Što uzrokuje ovisnost o opioidima i zašto ju je tako teško suzbiti? - Mike Davis

Pogledajte punu lekciju: https://ed.ted.com/lessons/what-causes-opioid-addiction-and-why-is-it-so-tough-to-combat-mike-davis

U 1980-im i 90-im, farmaceutske tvrtke počele su agresivno plasirati opioidne analgetike na tržište, dok su aktivno ublažavale njihov ovisnički potencijal. Broj recepata naglo je porastao, ali i broj slučajeva ovisnosti, započevši krizu koja se nastavlja danas. Što opioide čini tako ovisnima?
Mike Davis objašnjava što možemo učiniti da preokrenemo povećane stope ovisnosti i predoziranja.

Lekcija Mikea Davisa, u režiji Good Bad Habitsa.

Prije više od 3000 godina, jedan se cvijet
počeo pojavljivati u lijekovima

u drevnim egipatskim
medicinskim tekstovima.

Diljem Sredozemlja, drevni Minojci

vjerojatno su pronašli načine za upotrebu
iste biljke radi njenog podizanja.

Obje drevne civilizacije
bile su na tragu nečemu --

opijumu,
ekstraktu dotičnog maka,

koji može izazvati zadovoljstvo
i smanjiti bol.

Iako je opijum ostao u upotrebi od tada,

tek je u 19. stoljeću
jedna od njegovih kemijskih sastavnica,

morfin, postao identificiran
i izoliran za medicinsku upotrebu.

Morfin, kodein i druge supstance
izravno izrađene od maka

zovu se opijatima.

U 20. stoljeću, farmaceutske tvrtke
stvorile su mnoštvo sintetskih supstanci

sličnih ovim opijatima,

uključujući heroin, hidrokodon,
oksikodon i fentanil.

Bilo da su sintetičke
ili se dobivaju iz opijuma,

ove sastavnice su zajednički
poznate kao opioidi.

Sintetski ili prirodni,
legalni ili nelegalni, opioidni lijekovi

vrlo su učinkoviti analgetici,
ali stvaraju i veliku ovisnost.

U 1980-im i 90-im,

farmaceutske tvrtke agresivno su počele
plasirati opioidne analgetike na tržište,

aktivno ublažujući
njihov ovisnički potencijal,

i medicinskoj zajednici i javnosti.

Broj recepata za opioidne analgetike
naglo je porastao,

kao i slučajevi ovisnosti o opioidima,
započinjući krizu koja se nastavlja danas.

Da bismo razumjeli zašto opioidi
stvaraju ovisnost,

pomaže pratiti kako ovi lijekovi utječu
na ljudsko tijelo od prve doze,

kroz ponovljenu upotrebu, i na to što se
događa kad dugotrajna upotreba prestane.

Svaki od ovih lijekova
ima ponešto različitu kemiju,

ali sve djeluju na opioidni sustav tijela
vezanjem na opioidne receptore u mozgu.

Endorfini tijela umanjuju signale boli
vezanjem na ove receptore

i opioidni lijekovi vežu se jače, duže.

Dakle, opioidni lijekovi mogu upravljati
mnogo jačom boli nego što mogu endorfini.

Opioidni receptori također utječu na sve,

od raspoloženja do normalnih
tjelesnih funkcija.

Uz ove funkcije, također,
jačina i trajanje vezanja opioida

znači da su njihovi učinci
izraženiji i rašireniji

nego onih prirodnih
signalizirajućih molekula tijela.

Kad se lijek veže na opioidne receptore,
pokreće otpuštanje dopamina,

koji je povezan s osjećajima zadovoljstva
i može biti odgovoran

za osjećaj euforije
koji karakterizira opioidnu ugodu.

U isto vrijeme, opioidi suzbijaju
otpuštanje noradrenalina,

koji utječe na budnost, disanje,
probavu i krvni tlak.

Terapijska doza dovoljno smanjuje
noradrenalin da izazove nuspojave

poput konstipacije.

Pri većim dozama opioidi mogu smanjiti

brzinu otkucaja srca i disanja
na opasne razine,

izazivajući gubitak svijesti, čak i smrt.

S vremenom, tijelo počinje
razvijati toleranciju na opioide.

Može smanjiti broj opioidnih receptora,

ili receptori mogu postati
manje osjetljiviji.

Da dožive isto otpuštanje dopamina

i rezultirajuće učinke
raspoloženja kao i prije,

ljudi moraju uzeti veće i veće doze --

ciklus koji vodi do fizičke ovisnosti
i navike.

Kako ljudi uzimaju više opioida
da nadoknade toleranciju,

razine noradrenalina
postaju sve niže i niže,

do točke koja može utjecati
na osnovne tjelesne funkcije.

Tijelo to nadoknađuje povećanjem
broja noradrenalinskih receptora

tako da može pronaći mnogo manje
količine noradrenalina.

Ova povećana osjetljivost
na noradrenalin

dopušta tijelu da nastavi
normalno funkcionirati --

zapravo, postaje ovisno o opioidima
da održi novu ravnotežu.

Kad netko tko je fizički ovisan
o opioidima, naglo ih prestane uzimati,

ta ravnoteža se naruši.

Razine noradrenalina mogu porasti u roku
jednog dana od prestanka upotrebe opioida.

Ali tijelu treba mnogo
više vremena da se riješi

svih tih dodatnih receptora
koje je stvorilo.

To znači da postoji razdoblje

kada je tijelo previše osjetljivo
na noradrenalin.

Ova preosjetljivost uzrokuje
simptome odvikavanja,

uključujući bolove u mišićima,
bolove u trbuhu, vrućicu i povraćanje.

Iako privremeno, odvikavanje od opioida
može biti nevjerojatno iscrpljujuće.

U ozbiljnim slučajevima, netko
tko se odvikava može biti jako bolestan

danima i čak tjednima.

Ljudi koji su ovisni o opioidima
ne koriste nužno lijekove

da se podignu više,
nego da izbjegnu biti bolesni.

Mnogi riskiraju da izgube plaću
ili čak posao tijekom odvikavanja,

ili možda nemaju nekoga da se brine
o njima tijekom odvikavanja.

Ako se netko kasnije vrati
uzimanju opioida,

može biti izložen posebno visokom riziku
od predoziranja,

jer ono što bi bila standardna doza
dok je njihova tolerancija bila visoka,

sada može biti smrtonosna.

Od 1980. slučajne smrti
radi predoziranja opioidima

eksponencijalno su porasle
u Sjedinjenim Državama

i ovisnosti o opioidima također su
eksplodirale širom svijeta.

Dok recepti za opioidne analgetike
postaju strogo regulirani,

slučajevi predoziranja i ovisnosti
i dalje se povećavaju,

posebice među mlađim osobama.

Mnogi od ranih slučajeva ovisnosti
bile su osobe srednje dobi

koje su postale ovisne o analgeticima
koji su im bili propisani,

ili su ih dobili od prijatelja
ili članova obitelji s receptima.

Danas, mladim su osobama receptni opioidni
lijekovi prezentirani na te načine,

ali prijeđu na heroin ili nelegalne
sintetske opioide koji su jeftiniji

i jednostavnije je doći do njih.

Osim strože regulacije
opioidnih analgetika,

što možemo učiniti da preokrenemo rastuće
stope ovisnosti i predoziranja?

Lijek nazvan nalokson trenutno je naša
najbolja obrana od predoziranja.

Nalokson se veže na opioidne receptore,
ali ih ne aktivira.

Blokira druge opioide
da se vežu za receptore

i čak ih izguruje s receptora
da spriječi predoziranje.

Ovisnost o opioidima
rijetko je samostalna bolest;

često, osobe ovisne o opioidima,
također se bore

s mentalnim zdravljem.

Postoje bolnički
i izvanbolnički programi koji kombiniraju

lijekove, zdravstvene usluge
i psihoterapiju.

Ali mnogi od ovih programa su preskupi

i povoljnije opcije mogu imate
duge liste čekanja.

Također često zahtijevaju potpunu
detoksikaciju od opioida

prije početka tretmana.

I period ustezanja i zajednički
višemjesečni boravak u ustanovi

može biti nemoguć za ljude koji riskiraju
gubitak poslova i smještaja u tom vremenu.

Programi opioidnog održavanja teže
rješavanju nekih od tih prepreka

i eliminiranju zloupotrebe opioida
koristeći kombinaciju

lijekova i bihevioralne terapije.

Ovi programi izbjegavaju simptome
ustezanja lijekovima

koji se vežu za opioidne receptore,
ali nemaju psihoaktivne učinke

analgetika, heroina
i drugih često zloupotrebljenih opioida.

Metadon i buprenorfin

su primarni lijekovi opioidnog održavanja
dostupni danas,

ali liječnicima treba
posebno izuzeće da ih propišu --

iako nikakvo posebno usavršavanje
ili potvrda

nije potrebna da se prepišu
opioidni analgetici.

Buprenorfin može biti
toliko deficitaran

da čak postoji rastuće
crno tržište za njega.

Još je dug put
suzbijanja ovisnosti o opioidima,

ali postoje sjajni načini koji
daju smisao mogućnostima liječenja.

Ako se Vi ili netko koga poznajete
bori s upotrebom opioida

u Sjedinjenim Državama,

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi

upravlja telefonskom linijom
za pomoć: 800-662-4357

i bazom podataka za više od 14,000
ustanova za ovisnost o drogama u SAD-u:

www.hhs.gov/opioids