljednjih šest mjeseci, gradnja više od 300 nebodera

u UAE je stavljena na čekanje ili otkazana.

Iza naslovnih stranica koje leže iza tih zgrada

je sudbina često obespravljenih građevinskih radnika.

Njih 1.1 milijun.

Uglavnom Indijaca, Pakistanaca, Šri Lankanaca,

i Nepalaca. Ti radnici riskiraju sve

kako bi zaradili novac za svoje obitelji u domovini.

Oni plaćaju posredniku tisuće dolara kako bi bili tamo.

I kada stignu, ostave ih u radničkim kampovima bez vode,

bez klime, i oduzetih putovnica.

Dok je jednostavno uprijeti prstom u lokalne službenike i više vlasti,

99 posto tih radnika je unajmljeno od strane privatnog sektora.

I tako smo mi jednako, ako ne više, odgovorni.

Grupe poput Buildsafe UAE su nastale.

Ali su brojke jednostavno presnažne.

U kolovozu 2008.,

javni službenici UAE su zapazili

kako je 40 posto od svih 1.098 kampova

prekršilo minimum zdravstvenih i vatrogasnih regulatornih standarda.

A prošlog ljeta, više od 10.000 radnika

protestiralo je zbog neisplaćenih nadnica,

zbog loše kvalitete hrane i neadekvatnog stanovanja.

I onda se dogodio financijski kolaps.

I kada su ugovarači propali,

kako su i oni bili prezaduženi poput ostalih,

razlika je u tome što je kod njih sve nestalo,

dokumentacija, putovnice,

i karte za povratak za te radnike.

Trenutačno, upravo sada, tisuće radnika je napušteno.

Ne postoji način da se vrate kući.

I ne postoji način, i nema dokaza da su stigli.

To su izbjeglice ekonomskog rasta i pada.

Pitanje je, kao građevinski profesionalac,

kao arhitekt, inžinjer, čovjek koji se bavi razvojem,

ako znate da se to događa,

dok idemo na gradilišta svaki tjedan,

jeste li spokojni ili zabrinuti

zbog kršenja ljudskih prava?

Zaboravimo vaš okolišni otisak.

Razmislimo o vašem etičkom otisku.

Kakva je korist

od izgradnje nezagađujućih, energetski učinkovitih kompleksa,

kada se radnici koji ih grade tretiraju

neetično?

Nedavno su mi rekli kako ne hvatam prečace.

Ali, iskreno, za ovo pitanje

ne postoji drugi put.

Ne zaboravimo tko stvarno plaća cijenu za ovaj financijski kolaps.

I dok se mi brinemo o slijedećem poslu u uredu,

novom dizajnu kojeg možemo uzeti, kako bi zadržali naše radnike.

Nemojmo zaboraviti te ljude, koji stvarno umiru da bi radili.

Hvala vam.

(Pljesak)